Sinovi povijesti

U Å irokom Brijegu ‘kultura Hercegovine’ se prisjetila franjevačkog velikana fra Joze Pejića

Slavljenjem svete mise i posjetom grobu fra Joze Pejića danas je u Širokom Brijegu pod nazivom ŽIVOT I DJELO FRA JOZE PEJIĆA započelo je sjećanje na ovog širokobriješkog franjevca koji je za života dao veliki obol kulturi Hercegovine. Okupljenim štovateljima fra joze Pejića sa nekoliko riječi su se obratili : fra Tomislav Puljić, gvardijan samostana na Širokom brijegu, fra Petar Krasić, dr. sc. Ljerka Ostojić, dop. član ANU BiH, predsj. MH Mostar, rektorica Sveučilišta u Mostaru, akademik Mladen Bevanda, akademik Josip Muselimović, fra Vendelin Karačić.

Izložba: RADOST ZAHVALNOSTI. O izložbi je nekoliko riječi rekao mr. Josip Mijić
Cijeli program svojim glazbenim točkama uljepšali su Klapa Bratovština, Gorica Sovići

Program je otvorio Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade ŽZH a program je vodila, u Franjevačkoj galeriji nezaobilazna, Željka Šaravanja.

Hommage fra Jozi Pejiću

Slavljenje blagdana Svetoga Josipa u završnim godinama XX. stoljeća do god. 2012. ured Franjevačke galerije nalikovao je na izložbeni prostor prepun još neovješenih slika, crteža i grafika. Na poleđini, a rijetko sprijeda, bile su ispisane imendanske čestitke fra Jozi Pejiću, ravnatelju Franjevačke galerije i ravnatelju ALU Široki Brijeg. Skupno ili pojedinačno izmjenjivali su se profesori, docenti i ostali zaposlenici Akademije. Studenti su dolazili u većim skupinama. Sve se odvijalo nenajavljeno, nenamješteno – samo od sebe. Široki fra Jozini osmijesi odavali su njegovu širinu srca i zadovoljstvo u slavljeničkim susretima. Lako se moglo obostrano iščitati da fra Jozo nije samo ravnatelj Akademije nego da je puno više od toga i za zaposlenike i za studente. On je doista bio i ravnatelj, i prijatelj, i otac, i duhovni otac, ovisno o tome što je tko želio. Nezahvalna uloga ravnatelja, a u dobroj mjeri ujedno i financijera ustanove, nije potisnula ustranu njegovu neposrednost, iskrenost i toplinu u odnosu prema ljudima. I u iznimnostima i u redovitim odnosima i poslovima fra Jozo se zalagao dokraja, držeći se načela sv. Franje: Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti. Osjetili su to i znali ne samo studenti i zaposlenici Akademije nego i drugi ljudi koji su fra Jozu bolje poznavali te je 19. ožujka – blagdan Sv. Josipa – doista u uredu Franjevačke galerije bivao danom zahvalnosti.

Na poticaj vodstva Matice hrvatske Ogranak Mostar upriličen je ovaj susret u počast fra Jozi u Franjevačkoj galeriji koja, evo, izlaže dio slika, crteža i grafika što ih je s ispisanim posvetama dobivao za svoj imendan pokojni fra Jozo Pejić. Hvala Bogu, tih radova ima podosta te se mogao napraviti dobar izbor, što ne znači da i neuvršteni radovi nemaju umjetničku vrijednost. I radovi studenata prve i druge godine studija imaju svoju vrijednost jer su dar od srca, jer su na njima rukom ispisane posvete, u neku ruku, uosobljenje mladih ljudi i ovjekovječenost njihove zahvalnosti. A nije dug put od iskrene zahvalnosti Bogu i ljudima za sve primljeno do utemeljene životne radosti. Stoga ovu izložbu nazivamo: Radost zahvalnosti.

Reći nešto ukratko i kritički o izloženim radovima gotovo da je nemoguće. Raznolikost motiva i tehnike, kao i 15-godišnje razdoblje njihova nastanka ne dopuštaju da ih se lako kategorizira i vrednuje. Uostalom, pred nama su radovi i imena koji po sebi podosta kazuju i pokazuju, uz napomenu da posvete ispisane (na poleđini slika) pružaju sliku stanja i odnosa unutar Akademije kao visokoškolske ustanove, i to stanja i odnosa kakvi se samo mogu poželjeti.

Autor izložbe mr. Josip Mijić zaslužuje priznanje što je u kratkom vremenu uspio prirediti izložbu koja promiče likovnost i, možda još i više, onu čovječnu i duhovnu stranu ljudskoga života. S uvjerenjem da će izložba biti dobro primljena i da ona odražava dio uloge fra Joze Pejića u promicanju umjetnosti i ljudskosti, predajemo je gledateljstvu popraćenu stihovima:
Djela govore usta su nijema
Ni za uzlete nisu uvijek potrebna krila

FOTO Ivan RAMIĆ






TAGOVI

Exit mobile version