Ekonomija
VIKTOR SCHAUBERGER – OTKRIVAÄŒ SILE LEVITACIJE I IMPLOZIJE
ZMIJA GA NAUČILA kako teške trupce niz drvena korita spuštati iz planine!
Schauberger je bio je Å¡umar koji se rukovodio motom “kopiraj i shvati”, Å¡to ga je uÄinilo i filozofom i izumiteljem “tehnologije impozije”, koju je razvio na temelju vrtloga tekućina i kretanja u prirodi. Njegova je epopeja poÄela s koritima za prevoženje trupaca poslije 1. svjetskog rata…
Povijest ljudskog znanja i razvoja puna je stranputica, danas zaraslih u korov zaborava. One postaju mitovi o kojima se u uskim krugovima ljudi desetljećima raspredaju priÄe. NauÄeni na umjetne granice izmeÄ‘u “stvarnog†i “nestvarnogâ€, izmeÄ‘u “lažnog†i “istinitog†te “razumnog†i “nerazumnog†nekako impliciramo da su pobijedili bolji izbori ili barem jedini mogući. No, sve izbore oko nas napravio je sustav – za svoje potrebe, a ne za dobrobit ljudi. Potom je sustav izgradio i svoju inaÄicu povijesti, pomno birajući Å¡to će ostati u njoj, a Å¡to će biti izbaÄeno. Iz ljudskog sjećanja sustavno su brisani mnogi ljude, uglavnom oni s istinski inovativnim idejama koje bi mogle promijeniti i samu paradigmu na kojoj se sustav temelji. Einsteinova Äupava glava postala je dio pop-kulture, dok je Nikola Tesla, Äiji je doprinos oblikovanju suvremenog svijeta neusporedivo veći i praktiÄniji, tek neki Äudak koji je znao sa strujom. No, njegov doprinos i karizma bili su prejaki da bi ih se izbrisalo potpuno. Å to nije sluÄaj s Austrijancem Viktorom Schaubergerom (1885. – 1958.), koji je ponudio jednako revolucionarne uvide i dokazao ih u praksi. Taj “Äarobnjak vodeâ€, bio je Å¡umar i revni promatraÄ prirode. Njegov moto bio je “kopiraj i shvatiâ€, Å¡to ga je uÄinilo i filozofom i izumiteljem onoga Å¡to je nazvao “tehnologija impozije“, koju je razvio na temelju vrtloga tekućina i kretanja u prirodi. (“Život u uÄenju od prirodeâ€, Jane Cobbald, AGM, 2009.)
Izrada korita za prijevoz teških trupaca
Schaubergerova epopeja poÄela je koritima za prevoženje trupaca poslije 1. svj. rata. Dio njegovog lugarskog posla bio je dovlaÄenje već prodanog drveta s planine. ObiÄno se to radilo teglenjem s upregnutim parom volova. Schauberger je vidio koliku bol na teÅ¡kom terenu životinjama prouzrokuje teret koji su morale vući i podnositi vozaÄev biÄ, ali je takoÄ‘er znao da vozaÄ mora natovariti saonice Å¡to je viÅ¡e moguće da bi pokrio svoje troÅ¡kove i zaradio plaću. Stoga je poÄeo razmiÅ¡ljati o prijevozu trupaca niz planinske brzake.
Takav je naÄin ranije dvaput odbaÄen iz dva razloga. Smatralo se da bi se tako uniÅ¡tavala korita bujica i da teže klade bukve i bora neće plutati. No, Schauberger se sjećao kako je njegov otac prevozio tone bukovih stabala vodom na velike udaljenosti. Sjećao se oÄeva objaÅ¡njenja da noću, osobito za mjeseÄine, voda postaje svježija i žustrija te s lakoćom nosi teÅ¡ke trupce. Stoga je napravio improviziranu branu i ustavna vrata te u nju nabacao rasprÅ¡ene klade. Idućeg jutra plutale su brzakom bez teÅ¡koća, ali Äim su se sunÄane zrake probile do vode, drvo je potonulo. Kloneći se dnevnog svjetla, Viktor Schauberger je uspio gotovo cijelu poÅ¡iljku spustiti u dolinu, izuzimajući nekoliko jogunastih „topljenika“ zaostalih u dubokoj jaruzi.
