Nikada ljeto nije vrijeme za velike rasprave, jer kao Å¡to je svaki Äovjek makar tridesetak postotaka bolji kad se najede tako i ljeti u doba odmora i ugodnijih okolnosti Äovjek bi rado ostvario vlastitu utopiju u kojoj ga se životni problemi ne dotiÄu ili ih makar na odreÄ‘eno vrijeme bez velike pogibli može odgoditi.
Za Tropolje.info  piše Marko Tokić
Svakog Äuda za dva dana… Toliko najavljivana debata (da ne kažem rasprava) Äelnika najvećih hrvatskih stranaka se održala. Toliko pumpanje oÄekivanja kao da će raspravljajući (bez obzira tko) sve nevolje hrvatskoga druÅ¡tva najednom nestati, a ono… I bez suÄeljavanja smo mogli znati da je Plenković uljudniji (da ne kažem diplomatiÄniji) od Milanovića, i bez rasprave je bilo jasno da je domoljubnim Hrvatima bliža Plenkovićeva uloga i ono Å¡to će govoriti. Ali Å¡to su oni to zapravo rekli? Sjeća li se itko ijedne reÄenice koja nosi sadržaj, koja obilježava prostor i vrijeme. Forma je joÅ¡ jednom pojela sadržaj, a ovo je tek poÄetak. Naime, gledamo li trendove pa ako hoćete i iz najreklamiranije predsjedniÄke kampanje (naravno, one ameriÄke) ovo je tek poÄetak debilizacije biraÄa (i politiÄkoga prostora). Uskoro će postati bitno kome dokone žene daju viÅ¡e izgleda s obzirom na to kako koji od kandidata izgleda, a i to je tek uvod u pitanja kako mu stoji odabrana odjeća, jesu li mu usklaÄ‘ene boje, kako je zadjenuo iglu u maÅ¡nicu, je li mu Ävor na maÅ¡ni ovakav ili onakav i tako dalje i tako bliže pravi pravcati skok u nigdinu. I tako dok nam se politika primiÄe estradi mi bi, unatoÄ tomu, trebali živjeti i to od vlastitoga rada. I netko bi uvjete za to trebao osigurati.
Umjesto toga mi svakodnevno bilježimo odlaske naÅ¡ih ljudi. Mnogi će reći da i to nije toliko tragiÄno koliko mi zabrinuti o tome trabunjamo jer se odavde uvijek odlazilo. Istina je. I povijest nam o tome govori: uvijek se odavde odlazilo. No tendencija tih odlazaka, njihov smisao, Äitavo to vrijeme bio je da bi se ovo ovdje uzdiglo i uÄinilo mjestom života. Ovi novi odlasci mnogo su pogubnije, jer se odlazi da bi se tamo negdje i živjelo. Zasad i od takvih odlazaka imamo barem ljetne koristi. Naime, naÅ¡a mjesta se pretvaraju u prave turistiÄke destinacije, dolaze nam tisuće onih koji su otiÅ¡li i žive gdje rade na svoje godiÅ¡nje odmore ovdje kod nas. Hoće li njihova djeca i djeca njihove djece dolaziti? Ovih dana pred Gospojinu bilo nas je po popisu (Äak i viÅ¡e), ali samo koji dan poslije prostor se prazni i bujica života će naglo utihnuti i životni potoÄić jedva će žuboriti. Mjesta se nakon vreve, gužve, buke, galame, radosti susreta vraćaju tiÅ¡ini svakodnevnice. I bojimo se potpuna utihnuća.
Glavna duvanjska vijest (unatoÄ javnom objavljivanju svoj pravi život je doživjela u usmenoj predaji) ovih dana je: predsjednica kod Gale. Naime hodajući Hercegovinom predsjednica je na trenutak zastala na benzinskoj crpki kod Gale, jer na Galinoj crpki odavno je zalijepljena njezina predizborna slika, ali za razliku od onih koje su postale davno zaboravljena stvarnost, Galina uporno odražava onu nadu koju smo imali joÅ¡ kada je predsjednica izabrana, pa je valjda i predsjednicu dirnulo da ima joÅ¡ uvijek onih koji od te nade nisu odustali. Nažalost moram reći da i ja osobno nisam na razini Galine vjere jer mi se Äini da se predsjednica pomalo gubi izmeÄ‘u ameriÄkih zahtjeva i hrvatskih Äežnji.
