AA. VV., Otkopana istina Å irokog Brijega, Matica hrvatska, Å iroki Brijeg, 2017.
»Pustimo proÅ¡lost, okrenimo se budućnosti«, govore nam odreÄ‘eni u posljednje vrijeme. A to su oni koji nikako prežaliti hudo jugoslavensko razdoblje. Hrvatskom, pak, puku u to vrijeme bilo je itekako teÅ¡ko i sada u slobodi, kakvoj takvoj, želi konaÄno iznijeti na svjetlo dana Å¡to se dogaÄ‘alo kroz proteklo vrijeme. Potpuno je to u skladu sa svim pravilima povijesne struke, da o neÄemu drugome ne govorimo.
S ovakvih i sliÄnih polaziÅ¡ta krenula je i ova knjiga. Trebalo je samo zakopati ne samo u zemlju gdje su posmrtni ostatci pobijenih, nego i u duÅ¡u pogoÄ‘enih tim dogaÄ‘ajima da se doÄ‘e do prave istine. Nju nekadaÅ¡nja jugoslavenska vremena nisu istraživala, ona su za nju samo kažnjavala, od nekoliko mjeseci tamnice do skidanja glave. Ovisi kako si imao sreće.
JoÅ¡ od prve Jugoslavije o Å irokom Brijegu Å¡irene su lažne priÄe. Prikazivan je kao nacionalistiÄki, a ne kakav je on zapravo bio, srediÅ¡te vjere i uljudbe za Äitavu Hercegovinu i okolne krajeve. U veljaÄi 1945. te su se objede pojaÄale. Trebalo je opravdati zbog Äega je u samom samostanu uhićeno, ubijeno i zapaljeno 12 fratara, kao i drugi u njegovom okružju. Ne ćemo ponavljati te priÄe, nažalost ih dobro znamo, ali ćemo iznijeti na javu da su jugokomunisti za nekoliko dana, koliko im je trebalo da pregaze Å iroki Brijeg i odu prema Mostaru iza sebe ostavili oko 330 Å¡to većih, Å¡to manjih stratiÅ¡ta i grobiÅ¡ta. Doslovce su Å iroki Brijeg posuli kostima pobijenih. Bilo im je svejedno tko su oni, vojnici ili civili, žene ili djeca, važno je bilo ubijati. Uz to su ruÅ¡ili i odnosili sve Å¡to im je palo pod ruku. Tko ne vjeruje neka barem prolista knjigu pred nama.
Sve je puno podataka koji su lako provjerljivi. Svjedoci govore o onomu Å¡to su vidjeli i Äuli, brojke govore o crnoj statistici. JoÅ¡ je neÅ¡to preko 150 neotkopanih stratiÅ¡ta, joÅ¡ se nastoji doći do barem približne istine. U svemu ovomu poslu suraÄ‘uju Povjerenstvo za obilježavanje i ureÄ‘ivanje grobiÅ¡ta iz Drugog svjetskog rata i poraća na podruÄju grada Å irokog Brijega te Vicepostulatura postupka muÄeniÅ¡tva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. I civili i fratri zajedno su ginuli, sada ih zajedno tražimo.
Nekoliko je tematskih cjelina u knjizi. Sve bismo najprije mogli podijeliti na ratno i poratno vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon toga mogli bismo govoriti o žrtvama sa Å irokog Brijega (njih 2.165) koje su ginule tu ili u nekim drugim krajevima te na pristigle s raznih strana i poginule na Å irokom Brijegu. A sve je ovo prikazano kroz rad spomenutog povjerenstva i vicepostulature. Kad je govor o pobijenim franjevcima, onda namjerno nema puno podataka. Umjesto toga upućuje se gdje se ta problematika može naći. Na taj su naÄin civili dobili viÅ¡e prostora, jer ovo je jedino mjesto gdje se o njima naÅ¡iroko govori.
Å irokobriježani ovu knjigu doživljuju kao spomenik svojoj patnji. Nema ona namjeru biti zadnja rijeÄ, ona upućuje na daljnja istraživanja i produbljivanja reÄenoga. Svaki i mali doprinos dobro je doÅ¡ao. Nadajmo se da će i druga naÅ¡a mjesta krenuti ovim putovima.