Sinovi povijesti
ZLATNA MISA FRA VELIMIRA MANDIĆA
U nedjelju, 20.kolovoza, u groblju na Vitaljini (Hrašljani) pedeset godina svećenstva proslavio je fra Velimir Mandić koji trenutno djeluje kao kapelan u Kočerinu. Želja mu je bila zahvaliti Bogu za milost koju mu je dao na istom mjestu gdje je rekao i Mladu misu, 19.kolovoza 1973.godine.
Fra Velimir Mandić je rođen je 20. rujna 1948. u Hrašljanima, u obitelji Frane Mandića i Božice r. Ereš. Pučku školu polazio je na Hardomilju, Teskeri i Hrašljanima, a završio je u Ljubuškom. Srednju školu započeo je u sjemeništu u Zadru (1962/1963.), nastavio u Splitu (1963/1964.) i završio u Dubrovniku (1964/1966.). U Franjevački red stupio je 14. srpnja 1966. godine na Humcu. Studij teologije započeo je u Sarajevu (1969/1972.), nastavio u Trentu (1972/73.) i završio na Antonianumu u Rimu (1973/74.). Red đakonata primio je 13. svibnja 1973. u Trentu. Za svećenika je zaređen 18. lipnja 1973. u Fronhnleitenu. Po povratku sa studija u Hercegovinu najprije je djelovao kao duhovni pomoćnik u Bukovici (lipanj 1974.-1980.). Odatle je premješten za župnika u Veljake (1980.-1988.). Iz Veljaka je premješten za župnika na Humac (1988.-2000.). Od 2000. do 2010. je župnikom u Vitini, odakle se ponovno vraća na Humac kao gvardijan od 2010.-2016. Od 2016. do danas djeluje kao kapelan u Kočerinu.
Na svetoj misi koju je slavio u koncelebraciji više svećenika propovijedao je ovogodišnji mladomisnik fra Fran Ćorić, a misno slavljem pjevanjem liturgijskih pjesama uveličali su novaci s Humca. Tijekom svete mise i obraćanja na kraju više puta se naglasilo da danas nisu potrebne „čestitke“ fra Velimiru već Bogu hvala za dar svećeništva današnjem slavljeniku koji je propovijedao Riječ Božju gdje god je služio i radio.
Na kraju svete mise fra Velimiru je prigodnim riječima zahvalio fra Dario Dodig, humački gvardijan i župnik, fra Jozo Grbeš, Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, a fra Velimir je zahvalio Bogu, roditeljima, obitelji, odgojiteljima u samostanu, fratrima s kojima je živio i djelovao, časnim sestrama, vjerničkom puku koji je na bilo koji način pomogao i pomagao… „Nisam želio praviti nikakvu „feštu“ jer smatram da ovakve proslave ne treba „komercijalizirati“. Na stalno inzistiranje obitelji brata Slavka pripremili smo okrjepu tu ispred groblja i dolje na jazu, makar hladno piće“ (a bilo je i za prizalogajiti).
Osim vjernika iz njegove matične župe Humac na Vitaljinu su „potegli“ i vjernici iz župa gdje je fra Velimir bio, od Bukovice, Veljaka, Vitine, Kočerina, ali i ostalih župa u okruženju, a bilo je rodbine i prijatelja koji su za ovu prigodu stigli „iz daleka“.