Godine 1922. je za princa Adolfa von Schaumburg-Lippea dizajnirao i izgradio nekoliko korita za prijevoz trupaca i smanjio cijenu transporta na jednu desetinu prethodne cijene te omogućio i transport trupaca stabala težih od vode, kao Å¡to su bukva i jela. Ti kanali nisu bili nalik nijednome do tada. Bili su napravljeni od drveta i podignuti, zmijoliko kružeći niz strmine, a ne najkraćom crtom te su imali profil zatupljene strane jajeta. Za gradnju prvog, demonstracijskog korita Schauberger je sam prikupio novac za gradnju, tako da su njegov raÄun i samopoÅ¡tovanje zavisili o uspjehu pothvata. No, kad je prvo korito iskuÅ¡ano, trupac je plutao kojih stotinjak metara, a zatim potonuo na dno. Voda je nadirala odostraga i prekrila stranice kanala, ali trupac se nije pokrenuo.
Tajna spiralnog kretanja vode
Schauberger je bio zaprepaÅ¡ten. Bio je siguran da su zavoji ispravni. Spustio se do bazena za zadržavanje vode, sjeo na kamen na toplom suncu i zagledao se u vodu. Sjedeći tako, osjetio je kako mu neÅ¡to vrÅ¡lja u kožnatim hlaÄama. PoskoÄio je i spazio da je sjedio na zmiji koja se smotala na toplom kamenu. Dohvatio ju je, bacio u vodu i promatrao. Zapitao se kako zmija bez peraja pliva tako brzo. Predstavio je sebi zmijino gibanje kao petlju i shvatio da je izvodila naizmjeniÄne vodoravne i okomite zavoje.
Sinula mu je zamisao. Rekao je radnicima da donesu tristo tankih daÅ¡Äica ariÅ¡a i pokazao im kako ih zabiti pod kosinom u dnu korita. Kad su princ, princeza i nekoliko struÄnjaka ujutro prisustvovati pokusnom spuÅ¡tanju trupaca kroz otvorena vrata ustave teÅ¡ka klada se sjurila niz korito vijugajući s jedne na drugu stranu i iza zavoja nestala s vidika. DaÅ¡Äice u koritu, na koje ga je potakla vodena zmija, poticale su vodu da spiralno kruži prema unutra tako da smjer gibanja okreće prema srediÅ¡tu spirale, oslobaÄ‘ajući pritisak na obale ili stijenke cijevi za vodu i omogućujući da se vodom mogu transportirati objekti teži od vode. Kasnije se tim otkrićem Schauberger služio u regulaciji rijeka tako da voda ne dere obale te kod patentiranog pronalaska naÄina za poboljÅ¡anje protoka u cijevima za vodu.
Viktor Schauberger je 1924. postao savjetnik Javnog vijeća za korita za trupce austrijske države i poÄeo je s konstrukcijom velikih sustava korita, a 1929. je dostavio prve prijave za patente na polju vodnog inženjeringa i konstrukcije turbina. PoÄeo je istraživati kakoumjetno stvoriti centripetalno kretanje kod raznih tipova strojeva i predložio naÄinekoriÅ¡tenja hidroelektriÄne energije za mlazne turbine.
Jastreb, lososi i sila levitacije
Jedan od svojih glavnih principa, otkriće sile levitacije koja je suprotna gravitaciji, Schauberger je, kao i sve drugo, uoÄio u prirodi. Jedno od planinskih jezera je svake veÄeri u isto vrijeme nadlijetao jastreb. Sjurio bi se nad vodu te odletio s lososom u kandžama. Za mladog Schaubergera to je predstavljalo tajnu. Lososi nisu povrÅ¡inski plivaÄi. Kako ga je jastreb uspijevao zgrabiti, a da i ne smoÄi noge?
