Scena
U DUŠI MOJOJ CRVENA RUŽA
U DUŠI MOJOJ CRVENA RUŽA
Voljena moja,
jednom ćeš prepoznati plam moje duše
u kojoj drhti crvena ruža,
to je ista ona ruža što si ju vidjela
u svojoj mašti i tako često meni spominjala,
i željela je imati nacrtanu rukom mojom,
u sobi našoj da na zidu visi,
i da gledaš taj cvijet rascvalih latica,
i osjetiš miris ruže crvene,
to gori žar u duši mojoj,
taj vječni plam koji ne gasne,
zapaljen iskrom ljubavi tvoje…
sjeti se ljubavi s koliko žara
tebi sam pjesme pisao,
o tebi sanjao, i kad sna nije bilo
u javi ti si moja pratilja vječna,
sve dodire tvoje duša moja pamti,
i pamtit će kad me više ne bude
tu pokraj tebe,
tad znati ćeš koliko je ruža crvena
gorjela u meni ljubavlju tvojom…
|
JUTRO NA LOMAČI
Na tvom ramenu
učim se pisati pjesme
gubeći se u
nepoznatim gramatikama
razgrćem
već viđeno jutro
dok narječjem tvojim
zbunjena
rasanjujem zoru
limunovi
opet mirišu na naranče
prevodim noć
smargadnu
kišnu
običnu noć
ispisujem tvojim
slovima
da razumiješ
ovaj san
rođen
nekoć
u starim riječnicima
noćas
tvojim pogledom izronjen!
|
|
