Zovu me Sjećanja …Borna Marinić..”Ratniče, počivaj u miru”

Na današnji dan, prije 30 godina na Velebitu je od neprijateljske vatre poginuo stožerni brigadir Damir Tomljanović – Gavran, legendarni hrvatski zapovjednik i heroj Domovinskog rata.

Zahvaljujući žrtvi pokojnog Damira i svih hrvatskih branitelja danas živimo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Čuvajmo Hrvatsku i uspomenu na naše poginule branitelje. 

Rođen 1968. Djetinjstvo i mladost je proveo u Krivom Putu kraj Senja, a u obranu domovine pošao je 5. IX. 1990. kada je pristupio tečaju Prvi hrvatski redarstvenik. Nakon njega pristupa Jedinici za posebne namjene Rakitje s kojom je sudjelovao u prva dva oružana sukoba s pobunjenim Srbima – 1. 3. ’91. u Pakracu i 31. 3. ’91 na Plitvicama. U svibnju 1991. godine osniva se ZNG, iz Jedinice Rakitje nastaje 1. gardijska brigada “Tigrovi” u kojoj je Gavran obnašao dužnost najprije zapovjednika satnije, a zatim i čitave 4. bojne koja je nosila naziv „Gavrani“.

Prvo ratište bilo im je Banovina na koju odlaze krajem srpnja 1991. kako bi hrvatske snage zadržale Kostajnicu. Ubrzo je uslijedio odlazak na novo žarište sukoba u zapadnu Slavoniju gdje Gavran sa svojom 2. satnijom sudjeluje u zaustavljanju JNA nakon što je okupirala Okučane, gdje se istaknuo u brojnim zadaćama te postaje zapovjednik 4. bojne koju je 1992. godine poveo u oslobađanje hrvatskog juga. Nakon operacije „Maslenica“ odlazi na Velebit kako bi pomogla domaćim braniteljima, policiji i 9. gardijskoj brigadi zadržati dostignute položaje.

Bio je samozatajan, hrabar i odan ratnik.

„Kad god bi ga zvali bilo je ‘Prijatelju, dolazim!’ i došao je. Došao bi i bio među nama. Bio je čovjek naroda., čovjek ljudi. On je ljude vodio doslovce. Njemu je bila zapovijed odgovornost, domovina. To mu je bila vodilja kroz život i stalno je bio s ljudima na terenu i uvijek je bio prvi. Pri utvrđivanju punkta na prvoj crti velebitske bojišnice Gavran je stradao od neprijateljskog snajpera, položivši svoj život na oltar Domovine kao jedan od najvećih junaka Domovinskog rata sa samo 25 godina.

Autor teksta: Borna Marinić