ŽELJKO SAČIĆ – NOVI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA?

Sačić se zavjetovao Majci Božjoj da će propješačiti Hrvatsku bude li slobodna i pohoditi Vukovar. Godine 2006. dovršio je svoju zavjetnu hodnju od Prevlake do Iloka i u 20 dana prešao 1000 kilometara. Je li vrijeme da hrvatska država vrati svoj dug ovakvim ljudima? Odluka je na mandataru Oreškovću.

Most nije zadovoljan dosadašnjim kandidatima za čelnu osobu MUP-a, traži stručnu osobu koja može odmah pokrenuti reforme i biti brana svakoj zlouporabi

MUP se u posljednje vrijeme pojavljuje kao najatraktivnije ministarstvo u pregovorima oko nove vlade. Izjave glasnogovornika MOST-a Nikole Grmoje i samog Bože Petrova svjedoče o njihovoj namjeri da na čelo tog ministarstva dovedu čovjeka koji je stručan, pošten, koji nije povezan s nikakvim interesnim skupinama ili sumnjivim kapitalom, koji se dokazao u protukorupcijskim i protukriminalnim operacijama. Zato je informacija da u MOST-u ozbiljno razmišljaju za novog ministra unutarnjih poslova nominirati generala Željka Sačića, ratnog načelnika specijalne policije MUP-a, nekadašnjeg pomoćnika ministra unutarnjih poslova, general bojnika Hrvatske vojske sa najvišim policijskim zvanjem, iznenadila samo neupućene, ali ne i one koji ovih dana aktivno sudjeluju u pregovorima o sastavljanju nove vlade. Nakon što su se u javnosti pojavila mnoga imena, od Ivice Tolušića i Joška Morića, pa sve do samog Nikole Grmoje, ova vijest je dočekana sa pravim oduševljenjem. Svi s kojima smo razgovarali smatraju da je to do sada najbolje rješenje ukoliko se uistinu žele provesti najavljene reforme i osloboditi MUP od bilo kakvog političkog utjecaja. Sačić je jedan od rijetkih ljudi sa strukom, znanjem i iskustvom najvišeg ranga, a njegova životna vjerodostojnost najbolji je jamac da će obnašati tu dužnost uspješno i bez podlijeganja bilo čijim pritiscima.

Podržavaju ga i branitelji

S ovim bi se rješenjem, navodno, izašlo i ranije, no očekivao se konačni pravorijek DORH-a u svezi sa dugogodišnjim istragama koje su protiv Sačića forsirane još od ranih dvijetisućitih godina. Sada, kada je DORH konačno odustao od bilo kakvog kaznenog progona protiv njega u vezi sa zločinom u Gruborima i skinuta svaka stigma s njegova imena, na njega se obratila pozornost kao na možda najboljeg mogućeg ministra unutarnjih poslova. Izgleda da su se stekli su se svi uvjeti da Hrvatska konačno dobije ministra unutarnjih poslova koji neće podlijegati ničijim pritiscima, ni politike ni kriminala, a da istovremeno čovjek koji je zbog svoje odanosti Hrvatskoj progonjen dobije zasluženu satisfakciju. Mnogi među braniteljima su uvjereni da bi njegovo imenovanje istovremeno blagotvornije djelovalo na čitavu braniteljsku populaciju od imenovanja Miodraga Deme ili Žejka Dilbera na čelo MORH-a. Jer Sačić je čovjek s kojim se identificiraju mnogi branitelji, čovjek koji je kraj rata dočekao s ratnim stažem od maksimalnih 2156 dana u borbenom sektoru, čovjek koji je na mjestu šefa kriminalističke policije napravio reforme i „pospremio“ u zatvor „zločinačku organizaciju“ i čovjek kojega nitko nikad nije prozvao za neku osobnu korist. Osim toga Sačić je magistrirao na temi „primjena tajnih metoda praćenja i prisluškivanja u raskoraku između zaštite ljudskih prava i nacionalne sigurnosti“, a upravo je ovo potonje u središtu javnog interesa posljednjih dana. Nakon što je bez minimuma osnovane sumnje prikazan kao vinovnik zločina u Gruborima, na svojoj je koži osjetio stravične posljedice zlouporabe policije, represivnih i kaznenopravnih organa na pojedince i njihove obitelji i najbolji je jamac da se to u budućnosti neće događati. Pored u medijima navedenih kandidata, koji su redom eksponenti grupacija koje traže zaštitu svojih aktivnosti za Sačića se može reći upravo suprotno: on nije eksponent nijedne političke, stranačke ili tajkunske grupacije nego upravo idealan kandidat koji u potpunosti korespondira sa načelima koje je iznio MOST. Naš sugovornik iz MOST-a tvrdi da njegovo imenovanje nije sigurna opcija, ali da nitko ne može biti izabran tko nema barem slične reference.

