Ekonomija
Ubojstvo s potpisom UDBE.
Ubojstvo s potpisom UDBE.
Ivo Mašina bio je hrvatski domoljub, katolički intelektualac i najbolji student povijesti na Zagrebačkom sveučilištu u svojoj generaciji. Zbog njegovih hrabrih uvjerenja i domoljubnih zamisli jugokomunističke vlasti dva puta su ga sudili i zatvarali. Preživio je kolonu na Bleiburgu ali su mu partizani negdje na Križnome putu ubili brata Melkiora. Bio je vrlo nadaren, pametan i odgovoran mladić. Vodili su ga kršćanski i nacionalni ideali. Njegova mladost, entuzijazam i velika želja da pridonese ostvarenju hrvatske slobode, doprinijele su stalnom nadzoru Udbe.
1959., Mašinu zatvaraju pod teškom optužbom da se politički udruživao s ciljem stvaranja nacionalne slobodne Hrvatske. Čekajući presudu uspio je pobjeći iz istražnog zatvora. Ali nekoliko mjeseci kasnije uhićen je i zatvoren. Presuda je glasila – 15 godina zloglasne kaznionice Stara Gradiška. Smjestili su ga u samicu gdje su se svakodnevno nad njim iživljavali, mučili ga i trovali a 20. studenoga 1961. u istoj samici je i ubijen (zadavljen) U trenutku smrti Ivo Mašina imao je tek 33 godine. Za buduća pokoljenja nudio je jedino pravedno rješenje: neovisnu, suverenu državu Hrvatsku. Bio je genijalac i vizionar, svjetlo u mraku, hrvatski mučenik, simbol borbe i stradanja cijelog naroda. On je samo jedan u nizu žrtava jugoslavenskih vlasti. Njegovo pismo koje je iz zatvora napisao svojoj majci za Božić svjedoči njegovu snažnu vjeru i hrabrost;
„Draga moja majčice,
pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer tako je rekao. Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim? Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smijehove. Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više ništa. Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao.
Tvoj Ivo.“
Ivo Mašina bio je hrvatski domoljub, katolički intelektualac i najbolji student povijesti na Zagrebačkom sveučilištu u svojoj generaciji. Zbog njegovih hrabrih uvjerenja i domoljubnih zamisli jugokomunističke vlasti dva puta su ga sudili i zatvarali. Preživio je kolonu na Bleiburgu ali su mu partizani negdje na Križnome putu ubili brata Melkiora. Bio je vrlo nadaren, pametan i odgovoran mladić. Vodili su ga kršćanski i nacionalni ideali. Njegova mladost, entuzijazam i velika želja da pridonese ostvarenju hrvatske slobode, doprinijele su stalnom nadzoru Udbe.
1959., Mašinu zatvaraju pod teškom optužbom da se politički udruživao s ciljem stvaranja nacionalne slobodne Hrvatske. Čekajući presudu uspio je pobjeći iz istražnog zatvora. Ali nekoliko mjeseci kasnije uhićen je i zatvoren. Presuda je glasila – 15 godina zloglasne kaznionice Stara Gradiška. Smjestili su ga u samicu gdje su se svakodnevno nad njim iživljavali, mučili ga i trovali a 20. studenoga 1961. u istoj samici je i ubijen (zadavljen) U trenutku smrti Ivo Mašina imao je tek 33 godine. Za buduća pokoljenja nudio je jedino pravedno rješenje: neovisnu, suverenu državu Hrvatsku. Bio je genijalac i vizionar, svjetlo u mraku, hrvatski mučenik, simbol borbe i stradanja cijelog naroda. On je samo jedan u nizu žrtava jugoslavenskih vlasti. Njegovo pismo koje je iz zatvora napisao svojoj majci za Božić svjedoči njegovu snažnu vjeru i hrabrost;
„Draga moja majčice,
pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer tako je rekao. Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim? Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smijehove. Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više ništa. Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao.
Tvoj Ivo.“
