U maksimalističkim krugovima političkog Sarajeva su uvjereni kako su oni – država BiH. Oni ne shvaćaju ustroj BiH, te kako oni mogu predstavljati samo – bošnjački narod. I upravo tu treba tražiti izvor svih problema u BiH. Jer, bošnjački politički maksimalizam i centralizam vide BiH kao unitarnu državu. Pritom je Valentin Inzko potreban kako bi državu BiH zaštitio od Bošnjaka, jer je političko Sarajevo najveća opasnost za opstojnost BiH…
Završen je još jedan izborni ciklus u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući kompliciranom izbornom sustavu u kojem se biraju predstavnici u deset županijskih skupština, dva entitetska parlamenta, dva Doma naroda, Parlamentarnoj skupštini BiH, Domu naroda BiH i na koncu – članovi Predsjedništva BiH, sve značajnije stranke proglasile su izbornu pobjedu. Jer, ukoliko su loše prošli na razini županija, ne znači da nisu dobro prošli na razini entiteta ili na državnoj razini, pogotovu u situaciji slaganja velikih koalicija.
U županijama s hrvatskom većinom ili znatnijim udjelom hrvatskog naroda u BiH, proces uspostave vlasti na županijskoj razini je više-manje završen. Zapadno-hercegovačka, Hercegovačko-neretvanska, Hercegbosanska, Županija Središnja Bosna i Posavska županija, uglavnom su konstituirale svoje skupštine, a izabrani su i predstavnici tih županija u Domu naroda Federacije BiH.
Međutim, u većinski bošnjačkim županijama traje nesmiljena borba za vlast između SDA i izbornih gubitnika iz redova tzv. građanskih stranaka okupljenih oko SDP-a i Demokratske fronte (DF) Željka Komšića. Iako je SDA relativni izborni pobjednik u redovima Bošnjaka, SDP i DF okupili su oko sebe više manjih stranaka i prijete izbacivanjem SDA iz kombinacija za formiranje vlasti u gotovo svim bošnjačkim županijama.
Naime, iako je SDA pojedinačno najjača bošnjačka stranka, nigdje ne može samostalno formirati vlast, a koalicijski potencijal joj je gotovo nikakav. Sve je počelo u Sarajevskoj županiji gdje su se čak šest stranaka (od važnijih treba navesti SDP, DF i Našu stranku) ujedinile kako bi izbacile SDA iz kombinacija za formiranje vlasti. Sličan proces odvija se u Tuzlanskoj i Zeničko-dobojskoj županiji, ali i u drugim županijama. Pored nezahvalne situacije u županijama s bošnjačkom većinom, SDA se nalazi u nezavidnom položaju i na razini Federacije BiH i na razini države BiH…
Zaštititi državu BiH od – Bošnjaka…
Od prije je poznat uvjet HDZ-a BiH za formiranje vlasti na razni Federacije BiH, a to je – izmjena izbornog zakonodavstva. No, u bošnjačkim strankama, i u onima tzv. građanskim i u SDA-u, prevladava negativno raspoloženje prema zahtjevima Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH. Izmjene Izbornog zakona, koje je još prije održavanja izbora naložio Sud BiH, bošnjačke stranke smatraju obnovom – Herceg Bosne. Međutim, bez legitimnih hrvatskih predstavnika u BiH, teško će se uspostaviti vlast u Federaciji BiH.
Dodatnu paniku u redovima bošnjačkih političara izazvala je poruka lidera HDZ-a i SNSD-a, Dragana Čovića i Milorada Dodika, koji su im doslovno poručili kako su oni sve dogovorili na razni BiH, te samo čekaju da se Bošnjaci dogovore tko će njih predstavljati na razini države. Ako je i jedna poruka mogla razbjesniti sarajevsku političku čaršiju, onda je to ona kako su oni predstavnici samo – bošnjačkog naroda.
