Kultura

Zdravka Babic “BLISKOST

Uh…
Sanjala sam,
gorim u nekom zanosnom strahu
kao da me grle neke grube ruke.
I probudih se u znoju.
Sanjam…
Gospodin od plemenita soja
 ukrao pjesmu moju.
Okrece je, prevrce je …
kao da joj lomi koske,
mjeri joj duzinu.
Recenzent je neki – kaze
I stih ne smije biti duzi
od jedne strasti!
Eh, on ce mi reci sta je pjesma,
pisana prije sutona rumenih
na krilu svijeta da sanja.
I kaze – Kakva je ovo pjesma
poput krika?
Nigdje ni rime!
Poezija to je klasika drevna!
O Boze!
Ne zna on sta je pjesma
 ispjevana u dusku bez zracka.
On misli to je igracka
il samo saka slova
 tajni stihir u spomenaru
ispisan u tisini.
da bude svaciji.
Gospodine… ! Što ste nepristojni?
Nije moja pjesma djevojka iz bordela!
Ona se  sa dusom slaze.
I vidi vraze…
Poceo odjednom da je ljubi
nagu kao snijeg bijeli.
Imao je dragu – kaze
Mnogo mu lici na moju pjesmu.
        Boze srece!
Zdravka Babic

Related Topics:
Exit mobile version