Uvijek nedjeljom: Ponovno rođeni

Danas ćemo malo o iznenađenju. Volite li filmove s naglim preokretima? S puno uzbuđenja?

Pa takvi filmovi i pune kino dvorane i nakon gledanja ljudi komentiraju kako se je radnja na kraju pretvorila u pravo iznenađenje.

Još uvijek pamtim film iz svoje mladosti „Pogodi tko dolazi na večeru?“ Šokirani roditelji nisu očekivali zeta – crnca. Ali to se je zbivalo 60-tih godina kada je položaj afroamerikanaca bio u SAD poražavajući.

Meni se je film svidio ali ne radi teme nego radi glazbene teme.

Pjesmu „To Sir with Love“ i dan danas volim poslušati.

U to vrijeme mene je jedino moglo iznenaditi kada su u kinima dopustili prikazivanje filma Cecile B. De Mila „10 zapovijedi“. To je bio šok. Iako sam napamet znao sve što će se dogoditi svaki put bih se šokirao, jer sam sada vidio ono u što sam vjerovao.

Tako je to s filmovima ali Å¡to je s osobama?

Gledate neku osobu na fotografijama, na filmu, televiziji ili slušate neku osobu na radiju i onda susretnete tu osobu – „u živo“. E to su prava iznenađenja. Uglavnom su takve osobe drugačije nego što smo mi to očekivali.

To isto se je dogodilo davno, jako davno, Ivanu Krstitelju.

Ivan je bio vatreni propovjednik i pripravljao je put novom Kralju koji dolazi iskupiti Izrael. Kao i velika većina Izraelaca Ivan je vjerojatno zamišljao Mesiju onako kako ga opisuje Psalam 2.

A Bog reče:

“Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu,

i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom

i razbit ih kao sud lončarski.”

Opametite se sada, vi kraljevi,

Urazumite se, suci zemaljski.

Služite Jahvi sa strahom,

s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi

te ne propadnete na putu,

kad uskoro plane srdžba njegova.

Blago svima koji se njemu utječu!

Većina Židova očekivala je Mesiju da dođe na ovaj način: plamteći srdžbom i lomeći pobunjene narode. Vjerojatno da je i Ivan bio dio te tradicije razmišljanja. Pozivao je svakoga neka se pokaje i da se pripremi za dolazak ovakvog Mesije.

Ivan Krstitelj nije vodio računa jeste li vi svećenik ili ste kralj. Ako ste bili u grijehu i ako ste se trebali promijeniti, on bio vam to bez ustezanja sasuo u lice. Kada su vjerske vođe došle do rijeke Jordan kako bi vidjeli o čemu se tu radi, Ivan ih je nazvao „gnijezda gujinja“.

Kada je Herod Antipa, kralj Galileje, oženio bivšu snahu, Ivan je vikao po ulicama: „Kralj je grešnik! Božji zakon kaže da se to ne smije raditi!“

Ivan je želio pripremiti ljude za Mesijin dolazak i ništa mu se nije moglo ispriječiti što bi ga zaustavilo. Ali pojavljuje se Isus.

Tada doÄ‘e Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaÅ¡e: “Ti mene treba da krstiÅ¡, a ti da k meni dolaziÅ¡?”

Ivan se prepire i sa samim Mesijom. Ivan je proveo godine života u divljini, hraneći se skakavcima i divljim medom, zaogrnut grubom odjećom, ponašajući se kao čovjek na rubu pameti. I što je tamo radio? U divljini? U pustinji? Pripremao se je kako bi pripremio ljude za Mesiju.

I kada je Ivan susreo Mesiju što je bilo prvo što je rekao: „Ti nisi u pravu!“ Tipični Ivan. Svakome kaže što misli. Bez ustručavanja. Ivan je bio spreman suprotstaviti se svakome tko bi stao na put dolaska Mesije, pa čak i samom Mesiji.

Pokušajmo dokučiti što se je sve Ivanu tada motalo po glavi.

Krstiti Isusa je besmisleno. I gore od toga. To je krivo. To bi moglo ljudima poslati krivu poruku. Mogli bi dobiti krivu ideju o tome tko je Isus. Mogli bi pomisliti da je Isus griješnik. Mogli bi ljudi pomisliti da je manje vrijedan od njih. Još jedan tip koji dolazi pripremiti nas za Mesiju, ali Mesija definitivno nije. Ivan sigurno misli – da ako nije vrijedan „obuće mu nositi“ onda nije vrijedan ni krstiti ga. Dakle Isus nije u pravu i Ivan to ne će učiniti.

