Višnja Starešina: Je li provala u tuđe kuće migrantsko pravo a lomljenje križeva – kulturna različitost?

Ovih je dana Begovo Razdolje postalo vijest. Usamljena vijest na RTL-u, koja je brzo prigušena. Stanovnici toga gorskokotarskog sela progovorili su o strahu od migranata koji prolaze uokolo. U samo dva dana provalili su u pet kuća u njihovu selu, i to ne samo praznih vikend ili planinarskih kuća.

Jednom su starijem bračnom paru provalili kroz prozor smočnice dok su spavali u sobi. Za sobom su ostavili krš i lom s karakterističnim rukopisom skrnavljenja kršćanskih prostora: polomljene križeve, poderane fotografije s prve pričesti, ljudski izmet razmazan po životnom prostoru vlasnika…

Da bi slika straha i nelagode mještana bila potpunija, valja reći da je Begovo Razdolje, smješteno na padinama Bjelolasice i najviše je selo u Hrvatskoj na nadmorskoj visini iznad 1000 metara. Do njega ilegalni migranti iz bliskoistočnih i sjevernoafričkih zemalja, Irana, Pakistana Afganistana… koji pokušavaju stići do slovenske granice i preko nje ući u prostor schengenske Europe ne mogu stići slučajno, niti mogu ondje dolutati. Netko tko poznaje teren i selo mora ih ondje dovesti. Da bi se razumjeli razmjeri nesigurnosti, valja znati da je Begovo Razdolje selo sa sami četrdesetak stanovnika – i s pet provala u dvije noći.

I što se događa po našim zakonima i običajima u kombinaciji s bontonom marakeškog sporazuma kada se selo nađe na ilegalnoj migrantskoj ruti? Mediji to najprije odbijaju primijetiti. Kako ne bi širili paniku i netrpeljivost. No pitanje je gdje je granica između sprečavanja širenja panike i održavanja sigurnosti?

Begovo Razdolje je drukčije od drugih sela u Gorskom kotaru, Lici, na Banovini, koja se nalaze na trasi ilegalnih migrantskih ruta, po tome što su uspjeli zainteresirati medije. Reklo bi se imali su dobar link. Mi zapravo uopće ne znamo u koliko je kuća, vikendica, planinarskih kuća provaljeno u selima Banovine, Like, Gorskog kotara, otkad je proljetos ponovno oživjela balkanska, odnosno bosanska migrantska ruta. Da se ne bi širile panika i netrpeljivost.

Ali i medijska pozornost migrantskih provala u Begovu Razdolju trajala je kratko – samo do prvoga policijskog očitovanja. Nakon televizijske reportaže, delnička je policijska postaja izvijestila da „u posljednja dva dana nisu zaprimili niti jednu prijavu fizičke ili pravne osobe vezano za provale u objekte na području Begova Razdolja“. Već su, kažu, „primili samo tri dojave o provalama u kuće i vikend kuću“ te da počinitelji nisu poznati pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je riječ o migrantima. To bi u prijevodu značilo da prestrašena baka iz Begova Razdolja, kojoj su migranti noću provalili u smočnicu, nije uspjela uhititi barem jednog provalnika, povesti ga za ruku u policijsku postaju u tridesetak kilometara udaljene Delnice i podnijeti kaznenu prijavu za provalu. Tako to izgleda kad policija umanjuje razmjere djela.

Nakon toga slučaj iz Begova Razdolja upao je u političko-marakeški kalup. U utrci za izgubljenim rejtingom, Živi zid je na svoj im Facebook stranicama u huškačkoj maniri prezentirao slučaj, usmjerujući oštricu prema migrantima, a ne prema onima koji bi se trebali brinuti o sigurnosti države, pa i Begova Razdolja. U utrci za svojim dijelom marakeškog kolača za nadzor propisane političke korektnosti prema ilegalnim migrantima, GONG je prijavio Živi zid za širenje govora mržnje… Time je stvarni problem ponovo zatvoren i gurnut u stranu.

A stvarni su problemi: koliko je takvih slučajeva poput Begova Razdolja u posljednjih mjesec dana bilo u Hrvatskoj, na migrantskim rutama u Gorskom kotaru, Lici, Banovini, Dalmatinskoj zagori… Mogu li se hrvatska policija i sigurnosni sustav nositi sa švercerima ljudima, bez čijih usluga migranti zapravo ne mogu baš nikuda? Izgleda da ne mogu. Ili možda ne žele? Kakva je budućnost hrvatskih područja koja nakon ratnih stradanja prije četvrt stoljeća, sad ponovo postaju prostor nesigurnosti zbog migrantskih ruta? Tko će u takvim uvjetima doći brati jagode i gljive ili pješačiti i biciklirati u šumama oko Begova Razdolja, koje je napokon turistički živnulo? Kakva je to politika koja takav put u nesigurnost brani etiketom europejstva?

Umjesto toga rasprava se umjetnim skretanjem s merituma problema svodi na raspravu o govoru mržnje u kojoj je provala u tuđe kuće migrantsko pravo, a njihovo premazivanje ljudskim izmetom i lomljenje križeva – kulturna različitost. Koja nas, dakako, uvijek obogaćuje.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija