Vrag u povijesti

Po kršćanskom učenju poviješću ravna Providnost i povijest nije ništa drugo nego događanje Spasa, to jest uspostave Božjeg kraljevstva. Vrag je, držali su stari kršćanski mislioci, oponašatelj, nesposoban za kreaciju, Božji majmun. Vrag parazitira na Božjem djelu, ali i na ljudskom od Boga inspiriranom stvaralaštvu – tako da ga kvari, izopačuje, navodi na zlo.

Vrag je, kao što mu i ime kaže, vječiti neprijatelj svega što je dobro, lijepo i istinito. Uloga Vraga u povijesti je da pokuša spriječiti spas čovječanstva. S obzirom na sva zla i opačine kojima povijest obiluje, čini se da to Sotoni dosta dobro ide. Međutim, to je samo privid, dobar kršćanin je uvjeren da će Bog na kraju povijesti ispraviti sve nepravde i uništiti zlo.

Za takvo vjerovanje potrebno je ogromno povjerenje. I ljubav. Onaj tko ih ima u dostatnoj mjeri već sada ne brine za zemno, pa tako ne mari ni za politiku. S druge strane kršćanin je također obavezan brinuti o bližnjima i o općem dobru, pa tako i participirati u političkom. To kršćanstvu inherentno proturječje svatko rješava sam za sebe. U europskoj povijesti ima dosta kršćana prvog tipa, koji su živjeli asketski život posvećeni kontemeplaciji i mistici, a isto tako i kršćana drugog tipa, onih koje je više privlačio aktivan život, sudjelovanje u svijetu i njegovim protimbama. U suvremenoj Europi kršćana je sve manje tako da je i prvih i drugih također sve manje. Spas je spušten na zemlju, u povijest, a ne iznad povijesti. To znači da se Vrag infiltrirao u dobre namjere, a kamo to vodi – poznato je.

Davno su još mislioci uočili da je marksistička misao preuzela kršćansku eshatologiju i prizemljila je, odvojila od Boga i postavila raj na zemlji kao cilj koji će čovječanstvo dosegnuti vlastitim naporom. Ako to nije oponašanje Božje namisli u kršćanskoj interpretaciji, ja ne znam što jest. Vrag je Božji majmun, govorili su kršćanski filozofi. Samo suvremeni ljudi ne vjeruju da Vrag postoji, pa su na Božje mjesto postavili čovjeka. Koji se opet da nagovoriti od Zmije. Jedite ”pa ćete biti kao bogovi”! Stoga je marksizam a priori protuljudski, ne samo protukršćanski nego protuljudski, neprijateljski prema čovjeku i životu uopće. Nije slučajno značenje riječi ”sotona” i ”vrag” neprijatelj, protivnik.

Zato je duboko pogrješna teza koja se povodom dvjestote godišnjice rođenja Karla Marxa provlači kroz medije, a to je teza da je Marxova ideja bila humana i plemenita, samo da se socijalizam u praksi izopačio. Ne, on je otpočetka izopačen, on je svojevrsno izopačenje kršćanskog učenja o Spasu. A znamo tko je oponašatelj i izopačitelj dobrote, ljepote i istine, Božji majmun. Istodobno marksizam (komunizam) je i inherentno judeokršćanski, samo na toj podlozi je mogao nastati. Parazitirajući na ideji pravednijeg i boljeg društva koju je javno proklamirao, no oslanjajući se uistinu možda još i više na ljudsku zavist i mržnju – komunizam je počeo svoj pobjednički hod kroz povijest. Na tom putu ostalo je kudikamo više leševa i nesreće nego iza fašizma. Koji zbog neskrivanja svoje zločinačke ćudi jednostavno nije mogao dugo trajati i, shodno tomu, ni pobiti toliko ljudi koliko komunizam zaogrnut zavodljivim plaštem humanizma.

Danas kada se čini da su i fašizam i komunizam iza nas, ljudi se tješe da ponavljanje totalitarizma i masovnih zločina nije moguće. Ljudi se kao i obično varaju. Utihnuo je doista poklič da se mijenja svijet u ime nacije ili u ime klase, no poklič da se područje intime, hormona i seksualnosti uključi u politiku jači je nego ikada. Oni koji su na tom području posloženi nešto drugačije od većine ljudi postali su malj za kažnjavanje nepoćudnih i poluga nesagledivih individualnih i društvenih promjena. Vrag se danas gnijezdi na nekoć sramnim mjestima, koja njegovom zaslugom postadoše grbovi na zastavama budućnosti. Današnji ”komunizam” ne zove se tako i ne zaklinje se u ”besklasno društvo” nego u pojedinca oslobođena svih okova, to jest bilo kakvog čvrstog identiteta. Dolazi vrijeme ljudi od plastelina.

A Vrag već dugo nema potrebe da se skriva, štoviše on je pravi junak našeg doba, gleda nas s naslovnica, neprikosnoveni je arbitar ljepote, humanosti i istine.

Damir Pešorda