HDZ-ov uvjet

HDZ je, navodno, spreman to prihvatiti pod uvjetom da Sačić povuče kaznenu prijavu protiv Karamarka, Milijana Brkića i Olivera Grbića, koji su zlorabili svoje dužnosti kako bi pod svaku cijenu napravili održivu konstrukciju kojom bi ga teretili za ratni zločin, te natjerali da tereti generala Mladena Markača. No ta očekivanja se nisu ispunila. Sačić, koji je pred Haaškim sudom svjedočio svega nekoliko tjedana nakon izlaska iz hrvatskog pritvora, odbio je lažno teretiti bilo koga, iako svjestan da policijsko pravosudni sustav u Hrvatskoj radi toga na sve načine pokušati natovariti optužnicu na njegova leđa. Podsjetimo, istraga o Gruborima započela je pred županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku još 2001. Četiri godine kasnije (2005.) mediji su pisali kako bi protiv Ivana Jarnjaka, predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Haag zbog toga mogao podignuti optužnicu. Nacional tih dana navodi da bi, ukoliko do toga dođe, proces protiv Jarnjaka bio ustupljen hrvatskom pravosuđu. Tada još nismo znali ono što ćemo saznati tek desetak godina kasnije – da je Ivo Sanader iskoristio „svog jockera“ kod Carle del Ponte i isposlovao da se Jarnjaka ne procesuira jer mu „treba kao glavni tajnik“.

Žrtva Jarnjakova spašavanja

Sanader je to otkrio nakon što se u postupku protiv njega (FIMI MEDIJA) Jarnjak odjednom pojavio kao svjedok optužbe. Sanader je tada kazao: “Rekao sam Del Ponte da sam novi premijer i da će HDZ u potpunosti surađivati sa svojim međunarodnim partnerima. Tada mu je Del Ponte rekla da zbog takvog stava dobiva jedan bonus. Rekao sam joj tada: možemo li taj bonus iskoristiti da se pomogne Anti Gotovini? Ona je rekla da ne može. Još sam je pitao, ZNAJUĆI DA SE PROTIV JARNJAKA VODE ISTRAGE ZA RATNE ZLOČINE, može li učiniti nešto za njega jer sam ga namjeravao postaviti za glavnog tajnika stranke? Del Ponte mi je rekla da će vidjeti što se može učiniti. POMOGLA JE, JER PROTIV NJEGA NIJE PODIGNULA OPTUŽNICU ZA RATNE ZLOČINE…“ Za ovaj dogovor nitko osim Sanadera i Jarnjaka nije znao sve od 2013. Nije to znao ni Željko Sačić, ali su on i njegova obitelj itekako osjetili sve posljedice tog sramotnog „deala“.

Sačićeva golgota

Željko Sačić prošao je pravu golgotu. Pred Božić 2009. uhitio ga je Milijan Brkić nakon što ga je pozvao „na kavu“ pa mu stavio lisice na ruke ne dopustivši mu čak niti da se javi bolesnoj supruzi. Držali su ga u istražnom pritvoru, produžavali pritvor zbog opasnosti „utjecaja na svjedoke“ četrnaest godina nakon samog događaja za koji ga se teretilo, godinama ispitivali i saslušavali, vršili pretrese njegova doma, oduzimali mu oružje… Na Sačiću su MUP, kojega je tada vodio sadašnji šef HDZ-a i DORH na čelu s Mladenom Bajićem, u nastojanju da ga pod svaku cijenu osude, primijenili čak i „zapovjednu odgovornost“, iako je HDZ-ova i službena Vladina politika bila protiv takvih suđenja u Haagu.

