Na e-mail našeg portala stiglo je jutros još jedno pismo iz tuđine, ali žensko, nježno, od jedne mlade Duvanjke…
ÄŒitam ovih dana kako je glavna tema iseljavanje iz naÅ¡ega grada u inozemstvo, najÄešće u NjemaÄku, pa sam poželjela i ja neÅ¡to napisati na tu temu. ProÅ¡la je godina kako sam ovdje, u NjemaÄkoj…
PIŠE : Ruža Šapina
Mislila sam da ću biti sretna kad sam stigla ovdje u veliku državu, a mali grad. Bila sam umorna od svog mjesta, od ljudi. Ovo mi je bila prilika za novi poÄetak i bolji život. Sada, nakon godinu dana, mogu samo reci da ni jedan euro koji ovdje zaradim ne može zamijeniti moje Duvno, moj dom, miris pite koju mater napravi kad se vraćam kući, moj stalni kafić , moje prijatelje…moje, sve moje! Nije ovdje uvijek loÅ¡e, nisu ljudi loÅ¡i, ali mentalitet je drugaÄiji. Koliko god sam mislila da se samo kod nas ogovara i gleda tko Å¡to misli, vjerujte ovdje je i gore.
Mi smo navikli da nemamo mnogo i zato smo postali bolje osobe. NajviÅ¡e mi je dom nedostajao… za Božić , jer nije isto, ovdje Äak i blagdane slave drukÄije. Navikla sam na naÅ¡e obiÄaje i nostalgija za domovinom jednostavno ne prolazi. Znam da mnogo od vas misle kako se ovdje živi savrÅ¡eno, jer sam i ja tako mislila dok sam bila u svom rodnom Tomislavgradu, u svom Duvnu. Vjerujte mi i nije baÅ¡ tako! OtiÅ¡la sam s roditeljima, s bratom i sestrom, jer sam morala kao i mnogi iz naÅ¡ega grada Å¡to su otiÅ¡li za “boljim životomâ€. A to koliko mi fale moje prijateljice, izlasci s njima, spremanje za veÄernji izlazak, rodbina, skriveni kutovi grada moga, poznate ulice koje su me, dok sam tamo živjela živcirale, moj maÄak, moja kuća ispod gaja u kojoj sam provela najljepÅ¡e trenutke, e to znam, to u srcu osjećam svake minute, sata, dana, samo ja. Samo ja znam koliko sam puta i koliko suza zbog njih prolila.
Sad živim za blagdan, za praznik, za godiÅ¡nji kako bi bar na pet dana otiÅ¡la u svoje Duvno. Cijenite svoj dom, prijatelje, obitelji… Jer moj dom u mom voljenom gradu ne može zamijeniti ovaj stan , a ni moje srce nikad ovdje neće pripadati, jer ono pripada mom rodnom kraju, mom Tomislavgradu, mom zaviÄaju!
Uzalud sve, Duvno moje volim te, doći ću, Äekaj me!!! tropolje.info
