Udobnu načelničku fotelju 
zamijenio farmom. Više nema neprospavanih noći

Kada je prije nešto manje od godinu dana tadašnji načelnik Kupresa Perica Romić objavio kako se neće ponovno kandidirati za ovu dužnost, mnogi ga nisu doživjeli ozbiljno, smatrajući to nekom vrstom taktike u izbornoj godini. Kada je istu rečenicu ponovio prije službenog početka kampanje, postao je senzacija u medijima. Umjesto još jednog mandata u načelničkoj fotelji, ovaj se 33-godišnjak odlučio za potpuno drugačiji život, odnosno rad na obiteljskoj farmi koja ima više od 700 ovaca i više od 30 krava.

Prijelomna točka

Naime, Romić je po struci doktor veterine, a uskoro planira obraniti rad koji će mu donijeti zvanje doktora zootehničkih znanosti. 

“Svjestan sam bio situacije kako se, ako se prihvatim drugog mandata načelnika, nikada neću vratiti svojoj struci. To je nekakav logičan slijed svega. Meni moja struka previÅ¡e znači, previÅ¡e sam tu uložio sebe, života, zdravlja i obiteljskog novca da bih to stavio postrani”, priznaje naÅ¡ sugovornik.

Danas, više od četiri mjeseca nakon što ne obnaša dužnost načelnika, Perica kaže kako ni u jednom trenutku nije požalio zbog donesene odluke.

“Ma, ovo je jedan potpuno drugačiji, mirniji život. Rekao bih da je radni dan na farmi, u odnosu na radni dan načelnika, kao primirje i rat. Sada živim puno mirnijim, stabilnijim i zahvalnijim životom. Životom sa svojom obitelji. Sada viÄ‘am djecu i ona viÄ‘aju mene”, priča Romić koji je i prvi mandat prihvatio iz radoznalosti, odnosno mladenačke avanture.

“To je bio jedini put u životu kada nisam posluÅ¡ao oca koji mi je govorio da ne idem u to. MeÄ‘utim, bio sam mlad i želio sam probati. Vrlo brzo sam shvatio kako je otac imao pravo, ali sam odlučio mandat iznijeti do kraja”, ističe ovaj zaljubljenik u Kupres.

Osim oca, velik utjecaj na odluku da ne ide u drugi mandat imala je i njegova kći.

“Jedno jutro mi je supruga rekla kako je moja tada četverogodiÅ¡nja kći pitala: ‘Mama, je li tata ikada dolazio kući?’. Bilo je to nakon Å¡to me tri dana nije vidjela jer sam na posao odlazio rano ujutro, a vraćao se u kasnim noćnim satima. To je bila prijelomna točka”,tvrdi Romić.

Dodaje kako je posao načelnika jako stresan. Po njemu, to je vjerojatno i politička pozicija koja najviše iscrpljuje čovjeka, naravno, ako se te dužnosti prihvati ozbiljno i odgovorno.

“Meni je radni dan najčešće trajao od 6.30 ujutro pa navečer kad se zavrÅ¡i, u 22, 23 ili 24 sata. Ovo je sada obiteljski život. Kući sam na doručku, ručku, večeri…, to je uistinu neÅ¡to Å¡to se ničim ne može platiti. Taj mir. Jednostavno sam odmoran otkada radim ovaj posao. Nemam neprospavanih noći, ne brinem se ima li na drugom katu netko u gradu vode ili nema, je li neka ulica očišćena ili nije, hoće li mi ujutro doći socijalni slučaj čija djeca nemaju Å¡to jesti”, naglaÅ¡ava naÅ¡ sugovornik.

Na pitanje može li se živjeti od poljoprivrede i stočarstva u Bosni i Hercegovini, odgovara kako to ovisi o puno čimbenika.

“Uvijek je tu pitanje tržiÅ¡ta i cijene koja se na njemu postiže. Uvoz pravi jako velike probleme inače u poljoprivredi, ruÅ¡i cijenu mnogih domaćih proizvoda. Mlijeko je sada svedeno na cijenu ispod 50 feninga po litri, čime je dovedena u pitanje rentabilnost proizvodnje i za nas koji imamo veći broj krava, a ne za one koji imaju dvije, tri ili pet njih”, ističe Romić.

Podsjeća da se država mora malo više pobrinuti oko poljoprivrede i stočarstva.

“Da imamo zajamčene cijene otkupa, sigurno tržiÅ¡te, veće poticaje i koji dolaze navrijeme, onda bi se od poljoprivrede moglo živjeti. U tom slučaju bi se sigurno veći broj ljudi odlučio na ovaj posao. Siguran sam kako bi se u tom slučaju u Kupresu naÅ¡ stočni fond povećao za 100 posto”, vjeruje bivÅ¡i načelnik Kupresa.

Priznaje kako je trenutačno situacija u kojoj se nalaze poljoprivrednici i stočari u Kupresu nezavidna, odnosno financijski nesigurna. Naime, plaćanje otkupa mlijeka kasni četiri mjeseca, poticaji za 2014. nisu joÅ¡ u cijelosti isplaćeni…

“Vidite o kojoj financijskoj nesigurnosti je riječ i zbog čega se ljudi teÅ¡ko upuÅ¡taju u taj rizik, posebno oni koji moraju podići kredite kako bi neÅ¡to pokrenuli. Prevelik je to rizik i za ljude i njihove obitelji”, naglaÅ¡ava Romić.

Jedan od razloga zbog kojih se Perica odlučio vratiti u svoju struku je i nedostatak veterinara na ovom području. Naime, koliko god to apsurdno zvučalo, Kupres već neko vrijeme nema svog lokalnog veterinara.

“Nisam mogao ostaviti ljude na cjedilu, da nemaju veterinarsku struku u kraju koji prvenstveno živi od poljoprivrede i stočarstva. PreviÅ¡e meni Kupres znači da bih dopustio da nam se ljudi iseljavaju u druge zemlje jer nema veterinara, a da u to isto vrijeme on bude načelnik općine. Malo bi to samo po sebi bilo besmisleno”, priča naÅ¡ sugovornik.

Na pitanje kako je šira zajednica prihvatila odluku o nekandidiranju, Romić odgovara da je bilo različitih mišljenja i stajališta. Oni koji ga poznaju čestitali su mu, oni koji ga ne poznaju čudili su se odluci, a oni koji se bave stočarstvom odluku su dočekali s oduševljenjem jer će konačno imati veterinara.

“Puno ljudi mi je u proÅ¡lom mandatu reklo da ne želi za mene glasovati isključivo iz razloga Å¡to će onda izgubiti veterinara na terenu”, tvrdi.

Zanimljivo je spomenuti kako nitko od njegove braće i sestara nema ambicije za profesionalno bavljenje politikom.

“Moj četverogodiÅ¡nji mandat im je, izgleda, bio prestresan”, sa smijeÅ¡kom je zaključio Romić koji bi uskoro trebao otvoriti i jedinu veterinarsku stanicu na Kupresu.