Visoki upravni sud presudio je da je MOL tijekom inicijalne javne ponude 2010. obmanuo one koji su mu dionice prodavali za 2.800 kn, jer nisu istaknuli pravu svrhu IPO-a već su i nakon javne ponude nastavili kupovati dionice na burzi po znatno većim iznosima od cijene u IPO-u.
U takvim okolnostima MOL je stekao 1,6% dionica. Presuda ukazuje da je prava svrha cijelog procesa bila domoći se dovoljnog broja dionica kojima bi MOL mogao prijeći 50% vlasniÄkog udjela u Ini te tako legitimirati svoja upravljaÄka prava koja su steÄena na koruptivan naÄin. Cijeli sluÄaj prije toÄno Äetiri godine prijavila je HANFA, koja je istodobno, prije par godina kazneno prijavila nekolicinu MOL-ovih top-menadžera za manipulaciju tržiÅ¡tem i prijevaru u gospodarskom poslovanju. Sada bi na potezu trebalo biti Državno odvjetniÅ¡tvo, koje bi trebalo dokazati njihovu eventualnu kaznenu odgovornost.
Menadžeri su na obavijesne razgovore pozvani prije dvije godine, a DORH i sada odgovara da obavlja ispitne radnje. Dakle, suma sumarum – Visokom upravnom sudu je trebalo Äetiri godine da donese ovako bitan pravorijek, a DORH ni danas nije podigao kaznene prijave. Krajem 2012. donesena je presuda bivÅ¡em premijeru Sanaderu za korupciju u Ini, koju je prije 11 mjeseci potvrdio Vrhovni sud. Sporo je pravosuÄ‘e, a pravda joÅ¡ sporija.
>>Kome odgovara nova sanaderizacija HDZ-a?
SluÄaj Ina-MOL valja se godinama bez jedinog logiÄnog epiloga – vraćanja kontrole nad kompanijom. Hrvatska je odavno mogla podići tužbu TrgovaÄkom sudu kako bi se sve sporne odredbe DioniÄarskog ugovora, koje MOL-u daju prevlast u kompaniji, proglasile niÅ¡tetnima. To do danas nije napravljeno jer to politika nije željela, ostavljajući svakom razumnom da se pita tko koga pravi ludim. Uzalud struka od politiÄara oÄekuju pravdu za izgubljenu naftnu kompaniju koja ubrzano propada! Politika je Inu i upropastila pa, iako se u jednom periodu uÄinilo da će je ta ista politika povratiti i osnažiti, sada to izgleda iluzorno, posebno sada, u izbornoj godini. Hrvatske akcije u borbi za Inu već par godina svode se na skupa pravniÄka prepucavanja po meÄ‘unarodnim sudovima i uzaludna pregovaranja s maÄ‘arskim partnerom koji je jasno i nedvosmisleno dao do znanja da nema namjeru odstupiti ni pedlja.
MOL-u je strah u kosti utjerivalo jedino sudstvo, no kako je ono izgleda pod pritiskom politike, koja uglavnom ide na ruku maÄ‘arskoj kompaniji, osobite bojazni nema. S Vrdoljakom se MOL malo nagnjavio, ali u premijeru Milanoviću naÅ¡ao je saveznika koji će prijetiti samo u predizbornoj kampanji sa saborske govornice, isprovociran. A, ipak je premijer taj koji odluÄuje o kljuÄnim potezima. Koliko god se on divio Orbanovom državniÅ¡tvu, jasno je da Milanović nije kapacitet i u energetici nema nikakvu strategiju, niti je za nju zainteresiran. Taman da doista nema niÅ¡ta sumnjivo u tom politiÄarskom neÄinjenju, odnosno pogodovanju MOL-u, već da je jednostavno rijeÄ o neznanju, problem je u tome Å¡to Ina odavno nema vremena za Äekanje. Sudeći po financijskim rezultatima za prvi kvartal ona je danas kompanija s mizernom dobiti ostvarenom na programima Å¡tednje i rezanju, umjesto na razvoju i investicijama.
Za godinu-dvije, bit će to samo južna trejding ekspozitura MOL-a. SisaÄka rafinerija prestat će s radom i postati logistiÄki centar, a rijeÄka će zaglaviti u vjeÄnoj modernizaciji ili će sasvim prestati s radom, prepuÅ¡tajući primat rafineriji na Dunavu. Benzinske postaje bit će dijelom ukinute, prodane ili dane u franÅ¡izu, Å¡to će ojaÄati konkurenciju. Jedini donekle aktivan dio kompanije bit će onaj radi kojeg je MOL i platio Inu “505 s crtom” – proizvodnja i istraživanje. Proizvodnja plina na Jadranu nastavit će znaÄajno padati, a MOL će u suradnji s inozemnim partnerima zapoÄeti s buÅ¡enjima u Južnom Jadranu, Å¡to će se pokazati isplativim. Dodana vrijednost od tih istraživanja uglavnom neće zavrÅ¡avati u Hrvatskoj jer sustav nije tako postavljen. Pedro je u zatvoru, mito nije vraćeno, Ina nije i neće biti hrvatska. Treba se pomiriti s tim gubitkom.
Nina Domazet /Â Tropolje.info
