ÄŒesto me smatraju Å vabom, Auslenderom, BosanÄerosom i drugim nazivima, ovisno o tome gdje se nalazim. Ali ja sa sam samo Hrvat i ne podržavam, niti ću ikada, dijeljenje hrvatskog naroda.
Svaki Hrvat je jednako vrijedan i ima jednaka prava bez obzira na to odakle podrijetlom bio. Uostalom, kao i sve druge nacije – govori Branimir Rašić sve poznatiji hrvatski reper iz Kölna.
Gdje god bio svakog Hrvata pa tako i njega prati Hrvatska, njena prošlost, sadašnjost i budućnost. O tome Branimir i pjeva.
Pod umjetniÄkim imenom “Hurricane†ovaj se mladić već od 2006. godine uspjeÅ¡no bavi rapom.
Stojim iza svake svoje izjave i djela
– Obzirom da se bavim Rap glazbom, karakteristiÄnoj po iskazivanju emocija, miÅ¡ljenja i stavova, negodovanja i kritiziranja, bilo proÅ¡log vremena, bilo danaÅ¡njice, ne izlazim pod svojim prezimenom u javnost. Ne zato jer me je strah nekoga ili neÄega; odrasli sam muÅ¡karac i stojim iza svega Å¡to izjavim, nego je to viÅ¡e kako bih zaÅ¡titio svoje bližnje. Ljudi znaju biti pokvareni, služe se svim tehnikama kako bi napakostili jedni drugima i pritom nahranili svoj ego. Tako da izbjegavam publicirati svoje prezime – govori Branimir.
Pjesma za hrvatske generale
Otac mu je podrijetlom iz Tihaljine u Hercegovini, a majka iz Zadra. Å to se njega tiÄe on je Hrvat iz Kölna. U nastojanju da svoj talent predstavi javnosti pod umjetniÄkim imenom â€Hurricane†zapoÄinje sa ustrajnim radom u pisanju i snimanju rap glazbe. Trenutno radi na snimanju albuma pod nazivom „Alles muss ein Ende nehmen“, koji će biti objavljen tijekom ove godine. Nedavno je objavio svoj najnoviji spot, pod nazivom „Geschichtsstunde’’, a govori o hrvatskoj povijesti, proÅ¡losti i sadaÅ¡njosti.
– Napisao sam pjesmu 2011.godine, a snimio sam je tek 2013. NajviÅ¡e zbog sebe, jer sam osjećao potrebu, svoje miÅ¡ljenje i stavove podijeliti sa ostatkom moga naroda. Sve to je bilo nakon presude hrvatskim generalima u Den Haagu. Naravno da mi je krivo i teÅ¡ko bilo prihvatiti takvu presudu. To je možda bila kap koja je prelila ÄaÅ¡u, pa sam rekao sam sebi, “moraÅ¡ neÅ¡to reći, moraÅ¡ otvoriti oÄi svom zaslijepljenom narodu†– priÄa Branimir.
Mladi Hrvati iz iseljeništva ne znaju gotovo ništa o Hrvatskoj
Jedan drugi razlog, kako ga Branimir naziva fenomen, zaÅ¡to je poÄeo pisati pjesme o Hrvatskoj jest taj Å¡to sve veći broj mladih Hrvata iz iseljeniÅ¡tva nema pojma o svojoj povijesti. – Jednostavno ne znaju tko je taj hrvatski narod kojemu pripadaju i koje su to gorke i teÅ¡ke muke bile da bi opstali kao narod. Svi su oni “Äuli†za domovinski rat, koji je za njih već “proÅ¡lostâ€, a za bilo kojeg hrvatskog kralja ili plemićke obitelji ili bitne osobe poput StarÄevića ili hrvatskih emigranata poput Brune BuÅ¡ića i sliÄnih (da ne nabrajam dalje) nikada u životu nisu niti Äuli – govori.
Nisam za bratstvo i jedinstvo
A to nije sve, kaže Branimir. – Nažalost , primjećujem sve viÅ¡e kako ta mlaÄ‘a generacija silno traži neku pripadnost, neko zajedniÅ¡tvo – Å¡to je u jednu ruku paradoks jer pripadaju već hrvatskom narodu, te hrvatskoj zajednici. Tražeći tu pripadnost i zajednicu, iz nekog razloga poÄinju se identificirati kao Jugoslaveni. To su dobrim dijelom roditelji krivi, jer nisu djecu u hrvatskom duhu odgojili. Moji roditelji su oboje emigranti,morali su napustiti domovinu zbog jugoslavenskog režima.
Cijeli tekst objavljen je u tiskanom izdanju Fenix Magazina. tropolje.info