Naime, u maksimalističkim krugovima političkog Sarajeva vlada uvjerenje kako su oni – država BiH. Politički predstavnici u Sarajevu nikako ne mogu shvatiti složenost državnog ustroja BiH, te kako oni mogu predstavljati samo – bošnjački narod. I upravo tu treba tražiti izvor svih problema u BiH. Jer, bošnjački politički maksimalizam i centralizam vide BiH kao unitarnu državu… Danas slobodno možemo kazati kako je Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH potreban kako bi državu BiH zaštitio od Bošnjaka, jer je sada upravo političko Sarajevo najveća opasnost za opstojnost BiH…
Politički analitičari koji se bave Bosnom i Hercegovinom tvrde kako će proces formiranja vlasti u toj državi biti duži i teži nego što je to bio slučaj 2010., kada se čekalo čak 15 mjeseci na uspostavu vlasti na državnoj razini. Pored sukoba unutar bošnjačkog političkoga korpusa, paralelno se odvija i proces u kojem Bošnjaci žele pretvaranje entiteta Federacije BiH u isključivo – bošnjački entitet. Možemo ići tako daleko i tvrditi kako su Bošnjaci već odavno odustali od BiH i sve snage bacili na FBiH. Jedina konstanta i čin zajedništva u bošnjačkom političkom korpusu je težnja da se iz utjecaja u FBiH istisnu – Hrvati…
I dok se vlast u manjem BiH entitetu, Republici Srpskoj, formirala dosta brzo na čelu s izbornim pobjednicima iz SNSD-a, formiranje vlasti u Federaciji BiH pričekat će neka bolja vremena. Naime, i stranke tzv. građanske ljevice i SDA su se nadale kako će zahvaljujući prokušanom modelu – danas Bošnjak, sutra Hrvat – izigrati Izborni zakon. Nadali su se kako će, prisvajajući trećinu hrvatskih zastupnika u Domu naroda FBiH, uspjeti formirati vlast na razini Federacije Bosne i Hercegovine.
Raspodjela mandata u Domu naroda BiH
Međutim, Središnje izborno povjerenstvo BiH ili SIP, kako ga zovu Bošnjaci, moralo je donijeti odluku o načinu na koji će se popunjavati Dom naroda FBiH. Na to ih je obvezala odluka Suda BiH koji je još prije izbora izvan snage stavio dio Izbornog zakona BiH, a temeljem apelacije Bože Ljubića. Iako, je prema Ustavu jedino Parlamentarna skupština BiH nadležna za donošenje Izbornog zakona, pristupilo se donošenju podzakonskog akta u režiji SIP-a, kako bi se stvorili kakvi – takvi uvjeti za formiranje vlasti na razni Federacije BiH.
Uoči donošenja odluke vladao je neviđeni politički pritisak na članove SIP-a – i od medija i bošnjačkih političara i od strane dijela međunarodne zajednice. Ključno pitanje bilo je – kojim mjerilima će se Središnje izborno povjerenstvo voditi u procesu raspodjele mandata u Domu naroda BiH? Odnosno, hoće li se primijeniti popis stanovništva iz 1991. ili 2013. godine? Bošnjačke stranke, ali i Valentin Inzko u ulozi visokog predstavnika međunarodne zajednice, pritiskali su na SIP da se izračun raspodjele mandata obavi temeljem popisa stanovništva iz 1991. godine.
Svoje zahtjeve temeljili su na proizvoljnom tumačenju Ustava Federacije BiH u kojem piše kako treba primjenjivati popis stanovništva iz 1991. dok se Aneks VII. Daytonskog mirovnog ugovora u potpunosti ne provede. Ukratko, dok se svi raseljeni ne vrate u mjesta iz kojih su protjerani. Ovakvo tumačenje Aneksa VII., 27 godina od početka rata u BiH, i više je nego smiješno iz jednostavnog razloga što do potpunog povratka, ma koliko to grubo zvučalo – nikada neće doći.
Međutim, postoji i ona pravna dimenzija koja je izigrana ovakvim tumačenjem Aneksa VII. Riječ je o činjenici da se Aneks VII. i popis stanovništva iz 1991. odnose na nešto sasvim drugo (demografski izračuni, zastupljenost u javnim institucijama i to u ministarstvima u Vladi FBiH, županijskim vladama, općinskim organima vlasti, općinskim i županijskim sudovima), te da to nema apsolutno nikakve veze s izborom zakonodavne vlasti (parlamenti, skupštine, itd…).
Štoviše, Izborni zakon BiH jasno propisuje da se izbori provode prema – posljednjem popisu stanovništva. Posljednji popis stanovništva u BiH bio je 2013. godine. Na koncu je Središnje izborno povjerenstvo, uglavnom zahvaljujući ogromnom političkom pritisku, dijelom stavilo izvan snage presudu Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić i odlučilo se za formulu prema kojoj će se iz svake županije birati barem po jedan pripadnik konstitutivnog naroda u Dom naroda FBiH, ali i da će se prilikom raspodjele mandata primijeniti popis iz 2013. godine.
Kolektivna histerija bošnjačkih stranaka
Iako je na ovaj način jedno državno tijelo pobilo presudu najviše sudske instance u zemlji, što u praksi znači kako nema govora o legitimnosti mandata temeljem proporcionalne zastupljenosti (17 deklariranih Hrvata iz Goražda imaju jednog zastupnika u Domu naroda, kao i 40 tisuća Hrvata iz Posavske županije…), bošnjačke stranke doživjele su kolektivne napade histerije nakon odluke SIP-a. Zašto? Iz jednostavnog razloga. Jer im je, barem kratkoročno, propao plan o formiranju vlasti u Federaciji BiH bez Hrvata i pretvaranja FBiH u bošnjački entitet.
