Sinovi povijesti

U ERI ODLASKA JEDNA PRIÄŒA O DAVNOM POVRATKU

Ovo ljeto okopavala je krompire u svojoj baÅ¡ti. Å½ivotna je kao da joj je tek 80 a umirati Äini se ne namjerava. Onaj gore ju je kaÅ¾e zaboravio.

PriÄa je ovo ne baÅ¡ tako Äesta o jednoj Å¾eni koja je Å¾ivjela u mnoÅ¡tvu drÅ¾ava. AmeriÄka je drÅ¾avljanka, roÄ‘ena u blizini New Yorka, jedno vrijeme Å¾ivjela je u drÅ¾avi Illinois u Â Chicagu, kao dijete s roditeljima parobrodom putuje nazad kuÄ‡i .

SjeÄ‡a se kaÅ¾e puta i Kotora u koji su pristali nakon dva mjeseca putovanja. Potom odlaze u Å iroki. I taj put trajao je dan ili dva. Potom je doÅ¡la u poratnu prvu Jugoslaviju, gdje su je doÄekale sve nedaÄ‡e ovih prostora.

Udala se za Äovjeka koji je proÅ¡ao kriÅ¾ni put no njihov kriÅ¾ni put poÄinje tek u drugoj Jugoslaviji, zemlji u kojoj su neki kaÅ¾u bolje Å¾ivjeli dok su drugi pokuÅ¡avali preÅ¾ivjeti. Neki su i uspjeli preÅ¾ivjeti, u zemlji u kojoj se super Å¾ivjelo.

Baka Helenna ilitiga Jela fenomen je danaÅ¡njice kada bolesti kose ljude duplo mlaÄ‘e dobi, vedre je prirode i bistre rijeÄi joÅ¡ i danas. Omiljena je u svom kraju. MoÅ¾da Ä‡e neki Äudom se Äuditi Å¡to su se njeni u to doba vratili nazad u Hercegovinu no teÅ¡ko da bi Jela taj Å¾ivot mijenjala sa bilo kakvim Å¾ivotom u Americi. Â Å½ivot tamo jednostavno im nije odgovarao.

Nakon misnog slavlja pred obiteljskom kuÄ‡om u Potkraju okupilo se prekoÂ 250 Älanova njeneÂ rodbine, djece, unuÄadi, praunuÄadi, prapraunuÄadi, prijatelja i susjeda koji su doÅ¡li proslaviti njenÂ stoti roÄ‘endan.

Proslava Â je poÄela misnim slavljem u crkvi svetih Petra i Pavla na KoÄerinu, Â koje je predvodio koÄerinski Å¾upnik fra Mario KnezoviÄ‡.

MeÄ‘u uzvanicima bio je i gradonaÄelnik Miro KraljeviÄ‡ koji je HelenniÂ uruÄio 100 ruÅ¾a i oÄenaÅ¡e darovane od Pape Franje. Proslava je uz pjesmu trajala do duboko u noÄ‡, a prikazan je i 15-minutni film o njojÂ koji su pripremili Jelini unuci.

GovoreÄ‡i kako je doÅ¾ivjela stotu godinu Jela je kao i uvijek duhovita: â€žIzgleda da su me i gore, na nebu,Â Â zaboravili. Oni gore, kaoÂ da Â nemaju drugog posla nego misliti o meni. A ako su me gori zaboravili, nije dobro! Di sam prispila, za mila Boga? Ali, Å¡alu na stranu: sam Bog zna, kada Ä‡e tko od nas na put. Moji su koferi odavno spremni, kad god pozovu, evo me, ja sam spremna.â€œ â€“ govori uz smijeh Helenna.

OÂ zdravlju ova stogodiÅ¡njakinja Â kaÅ¾e: â€žEvo viÅ¡e od Äetrdeset godina nisam popila nikakvu tabletu, ali i danas bez naoÄala vidim Äitat, a mogu se i potpisatiâ€œ

Jela MabiÄ‡ rodila se kao Helenna LjubiÄ‡ 1915. godine u Adam Marku u blizini New Yorka, ali je veÄ‡inu svojeg Å¾ivota provela u Hercegovini, toÄnije u Potkraju (KoÄerin). Helenna je pri povratku u Hercegovinu u ovdaÅ¡nje Å¾upne i opÄ‡inske knjige uvedena kao Jela Å¡to je svojevrsni prijevod imena na hrvatski jezik, a krÅ¡tena je kao Helenna u baptistiÄkoj crkvi u Adam Marku. U to vrijeme u Americi razne konfesije su koristile crkvu koja je postojala u mjestu, naravno svaka po svojem obredu. Jelin otac Jozo je kao mladiÄ‡ otiÅ¡ao na rad u Boku Kotorsku gdje je upoznao Jelinu majku Filomenu koja je bila iz Tisnog pokraj Å ibenika.

Ubrzo su sklopili brak i dobili dvoje djece. Mladi par se odluÄio potraÅ¾iti bolji Å¾ivot u Americi pa su otputovali brodom u nadi da Ä‡e im se ostvariti snovi o boljem Å¾ivotu. Po dolasku u Ameriku rodila se Jela. Obitelj se vraÄ‡a 1921. godine u Boku Kotorsku a onda i u svoju Hercegovinu.

Jela se udala u 24. godini na Budim za Juru MabiÄ‡a, a sa svojim muÅ¾em se naseljava u Potkraj u Å¾upi KoÄerin i tu je ostala do danas. Suprug Jure umro je 2000. godine. Imali su Å¡estero djece od kojih je danas troje Å¾ivih (sin i dvije kÄ‡eri). Jela ima 9 unuka, 15 praunuka i 2 pra-praunuka. Â Ima baÅ¡tu, ima zapravo sve.