Kultura
Zdravka Babic……UZDAH TROPSKE TIŠINE…..
UZDAH TROPSKE TIŠINE
Harizmom pustinjskog vjetra
u tišini svitanja
ćutanjem miluješ ženu koja drhti
U toboganu sna
svoje skamenjene suze uranjaš u moje usne toplije od jula.
Zelena čežnja tvojih lažnih očiju
postaje ples u potoku kojim teče
moja besmrtnost.
Svjetlucam …
Kao Jadransko more
dok mjesec sunce čeka.
Govorom tišine pustih đavola da me ljubi
Uđi…
Čuj
kako bruji crveni monolit poezijom muzike!
Moje usne i tvoj dah smrću zagrljeni
Diši duboko u snu bez snova.
Vodiću te u nepoznato Pokloniću ti ljubav
začetu greškom bezgrešno rođenu.
” Izdaja sa ljubavlju počinje .”
Zagrli sebe u tkanju moje svjetlosti
Veži u snoplje miris lavande
Tvoj slatki poljubac je moja gorka pilula
Ogledni se u mome pogledu
Osta na usnama ukus bevande
Umrijeću ti na rukama
Upamti moj miris kože
prije nego u Crkvene knjige
mirisom beskraja
upišeš ime žene
sa uzdahom tropske tišine.
Prekrsti se
Ponesi tvoje dodire
nesklad u srcu grč i tugu i suze i bol
stjenovitu obalu Bilećkog jezera
bijeli osmijeh
kamene kuće i kosu
crvenu kao sunce na zalasku
Nisam ni postojala
Bogojavljenje tvoga dodira
porađa moju zoru.
Zdravka Babic