Naime, kako bi formirali vlast bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda, Bošnjacima je u Klubu Hrvata u Domu naroda FBiH potrebno 6 od 17 delegata ili jedna trećina. Iako je ranije bilo slučajeva da se jedna trećina tumačila kao 5 od 17 delegata, pa je i na takav način uspostavljena vlast dobivala blagoslov međunarodne zajednice. Bošnjaci će na ovaj ili onaj način izabrati hrvatske predstavnike u Unsko-sanskoj, Tuzlanskoj, Zeničko-dobojskoj, Sarajevskoj i Bosansko-podrinskoj županiji.
Prema novoj odluci SIP-a iz svih navedenih županija, birat će se po jedan delegat Hrvata u Dom naroda FBiH. U odnosu na prijašnji način izbora razlika je u tome što se iz Zeničko-dobojske županije umjesto 2, bira 1 predstavnik Hrvata. I to je ključna promjena zbog koje su Bošnjaci dobili kolektivni nervni slom…!? Naime, pripremajući se za sustavno istiskivanje Hrvata iz vlasti u FBiH, bošnjačke stranke su pripremile liste za Zeničko-dobojsku županiju na kojima su uvrstile čak šest „svojih Hrvata“.
Jasno je kako bi navedenih šest (bošnjačkih Hrvata) izaslanika, biranih glasovima većinskih Bošnjaka, u Skupštini Zeničko-dobojske županije lako preglasalo tri legitimna hrvatska zastupnika i izabralo dva „podobna“ izaslanika u Dom naroda FBiH. I zaista će provesti plan, samo će umjesto dva izaslanika izabrati jednog, a to im nije dovoljno za potpunu majorizaciju Hrvata – osim ako ponovno ne primjene bošnjačku matematiku prema kojoj je trećina od 17 delegata – 5!
Koliko je mučno institucionalno nasilje Bošnjaka i koliko pred njim međunarodna zajednica i njen Visoki predstavnik zatvaraju oči, najbolje pokazuje vijest iz Unsko-sanske županije u kojoj se jedan Bošnjak deklarirao kao Hrvat, kako bi bio izabran za potpredsjednika županijske Skupštine. Ništa to ne bi bilo čudno, za bosanske prilike, da on nedugo nakon toga nije izabran u – lokalno vijeće Islamske zajednice!
Apsolutni gospodari u Federaciji
Manipulacije izbornim listama, uz blagoslov zakona, nisu nikakva novost u BiH. A inzistiranje na korištenju popisa iz 1991. samo je maska pod kojom su se bošnjačka područja, etnički očišćena od Hrvata, trebala prikazati kao – multietnička, te na taj način, uz sudjelovanje „kućnih Hrvata“, osigurati trajnu izbornu dominaciju Bošnjaka.
Prema sadašnjoj odluci SIP-a, Hrvati će u Dom naroda delegirati 12 zastupnika i to po 3 iz Zapadno-hercegovačke, Hercegovačko-neretvanske i županije Središnja Bosna, dok će dva delegata uputiti Hercegbosanska i jednog Posavska županija. Ipak, u hrvatskim političkim krugovima nema pretjerane euforije. Iako se vlast trenutno ne može ustrojiti bez legitimnih hrvatskih predstavnika, iz Hrvatskog narodnog sabora su već uputili ustavnu tužbu protiv odluke SIP-a.
Ta je tužba posljedica činjenice da je SIP potpuno zanemario presudu Ustavnog Suda BiH u slučaju Ljubić, ali i opravdanog straha, jer položaj kompletnog hrvatskog naroda u BiH ovisi o jednom delegatu u Domu naroda FBiH. Iz redova hrvatskih političkih predstavnika dolaze opravdani strahovi, kako bošnjačke stranke već na idućim izborima mogu primijeniti isti model manipulacije i u županiji Središnja Bosna u kojoj broj Hrvata svakodnevno opada, te na taj način doći do potrebnog šestog delegata. Zbog toga inzistiraju na cjelovitoj izmjeni Izbornog zakona, koja će spriječiti manipulacije i preglasavanja.
Nisu zadovoljni ni u bošnjačkim redovima. Stoga su i bošnjački politički predstavnici uputili ustavnu tužbu na odluku Središnjeg izbornog povjerenstva. Temelj njihove tužbe je već opisano stajalište prema kojem SIP, prilikom donošenja odluke o raspodjeli mandata u Domu naroda FbiH, nije poštivao Ustav FBiH i Aneks VII. Daytonskog mirovnog ugovora. Sve dok Ustavni sud BiH ne donese odluku po ovim tužbama, neće se formirati vlast na razini FBiH, ali ni na razini BiH.
