Scena
Uvijek nedjeljom: Ponovno rođeni
Danas ćemo malo o iznenađenju. Volite li filmove s naglim preokretima? S puno uzbuđenja?
Pa takvi filmovi i pune kino dvorane i nakon gledanja ljudi komentiraju kako se je radnja na kraju pretvorila u pravo iznenađenje.
JoÅ¡ uvijek pamtim film iz svoje mladosti „Pogodi tko dolazi na veÄeru?“ Å okirani roditelji nisu oÄekivali zeta – crnca. Ali to se je zbivalo 60-tih godina kada je položaj afroamerikanaca bio u SAD poražavajući.
Meni se je film svidio ali ne radi teme nego radi glazbene teme.
Pjesmu „To Sir with Love“ i dan danas volim poslušati.
U to vrijeme mene je jedino moglo iznenaditi kada su u kinima dopustili prikazivanje filma Cecile B. De Mila „10 zapovijedi“. To je bio šok. Iako sam napamet znao sve što će se dogoditi svaki put bih se šokirao, jer sam sada vidio ono u što sam vjerovao.
Tako je to s filmovima ali Å¡to je s osobama?
Gledate neku osobu na fotografijama, na filmu, televiziji ili sluÅ¡ate neku osobu na radiju i onda susretnete tu osobu – „u živo“. E to su prava iznenaÄ‘enja. Uglavnom su takve osobe drugaÄije nego Å¡to smo mi to oÄekivali.
To isto se je dogodilo davno, jako davno, Ivanu Krstitelju.
Ivan je bio vatreni propovjednik i pripravljao je put novom Kralju koji dolazi iskupiti Izrael. Kao i velika većina Izraelaca Ivan je vjerojatno zamišljao Mesiju onako kako ga opisuje Psalam 2.
A Bog reÄe:
“Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu,
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom
i razbit ih kao sud lonÄarski.”
Opametite se sada, vi kraljevi,
Urazumite se, suci zemaljski.
Služite Jahvi sa strahom,
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi
te ne propadnete na putu,
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima koji se njemu utjeÄu!
Većina Židova oÄekivala je Mesiju da doÄ‘e na ovaj naÄin: plamteći srdžbom i lomeći pobunjene narode. Vjerojatno da je i Ivan bio dio te tradicije razmiÅ¡ljanja. Pozivao je svakoga neka se pokaje i da se pripremi za dolazak ovakvog Mesije.
Ivan Krstitelj nije vodio raÄuna jeste li vi svećenik ili ste kralj. Ako ste bili u grijehu i ako ste se trebali promijeniti, on bio vam to bez ustezanja sasuo u lice. Kada su vjerske voÄ‘e doÅ¡le do rijeke Jordan kako bi vidjeli o Äemu se tu radi, Ivan ih je nazvao „gnijezda gujinja“.
Kada je Herod Antipa, kralj Galileje, oženio bivšu snahu, Ivan je vikao po ulicama: „Kralj je grešnik! Božji zakon kaže da se to ne smije raditi!“
Ivan je želio pripremiti ljude za Mesijin dolazak i niÅ¡ta mu se nije moglo isprijeÄiti Å¡to bi ga zaustavilo. Ali pojavljuje se Isus.
Tada doÄ‘e Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaÅ¡e: “Ti mene treba da krstiÅ¡, a ti da k meni dolaziÅ¡?”
Ivan se prepire i sa samim Mesijom. Ivan je proveo godine života u divljini, hraneći se skakavcima i divljim medom, zaogrnut grubom odjećom, ponaÅ¡ajući se kao Äovjek na rubu pameti. I Å¡to je tamo radio? U divljini? U pustinji? Pripremao se je kako bi pripremio ljude za Mesiju.
I kada je Ivan susreo Mesiju Å¡to je bilo prvo Å¡to je rekao: „Ti nisi u pravu!“ TipiÄni Ivan. Svakome kaže Å¡to misli. Bez ustruÄavanja. Ivan je bio spreman suprotstaviti se svakome tko bi stao na put dolaska Mesije, pa Äak i samom Mesiji.
PokuÅ¡ajmo dokuÄiti Å¡to se je sve Ivanu tada motalo po glavi.
Krstiti Isusa je besmisleno. I gore od toga. To je krivo. To bi moglo ljudima poslati krivu poruku. Mogli bi dobiti krivu ideju o tome tko je Isus. Mogli bi pomisliti da je Isus grijeÅ¡nik. Mogli bi ljudi pomisliti da je manje vrijedan od njih. JoÅ¡ jedan tip koji dolazi pripremiti nas za Mesiju, ali Mesija definitivno nije. Ivan sigurno misli – da ako nije vrijedan „obuće mu nositi“ onda nije vrijedan ni krstiti ga. Dakle Isus nije u pravu i Ivan to ne će uÄiniti.
Ivan je sigurno šapnuo Isusu: „Oprosti Mesijo, ali nisi u pravu. Ti mene moraš krstiti. I onda će svi razumjeti tko si ti. Svima će tada biti jasno da ti nisi jedan od nas gubitnika. Dođi ovamo i zaroni me u rijeku i pokaži svima da si netko poseban.“
Ali Isus odgovara: „Ivane. Žao mi je Å¡to te moram razoÄarati ali ovaj put nemaÅ¡ pravo. U krivu si. Ti mene moraÅ¡ krstiti, jer će taj Äin poniznosti ispuniti glavninu Božjeg plana kojim će sve uÄiniti onakvim kakvim treba i biti.“
Ivan možda i nije sve razumio ali je poslušao.