Najgori zločin – bestijalno razapinjanje čestitog čovjeka na stup srama

Progon je trajao dugo, a napadi i javna blaćenja nisu posustajali. Čak i kada je u veljači prošle godine povučena optužnica za ratne zločine, DORH je imao potrebu naglasiti da to ne znači obustavu postupka ili odustajanje od kaznenog progona protiv njega. Naprotiv, posebnim priopćenjem izjavili su da će Županijsko državno odvjetništvo provesti „dodatne potrebne dokaze“. Time je Sačiću poručeno da se niti nakon desetljeća istraga, izvida, pritvaranja i saslušavanja, ispitivanja više od sedamdeset svjedoka, od kojih su neki svjedočili i u Haagu, nekoliko puta provedene rekonstrukcija na mjestu događaja, te dugogodišnje medijske hajke neće odustati od pokušaja da se nađe bilo koji razlog za njegovo procesuiranje. Ustvrdivši da tijekom istrage, koja je trajala godinama, nisu poduzete sve (?) radnje kako bi se prikupili dokazi o odlučnim činjenicama od kojih ovisi njihov zaključak, DORH je otvorio prostor daljnjim orkestriranim napadima na njega.

Napadi iz svih oružja

U tim napadima su godinama prednjačili nedavno za čljudska prava odlikovan IVAN ZVONIMIR ČIČAK, njegov HHO, „DOCUMENTA“ i slične organizacije. Podsjetimo, DOKUMENTA je organizacija poznata po friziranju dokaza protiv hrvatskih branitelja koja je u tijeku istrage priopćila da je, „NEOVISNO O ODLUCI DORH-a“, „mišljenja da postoji kritična količina inkriminirajućih činjenica, iznesenih tijekom suđenja za ratne zločine u Gruborima, u kontekstu zapovjedne odgovornosti Željka Sačića“. S druge strane Čičak je 28.04.2011., nezadovoljan „zastojima“ u Sačićevom procesuiranju, pozivajući se na haaške izvore, za medije izjavio kako je „Sačić u Grubore došao 24 sata nakon ubojstava i naredio dvojici kriminalističkih policajaca koji su obavljali očevid da uz ubijene civile ostave oružje“! Šefa HHO-a Ivana Zvonimira Čička mediji su, ne bez razloga, isticali kao ključnu osobu u podizanju optužnice protiv Sačića. U to vrijeme politički su se analitičari natjecali tko će Sačiću prišiti više zločina i krivnje. Tako je politolog GJENERO u jeku progona u travnju 2011. izjavio: “Sačić je čovjek koji će se NAKON IZRICANJA PRESUDE MLADENU MARKAČU, KOJA NE MOŽE BITI OSLOBAĐAJUĆA zbog dokazanog zločina u Gruborima počinjenog od strane vojne policije, a koji nije sankcioniran u okviru policije, naći pod udarom domaćeg pravosuđa“. Zanimljivo je da je nakon Sačićeva uhićenja od strane Brkića i Karamarka MIROSLAV TUĐMAN, koji je danas jedan od njihovih najbližih suradnika (tada to još nije bio) ocijenio kako je “Uhićenje Željka Sačića i cijeli niz akcija institucionaliziranog nasilja nastavak rada hrvatske Vlade po nalogu Tužiteljstva suda u Haagu!“

Tko je Željko Sačić?

