GRIJEH SA NJENIH USANA
Mogu li tvoji  avioni  orati nebeske drumove
a da im krila ne izgore u kosmičkom prasku
kad nam se poklope kazaljke sata.
Hoćeš li znati milovati
sirenu okupanu  mjesečinom
a da ti srce ne  umre
u tangu smrti naših  obala
na dnu Bilećkog  jezera
gdje  zvijezde  čuvaju
moju postelju.
Da li ćeš ugasiti požare
na obali bilećkoj
a da ti vatra
gospodar ne postane.
Ako  ćeš pobijediti
ekspresionizam  sunca
damarima  obamrlim
da  ti bajka ne izdahne
u   poslednjem sonetu
u   vatri  žudnje.
Dođi…
Da  ti vratim mirise
zgaženih  cvjetova
Ekstazom trenutka
probudim ispovijed srca
tvog od  marcipana.
Potopom zagrljaja,liječiću  te
u  poljima od kadulje
i tvojoj krvi  dati  miris kupina
plavim poljupcima,
obojiću   inje u tvojoj kosi.
Samo  ako mi  umiješ napisati  pjesmu
pjesniče  sa  srčanom manom
a  da u kutiju nezaborava
ne upakuješ  sve  tvoje  vriske
I grijeh  sa njenih usana
kojim ste  jedinili nebo i zemlju
u  prah sagorjele   strasti.
ZDRAVKA BABIĆ