Jedne veÄeri uspeo se na drvo i, skriven zelenilom, promatrao je teleskopom. Jastreb je stigao kao i obiÄno. KreÅ¡tavo se oglasio i zapoÄeo letjeti prema gore praveći iznad jezera spiralu sa sve manjim krugovima. Iznenada se sjurio u jezero, lepetom krila zakoÄio iznad povrÅ¡ine i veliki losos već se koprcao u njegovim kandžama. Viktor je bio hipnotiziran jastrebom pa nije gledao Å¡to su radili lososi. Zato se prvom prilikom vratio.
Ponovno u sumrak, lososi su i opet plivali u svojoj rupi, a jastreb je poÄeo u spirali kružiti nad jezerom. Ovaj put motrio je losose. PoÄeli su plivati u spirali, podražavajući let jastreba iznad njih, kao da ih njegovo kruženje navodi da se i oni sami poÄnu kretati na isti naÄin i kao da ih privlaÄi prema povrÅ¡ini. Dok su se izdizali u vodi, oponaÅ¡ajući naÄin uspinjanja ptice, plivali su sve bliže jedni drugima prema povrÅ¡ini. Ribe u sredini spirale bile su blizu jedna drugoj pa su se njihove peraje najzad probile povrÅ¡inu vode. Jastreb je opet odletio s lososom u kandžama. Viktor se mnogih veÄeri vraćao da promatra ovu dramu, u kojoj kao da je jastreb spiralnim kretanjem povlaÄio ribe prema povrÅ¡ini.
Principi prirode, implozivna i eksplozivna kretanja
Schauberger je smatrao da su dva oblika kljuÄna za život – spirala i oblik jajeta. Spirala se udobno smjeÅ¡ta u jajoliki oblik. Jaja Äuvana s vrhom nadolje dulje će saÄuvati svježinu. Amfore koje su se koristile za Äuvanje hrane i pića, takoÄ‘er su imale takav, inaÄe nepraktiÄan, oblik. Schauberger je vjerovao da se tehnologija jajolikog oblika i spiralno gibanje koje mu prirodno pristaje može primijeniti i danas – za osiguravanje vode visoke kakvoće, za nove oblike energije koji mogu zamijeniti naftu i dizelske strojeve za koje je ustvrdio da su razarajući, rasipni i opasni.
Smatrao je da se život održava implozivnom vrstom kretanja, dok suprotna, eksplozivna sila rezultira uniÅ¡tenjem života. U svakoj situaciji aktivne su dvije vrste energije koje uvijek rade sinergijski, u suradnji – toplina i hladnoća, gravitacija i levitacija, pritisak i usisavanje te centrifugalna i centripetalna sila. MeÄ‘usobno su suprotne, ali i komplementarne i interaktivne na reciproÄnoj osnovi. Smatrao je da su toplina, elektricitet i gravitacija meÄ‘usobno povezani s hladnoćom, biomagnetizmom i levitacijom.
Hladnoća, centripetalna sila i biomagentizam morali su biti malo dominantniji kako bi evolucija napredovala jer su bili povezani s izgradnjom, stvaranjem formativnih energija, dok je Schauberger elektricitet smatrao silom ili energijom koju priroda koristi za dezintegraciju, razlaganje. Njegovo je stajalište bilo da je naša civilizacija nastala eksplozivnim procesima, upravo onima kojima se priroda koristi za razlaganje.
Viktor Schauberger je Äesto u brzacima promatrao pastrve kako lakoćom plivaju uzvodno i preko slapova visokih po 60 metara, tek kormilareći malim pokretima repnih peraja. Pitao se koje su sile omogućavale da u divljoj bujici tako navladaju težinu vlastitog tijela i težinu vode koja teÄe prema njima? ZakljuÄci su ga doveli do teorije prirodnih vrtloga i spiralnog kretanja prema srediÅ¡tu spirale. I drveće i ljudi rastu uvis, usprkos gravitaciji, zamijetio je Schauberger. NeÅ¡to ih osnažuje da se opiru sili teže. Tu suprotnu silu nazvao je levitacijom. “Mislim da bi bilo daleko bolje da je Newton ponajprije razmiÅ¡ljao kako je jabuka uopće doÅ¡la goreâ€, zapisao je. Kod gorskih brzaka ta je sila nevidljiva zbog nizvodnog toka vode, koji je manifestacija gravitacijske sile.