Kada smo upitali kako se uopće došlo do Sačićeva imena, naš sugovornik iz Mosta nam je bez ustezanja rekao: „Dok Smiljan Reljić javnost uvjerava da ministar unutarnjih poslova može biti povjesničar Nikola Grmoja, kao što je to nekoć bio i povjesničar Karamarko, a istovremeno nam se nude kadrovi Milana Bandića i nižerangirani policijski dužnosnici, postavlja se pitanje može li si vlada koja zahtijeva visoke kriterije stručnosti dopustiti da na ovakve pozicije dovodi neke nove „povjesničare“ pored čovjeka stručnih kvalitete poput Sačića“? Željko Sačić je po zanimanju diplomirani pravnik, sa znanstvenim stupnjem magistra kaznenopravnih znanosti. U MUP-u je radio na raznim radnim mjestima, do kriminalističkog službenika, nastavnika kaznenog i prekršajnog prava, do različitih zapovjednih dužnosti tijekom Domovinskog rata. Bio je pomoćnika zapovjednika u Antiterorističkoj jedinici Sljeme i ATJ LUČKO, načelnik Sektora specijalne policije u MUP-u, ratni načelnik Stožera Specijalne policije. Sudjelovao je do travnja 1992. godine u gotovo svim obrambeno oslobodilačkim akcijama. 1996. godine odlukom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana imenovan je pomoćnikom ministra unutarnjih poslova. Kraj aktivne službe dočekao je kao general bojnik Hrvatske vojske, ujedno i sa najvišim policijskim zvanjem, kao glavni policijski nadzornik odnosno, glavni policijski savjetnik, odlikovan za svoje zasluge Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, Redom Nikola Šubić Zrinski, Redom bana Josipa Jelačića, Redom kneza Branimira, Medaljom «Bljesak», Medaljom»Oluja», Medaljom «Vukovar» te Spomenicom domovinske zahvalnosti.

Ne može biti stručniji

Zagovornici Željka Sačića očito ga dobro poznaju pa nabrajaju i njegove stručne kvalitete. Sačić je obranio magistarski rad i stekao znanstveni stupanj magistra kaznenopravnih znanosti početkom 2000. godine, autor je desetak znanstveno-stručnih članaka objavljenih u renomiranim hrvatskim i stranim pravno-policijskim časopisima i zbornicima. Isto tako, autor je i monografije o organiziranom kriminalitetu te nekoliko skripti o Kaznenom postupku, a 2001. godine je objavio udžbenik za kriminaliste praktičare i studente Visoke policijske škole o Metodama suzbijanja organiziranog kriminaliteta. Objavljivao je svoja djela i izvan naših granica, bio predavača i na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na Policijskoj akademiji u Ljubljani, te aktivni sudionik na mnogim konferencijama INTERPOL-a, EUROPOL-a, kao i domaćih i međunarodnih stručnih simpozija, seminara i znanstveno stručnih skupova pravnika, kriminalista i kriminologa na temu suzbijanja kriminaliteta, posebno organiziranog kriminaliteta i korupcije. Sudjelovao je u reformi tadašnjeg kaznenog i kaznenopostupovnog zakonodavstva, preustroju i specijalizaciji kriminalističke policije za uspješnu borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, posebno u osnutku kriminalističko-obavještajne analitike, modernizaciji i opremanju najsuvremenijim instrumentima za forenzička istraživanja Centra za kriminalistička vještačenja, dizanje razine učinkovitosti u kriminalnoj zoni otkrivanja i sprječavanja međunarodnog krijumčarenja najtežih droga. Tijekom tog razdoblja ostvario je čitav niz profesionalnih i prijateljskih odnosa sa vodstvom službi za borbu protiv najtežih oblika organiziranog kriminala u SAD-u (FBI i DEA), Velikoj Britaniji (krim.obavještajna služba NCSY i Scotland Yard u Londonu), te još desetak država, EUROPOLA, UN-a i INTERPOLA.

Sačićev zavjet

Sačić se zavjetovao Majci Božjoj da će propješačiti Hrvatsku bude li slobodna i pohoditi Vukovar. Godine 2006. dovršio je svoju zavjetnu hodnju od Prevlake do Iloka i u 20 dana prešao 1000 kilometara. Je li vrijeme da hrvatska država vrati svoj dug ovakvim ljudima? Odluka je na mandataru Oreškovću. Stav našeg sugovornika je jasan: ako HDZ ima vjerodostojnijeg kandidata s boljim referencama, Most mu je spreman prepustiti ovo ministarstvo. Ako nema…