Ivan je sigurno šapnuo Isusu: „Oprosti Mesijo, ali nisi u pravu. Ti mene moraš krstiti. I onda će svi razumjeti tko si ti. Svima će tada biti jasno da ti nisi jedan od nas gubitnika. Dođi ovamo i zaroni me u rijeku i pokaži svima da si netko poseban.“

Ali Isus odgovara: „Ivane. Žao mi je što te moram razočarati ali ovaj put nemaš pravo. U krivu si. Ti mene moraš krstiti, jer će taj čin poniznosti ispuniti glavninu Božjeg plana kojim će sve učiniti onakvim kakvim treba i biti.“

Ivan možda i nije sve razumio ali je poslušao.

Uronio je Isusa u Jordan, baš kao svakog drugog grešnika.

I tada se je nebo rastvorilo.

Duh sveti je s neba siÅ¡ao na Isusa. Duh Sveti nije doÅ¡ao uz munje i gromove, uz vjetra i potrese, ne… tu ničega super moćnog nije bilo. Ničega dramatičnog Å¡to bi se možda Ivanu svidjelo. Duh Sveti je doÅ¡ao u obliku obične, nježne ptice.

Golubice. Bijele.

I onda je Bog progovorio s nebesa. Kroz stotine godina nebesa su šutila. Sada se je nebo rastvorilo i Bog je progovorio. Možda je Ivan opet bio razočaran s onim što je čuo. Možda je očekivao čuti nešto kao: „Hej vi ljudi! Ja vam šaljem Mesiju! Kralja! On će vas spržiti vatrom ako se ne obratite i ne budete li ga slušali!“

Ali Bog izgovara samo dvije male rečenice.

“Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”

Bog u biti navodi riječi iz Starog Zavjeta.

„Obznanjujem odluku Jahvinu:

Gospodin mi reče:

“Ti si sin moj, danas te rodih.“ (Psalam 2,7)

„Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje.“

(Izaija 42,1)

Ali pogledajmo Å¡to dalje stoji:

„Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.“

(Izaija 42, 1-4)

Ne će vikati?

Ne će glasa podizati?

Ne će lomiti?

Pa tko je taj?

Je li jak ili nije?

Je li Kralj ili nije?

Kako može netko takav pomoći bilo kome?

Kako netko takav može doći poslije Ivana?

Sve je to još teže za razumjeti kada pogledamo slijedeće riječi:

„Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.“ (Izaija 50, 6)

Kakav je to Mesija?

„Zlostavljahu ga, a on puÅ¡taÅ¡e, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoÅ¡e ga; k’o ovca, nijema pred onima Å¡to je strižu, nije otvorio usta svojih.“

(Izaija 53,7)

Kakav je to Kralj?

I Isus izlazi iz Jordana i slijedi Duha Svetoga kako bi počeo svoju misiju – kao Božji Mesija. A Ivan još uvijek stoji tu u rijeci i pita se što se je dogodilo.

U jednom trenutku Ivan je gledao u lice Kralja Svemira.

Narednog trenutka Kralj Svemira se je podčinio krštenju Ivanovom rukom, krštenju kao svaki drugi grešnik. A Bog je rekao da će Mesija, da će Kralj, postati „sluga pravedni“ i da će patiti kao što nitko nikada nije patio.

I naravno da se Ivan pita tko je on?

Tko je Isus? Kakav je to Mesija?

Ponekad osoba koju susretnemo u potpunosti je drugačija od onoga što smo mi očekivali?

Na neki poseban način svi mi stojimo zajedno s Ivanom u vodama rijeke Jordan. I mi imamo svoja očekivanja kada je Isus u pitanju.

Mi želimo Mesiju koji će nam učiniti život boljim, nekog tko će pomoći nam prebroditi naredni dan, naredni tjedan, naredni mjesec, narednu godinu.

Mi želimo nekoga tko će nas podučiti kako uspjeti u poslu, kako podignuti obitelj, kako ostvariti svoje snove.

Mi želimo baš takvog Mesiju.

Ali umjesto takvog Mesije mi dobivamo nekog koji nas ponekad dovodi u situaciju da nam se čini kako nam ništa više nije jasno. I da nam nije bolje nego možda čak i gore nego što nam je bilo.

Mi dobivamo nekoga koji kaže da mi možda sanjamo o krivim stvarima ili da možda radimo krive stvari.

Mi dobivamo nekoga koji kaže da je bolje biti prijatelj s griješnicima nego dobro izgledati.

Mi dobivamo nekoga koji kaže da je bolje pomoći siromahu nego izgraditi velebnu crkvu.

Tko je taj Isus?

Tko je taj Mesija?

Što on to želi od nas?

Što to znači slijediti ga?

To znači, nakon što nas iznenadi (a hoće, vjerujte mi) poslušati ga i slijediti ga i zaboraviti sve ono što smo do tada o njemu pretpostavljali i nagađali.

To znači uroniti u novi život – uroniti u Krista.

To znači ponovno se roditi – roditi se u Kristu.

Ponekad osoba koju susretnemo je potpuno drugačija od osobe koju očekujemo.

Sreća naša da je Krist potpuno drugačiji nego što to mi očekujemo.

Ivica Ursić