Sila levitacije – izvorno gibanje
Levitacijska sila se spiralno uzdiže s dna prema srediÅ¡tu, a ne ide ravno prema gore. Schauberger je takvo gibanje nazvao izvornim gibanjem. No, mehaniÄki pronalasci industrijske revolucije temelje se na obrnutom procesu. Strojevi rade spiralno prema van, prouzroÄavajući buku, toplinu i pritisak. Fosilna goriva se uniÅ¡tavaju da bi proizvele energiju ili gibanje te oslobaÄ‘aju otrovni otpad. Schauberger je tu vrstu nazivao tehnoakademsko ili tehniÄko gibanje, koje se temelji na pritisku, tj. spiralnom rastu prema van. Ono vodi zagrijavanju, Å¡irenju i destrukciji komponenti, a priroda koristi to gibanje da bi prouzroÄavala raspadanje i truljenje. Zato je zapisao: “Ili je posvemaÅ¡nja glupost ili najveći zloÄin svih vremena koristiti razgraÄ‘ene atomske energije za izgradnju svjetskog gospodarstvaâ€. Pa joÅ¡: “DanaÅ¡nja tehnologija stremi naprijed sa silama koje djeluju unazadâ€. A iz toga je slijedio i njegov slijedeći zakljuÄak: “Kako bi se to drukÄije trebalo napraviti? Odgovor je jednostavan: toÄno suprotno od onoga kako se radi danas!â€
Schauberger je zakljuÄio da su ptice i ribe (Äija su tijela izvedena da razviju levitacijske energije) privuÄene svojim medijem dok se kreću. To je suprotnost tehnologiji koja pokreće sve naÅ¡e strojeve jer tehniÄko gibanje odbija i potiskuje. Izvorno gibanje poziva, privlaÄi. Schauberger je zapisao: “Ptica ne leti – nju se leti. Riba ne pliva – ona je plivana.†Ta levitacijska energija, životna sila, sila koja uzdiže, sila je koja održava pastrvu na mjestu usred brzog potoka i omogućava lososima da prijeÄ‘u vrlo visoke vodopade. Temperatura vode pri tome jedan je od kljuÄnih faktora, otkrio je Schauberger.
Zamolio je kolege Å¡umare da u kotlu zagriju vodu 150 metara uzvodno od mjesta na kojem se nalazila pastrva i izliju je u potok. ÄŒim su izlili kipuću vodu u potok, pastrva je istog trenutka poÄela mahati repom Å¡to je brže mogla i poÄela je plivati unatrag. UvoÄ‘enjem topline doÅ¡lo je do kaosa, zakljuÄio je Schauberger, a ljudi takoÄ‘er uvode kaotiÄnu toplinu u okoliÅ¡ u kojem se toplina koristi iskljuÄivo za uniÅ¡tavanje, umjesto da koriste sustave kojima bi se smanjila toplinu i dopustilo životu da se razvije jer život ne ovisi samo o toplini, već i o hladnoći. No, stvaralaÄke energije su uglavnom nevidljive, dok su ruÅ¡ilaÄke energije vidljive.
Kako su drveni kanali za spuÅ¡tanje trupaca, koje je gradio posvuda u srediÅ¡njoj Europi, već privukli pažnju Å¡ire javnosti, nije vidio zaÅ¡to se jednako naÄelo ne bi moglo primijeniti kod vodovodnih cijevi. Sve dok je drvo dobre kakvoće i dobro položeno, potrajat će dulje od željeznih cijevi.