Turci se (ili makar Erdogan) naljutili na Ameriku pa traže nove prijatelje i koketiraju s Putinom (da ne kažem s Rusima). Kad razoÄarana ljubavnica utjehu traži u naruÄju zlobnika koji ju je Äitavo vrijeme ogovarao nikada ne naÄ‘e ljubav. Tek nakon Å¡to je postala svjesna da je ljubavnik nije volio nego koristio iz sebi sebiÄnih razloga bijeg u novu vezu iste vrste ponavljanje je pogreÅ¡ke i dokaz da iz iskustva nije niÅ¡ta nauÄila. Tako i Erdogan. TrÄeći Rusima ne će pronaći ljubav nego novi vazalni odnos, a uhićujući veliki broj ljudi stvara podlogu nezadovoljstva ne samo onih uhićenih nego svih koji su s njima na ovaj ili onaj naÄin povezani Å¡to znaÄi da dugoroÄno se stanje ne može održavati nego nasiljem, tako da Turska nepovratno klizi u diktaturu, a o tome kako zavrÅ¡avaju diktature povijest je dovoljno svjedoÄila. Izgleda da Erdogan nije svjestan, ali ovo je poÄetak njegovog kraja.
Kod nas u Duvnu jedna lokalna vijest se uzdiže do potrebe za komentarom. Ovih je dana fra Gabrijel MioÄ slavio pedesetu obljetnicu misniÅ¡tva. Zadnjih tridesetaka godina srediÅ¡nja je osoba duvanjskog kulturnog i javnog života. Nositelj toliko aktivnosti od NaÅ¡ih OgnjiÅ¡ta do Duvanjskih dana. U svemu neizbježan ko vegeta. Nikada se nije izborio za simpatije većine. Uvjeren u misiju nije se bojao i zamjeriti, sukobiti ili makar prkositi. O Gabri rijetki govore s naklonošću, ali i kod onih najogorÄenijih zaslužio je poÅ¡tovanje. Kod nas koji smo imali sreću suraÄ‘ivati s njim i koji znamo koliku ljubav i koliku energiju ulaže taj Äovjek uvijek i iznova izaziva divljenje. Zbog ustrajnosti, zbog nepokolebive vjere, zbog Ävrstine i neizmjerno uloženog truda. U ljubavi za Duvno i hrvatski narod ne da se natkriliti. NaÅ¡ Gabro.
I da se vratim izbornom cirkusu u Hrvata. Opet ćemo izgleda glasovati jer su oni drugi gori. A želi nam se i reći da izbora i nemamo nego jedne ili druge, a oni drugi su nama stoput gori od ovih kakvi su da su. Ima li ljudi od programa, ima li ljudi od nekih novih ideja za koje bismo se mogli izjasniti. Ili smo zbilja ostali na vjetrometini loÅ¡ih i joÅ¡ gorih. Ipak u ovoj naÅ¡oj izbornoj jedinici izgleda da ćemo nakon dugo vremena imati mogućnost izbora jer se na Äelu jedne liste pojavio Äovjek od uvjerenja. General Glasnović nezadovoljan predložnicima HDZ-a iako mu je bilo koje mjesto na HDZ-ovoj listi jamÄilo ulazak u Sabor odluÄio se suprotstaviti logici po kojoj smo samo zato jer su drugi gori prinuÄ‘eni odabrati gotovo jednako loÅ¡e (samo zbog toga jer ih je kandidirao HDZ). Je li izabrao najbolji mogući put suprotstavljanja toj logici i sami će izbori dati odgovor.
Želimo li u Saboru dizaÄe ruku ili Äovjeka s uvjerenjem?