Očigledno je kako bošnjački politički predstavnici ne žele formiranje vlasti na razini BiH dok se ne razjasni politička situacija na razni Federacije. Prevedeno, bošnjački politički predstavnici, nevažno iz koje stranke i opcije, ne žele pristupiti formiranju vlasti na razini države kao jedna od tri ravnopravne strane ili kao jedna strana koja dolazi formirati vlast s već formiranim hrvatsko-srpskim blokom. Bošnjaci u formiranje vlasti na razini BiH žele ući kao apsolutni gospodari u Federaciji, ali prije toga moraju se obračunati s Hrvatima…
Neskrivene hegemonističke težnje Bošnjaka podržava i jedan dio međunarodne zajednice, prije svega visoki predstavnik Valentin Inzko, koji je otvoreno vršio pritisak na SIP da se prilikom raspodjele mandata u Domu naroda FBiH vodi popisom stanovništva iz 1991. godine. Međutim, predstavništvo Europske unije u BiH i veleposlanstvo SAD-a zauzeli su u prvi mah neutralan stav prema SIP-u, ohrabrujući ga da donese odluku. Potom su pozdravili donošenje odluke i naglasili kako, nakon donošenja odluke SIP-a, nema prepreke formiranju vlasti u FBiH.
Scenarij za novi bh-horor film…
Iz ovih izjava predstavnika EU-a i SAD-a može se iščitati kako su aktivno radili na pronalaženju kompromisnog rješenja koje je objavilo Središnje izborno povjerenstvo. Također, prema razlikama u stajalištima između veleposlanstava EU-a i SAD-a, u odnosu na ured Valentina Inzka, jasno je kako Inzko za svoje djelovanje više nema nikakvu podršku kod vodećih zapadnih čimbenika.
Čini se da Inzko u Sarajevu iznosi vlastite stavove, a ne stavove međunarodne zajednice. Kada bi Inzko za svoje djelovanje imao podršku EU-a i SAD-a, nema sumnje kako bi nametnuo odluku o raspodjeli mandata, kao što su to činili i neki njegovi prethodnici. To su od njega i očekivali u bošnjačkim političkim krugovima. Međutim, Inzko je ostao usamljen i njegovo djelovanje svelo se na gostovanje u čaršijskim sarajevskim medijima…
Ovih dana javnost u Hrvatskoj ostala je šokirana sudjelovanjem Dragana Čovića i delegacije HDZ-a BiH na Danu Republike Srpske u Banja Luci. Namjerno pišem javnost u Hrvatskoj, jer ovakav čin političkih predstavnika Hrvata u BiH može iznenaditi samo neupućene u politička događanja u BiH. Ne želeći braniti bilo koga, ponajmanje Dragana Čovića, podsjećam na činjenicu kako se Hrvati u BiH danas nalaze u sličnoj situaciji kao i Hrvati Žepča 1993. godine. Oni s kojima su 1992. vezali zastave, napadaju ih svim snagama i žele ih pokoriti. S druge strane, jedini izlaz je preko teritorija pod kontrolom Srba. Ovaj put preko Banja Luke…
U međunarodnim krugovima sve više se spominje mogućnost zatvaranja Ureda Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Istodobno se sve češće može čuti kako postoji opravdan strah od događanja nakon povlačenja međunarodne zajednice. Pritom se ne misli na strah od destruktivnog djelovanja Srba, jer se Milorad Dodik prometnuo u gorljivog branitelja Daytonskog mirovnog ugovora, već se strahuje od poteza – Bošnjaka.
Naime, pored činjenice što već dvadesetak godina na sve moguće načine pokušavaju podrediti Hrvate u Federaciji, Bošnjaci uporno negiraju postojanje Republike Srpske kao entiteta u BiH. Svim silama nastoje prenijeti entitetske ovlasti na državne institucije pod vlastitom kontrolom. U drugom koraku išli bi i na brisanje entitetskih granica. Srbi to, naravno, neće prihvatiti i u BiH bi slijedio novi krvavi rat. Uz otvoreno hrvatsko pitanje – to je scenarij za horor film…
Stoga, jedini razlog zbog kojeg SAD i EU još nisu dali zeleno svjetlo za zatvaranje privatnog ureda Valentina Inzka je strah da će politika bošnjačkih lidera dovesti do kataklizme u kojoj od Bosne neće ostati ni „B“…!
Željko Primorac / 7Dnevno