Uronio je Isusa u Jordan, baš kao svakog drugog grešnika.
I tada se je nebo rastvorilo.
Duh sveti je s neba siÅ¡ao na Isusa. Duh Sveti nije doÅ¡ao uz munje i gromove, uz vjetra i potrese, ne… tu niÄega super moćnog nije bilo. NiÄega dramatiÄnog Å¡to bi se možda Ivanu svidjelo. Duh Sveti je doÅ¡ao u obliku obiÄne, nježne ptice.
Golubice. Bijele.
I onda je Bog progovorio s nebesa. Kroz stotine godina nebesa su Å¡utila. Sada se je nebo rastvorilo i Bog je progovorio. Možda je Ivan opet bio razoÄaran s onim Å¡to je Äuo. Možda je oÄekivao Äuti neÅ¡to kao: „Hej vi ljudi! Ja vam Å¡aljem Mesiju! Kralja! On će vas spržiti vatrom ako se ne obratite i ne budete li ga sluÅ¡ali!“
Ali Bog izgovara samo dvije male reÄenice.
“Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”
Bog u biti navodi rijeÄi iz Starog Zavjeta.
„Obznanjujem odluku Jahvinu:
Gospodin mi reÄe:
“Ti si sin moj, danas te rodih.“ (Psalam 2,7)
„Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje.“
(Izaija 42,1)
Ali pogledajmo Å¡to dalje stoji:
„Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duÅ¡e moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viÄe, on ne diže glasa, niti se Äuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj Å¡to tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakÅ¡e dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.“
(Izaija 42, 1-4)
Ne će vikati?
Ne će glasa podizati?
Ne će lomiti?
Pa tko je taj?
Je li jak ili nije?
Je li Kralj ili nije?
Kako može netko takav pomoći bilo kome?
Kako netko takav može doći poslije Ivana?
Sve je to joÅ¡ teže za razumjeti kada pogledamo slijedeće rijeÄi:
„LeÄ‘a podmetnuh onima Å¡to me udarahu, a obraze onima Å¡to mi bradu Äupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.“ (Izaija 50, 6)
Kakav je to Mesija?
„Zlostavljahu ga, a on puÅ¡taÅ¡e, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoÅ¡e ga; k’o ovca, nijema pred onima Å¡to je strižu, nije otvorio usta svojih.“
(Izaija 53,7)
Kakav je to Kralj?
I Isus izlazi iz Jordana i slijedi Duha Svetoga kako bi poÄeo svoju misiju – kao Božji Mesija. A Ivan joÅ¡ uvijek stoji tu u rijeci i pita se Å¡to se je dogodilo.
U jednom trenutku Ivan je gledao u lice Kralja Svemira.
Narednog trenutka Kralj Svemira se je podÄinio krÅ¡tenju Ivanovom rukom, krÅ¡tenju kao svaki drugi greÅ¡nik. A Bog je rekao da će Mesija, da će Kralj, postati „sluga pravedni“ i da će patiti kao Å¡to nitko nikada nije patio.
I naravno da se Ivan pita tko je on?
Tko je Isus? Kakav je to Mesija?
Ponekad osoba koju susretnemo u potpunosti je drugaÄija od onoga Å¡to smo mi oÄekivali?
Na neki poseban naÄin svi mi stojimo zajedno s Ivanom u vodama rijeke Jordan. I mi imamo svoja oÄekivanja kada je Isus u pitanju.
Mi želimo Mesiju koji će nam uÄiniti život boljim, nekog tko će pomoći nam prebroditi naredni dan, naredni tjedan, naredni mjesec, narednu godinu.
Mi želimo nekoga tko će nas poduÄiti kako uspjeti u poslu, kako podignuti obitelj, kako ostvariti svoje snove.
Mi želimo baš takvog Mesiju.
Ali umjesto takvog Mesije mi dobivamo nekog koji nas ponekad dovodi u situaciju da nam se Äini kako nam niÅ¡ta viÅ¡e nije jasno. I da nam nije bolje nego možda Äak i gore nego Å¡to nam je bilo.
Mi dobivamo nekoga koji kaže da mi možda sanjamo o krivim stvarima ili da možda radimo krive stvari.
Mi dobivamo nekoga koji kaže da je bolje biti prijatelj s griješnicima nego dobro izgledati.
Mi dobivamo nekoga koji kaže da je bolje pomoći siromahu nego izgraditi velebnu crkvu.
Tko je taj Isus?
Tko je taj Mesija?
Što on to želi od nas?
Å to to znaÄi slijediti ga?
To znaÄi, nakon Å¡to nas iznenadi (a hoće, vjerujte mi) posluÅ¡ati ga i slijediti ga i zaboraviti sve ono Å¡to smo do tada o njemu pretpostavljali i nagaÄ‘ali.
To znaÄi uroniti u novi život – uroniti u Krista.
To znaÄi ponovno se roditi – roditi se u Kristu.
Ponekad osoba koju susretnemo je potpuno drugaÄija od osobe koju oÄekujemo.
Sreća naÅ¡a da je Krist potpuno drugaÄiji nego Å¡to to mi oÄekujemo.
Ivica Ursić
