VELIKA OBAVIJEST: Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Mandića stiže u Zagreb!

Veliki hrvatski ispovjednik, nakon Rima u Zagreb.

‘Želio bih da sv. Leopold Mandić bude jedan od zaštitnika ove Svete godine milosrđa’, tim riječima je papa Franjo najavio Svetu godinu milosrđa, a kao svjedoke Božjeg milosrđa izabrao je Padre Pia, i sv. Leopolda Mandića, čija su nerspadnuta tijela početkom veljače bila izložena u Rimu što je potaklo vjernike diljem svijeta na hodočašćenje i štovanje Božjeg milosrđa.  Sada, tijelo jednog od svjedoka, stiže u Zagreb.

‘Tijelo sv. Leopolda Mandića, zaštitnika godine milosrđa, koje je boravilo u Rimu od 3. do 11. veljače, dolazi 13. travnja u Zagreb, a od 15. do 18. travnja biti će izloženo na štovanje vjernicima u kapucinskoj crkvi svetoga Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi. Kroz te dane bit će organiziran cjelodnevni molitveni program, a vjernici će se moći osobno pomoliti pred tim velikim hrvatskim svecem,’ piše na web stranici kapucini.hr, službenoj stranici reda kojem je pripadao i sveti Leopold Mandić.

‘Njegova ispovjedaonica u Padovi bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. K njemu su na ispovijed hrlili ljudi različitog društvenog statusa: od sveučilišnih profesora i biskupa do seljaka; od visokih oficira do radnika i domaćica, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima.

Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žarište i izvorište u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema Bezgrešnoj koju je nazivao svojom“Gospodaricom”.  Po naravi je bio nagao, u mladim je danima znao ponekad planuti i srdžbom, ali se poniznom upornošću borio protiv svoje prirode i uz duhovni napor uspio je postići takvu skromnu blagost da su ga neki čak smatrali i previše blagim, a pogotovo u ispovjedaonici. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama.

Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976., a 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano  ga je proglasio i svetim,’ pišu kapucini.