I ne samo to, vratio se zamisli koju je prvi put primijenio kod kanala za spuÅ¡tanje trupaca, inspiriran plivanjem vodene zmije. Sad je, umjesto tankih daÅ¡Äica na stranama kanala, zamislio lopatice za voÄ‘enje od posrebrenog bakra priÄvršćene na unutarnje stranice cijevi koje će poticati vodu da teÄe kružno-spiralnom prostornom krivuljom, okrećući se oko sebe. Voda potaknuta da teÄe u takvom kanalu ovim gibanjem postaje zdravija jer joj ono omogućuje da sve neÄisto izbaci u vanjski dio cijevi. To gibanje daje vodi snagu da protjeÄe sredinom cijevi poboljÅ¡avajući kakvoću i, takoÄ‘er, održavajući zdravim drvo cijevi. Na odrediÅ¡te stiže zrela, zdrava pitka voda. Schauberger je napisao: “UÄestalost raka povećava se srazmjerno dužini glavne željezne vodovodne cijevi.â€
Znanstvena testiranja u 1950-ima
Schauberger je 1952. dobio priliku da svoje istraživanje predstavi na TehniÄkom sveuÄiliÅ¡tu u Stuttgartu. Profesor Franz Popel iz Instituta za higijenu, u ime zapadnojemaÄke vlade, nevoljko je pristao obaviti neka istraživanja protoka vode u cijevima razliÄitih oblika i materijala, da bi zaustavio Schaubergerove napade na njihove metode upravljanja rijekama.
U jednom od testova voda je otjecala u cijevi razliÄitih oblika i materijala te je mjerena protoÄnost. KoriÅ¡tene su tri cijevi: ravna staklena, ravna bakrena i bakrena cijev u obliku opadajuće spirale poput roga. Voda koja je protjecala kroz staklenu cijev pokazala je najveći otpor, tj. najveće trenje. Ravna bakrena cijev pokazivala je manje trenje, ali spiralna bakrena cijev je prkosila oÄekivanjima. U jednom trenu mjerni ureÄ‘aji bilježili su niÅ¡ticu ili Äak negativno trenje u vodi koja je otjecala tom cijevi. Tako je naruÅ¡en jedan od svetih kanona znanosti, drugi zakon termodinamike, po kojem se zatvoreni sustav prazni bez novog dotoka energije.
Prof. Franz Popel je 15. ožujka 1952. zapisao: “TumaÄenje i vrednovanje gore odabranih promatranja takoÄ‘er dopuÅ¡ta hipotetiÄki zakljuÄak da sinkronizacija kinetiÄke energije tekuće vode proizvodi viÅ¡e energije zahvaljujući spiralnosti i uvrtanju cijevi nego Å¡to je potrebno da se svladaju gubitci nastali trenjem. Pojavljuje se neprekidno rastuće ubrzanje protoka vode.â€
Zahvaljujući tome, danas je ime Viktora Scahubergera, otkrivaÄa levitacije, nezaobilazno i kad se govori o free energyju.
Tajna plovidbe klada težih od vode koja ih nosi
Važan dio Schaubergerovih teorija bilo je pitanje strukture vode. Opće je poznato da je voda neobiÄna supstanca koja je najgušća na 4°C. Schauberger je zakljuÄio da će svaki dio vode koji se odmakne od anomalne toÄke (zagrijavajući se prema 5 stupnjeva ili hladeći prema 3 stupnja) proÅ¡iriti i time se kretati prema van u svim smjerovima. Obrnuto, voda koja se hladi ili zagrijava prema anomalnoj toÄci postaje gušća i sažima se i spiralno privlaÄi okolnu vodu prema unutra ili prema gore. Ako je biljni pokrivaÄ uklonjen, tlo je izloženo izravnoj sunÄanoj toplini, pa toplina gura gornju granicu podzemne vode dublje. Viktor Schauberger je u mnogim prilikama mjerio temperaturu izvorske vode u trenutku izviranja iz zemlje i otkrio da je voda iz planinskih izvora zaista na ili blizu temperaturi 4°C. U jakim izvorima voda zadržava takvu temperaturu cijele godine. U temperaturi vode krije se drugi dio objaÅ¡njenja kako su Schaubergerovim kanalima za spuÅ¡tanje trupaca mogle ploviti klade teže od vode koja ih je nosila. U tim kanalima on je na nekim toÄkama ispuÅ¡tao iskoriÅ¡tenu, a punio korita svježom, hladnom vodom tako te se postupak odvijao cijelim tokom.