Oni „diskriminišu“ ili mi segregiramo, pitanje je sad?
Â
Danas, 21. veljaÄe je Svjetski dan materinskog jezika koji se obilježava s ciljem unapreÄ‘ivanja, uÄenja i razvoja materinskoga jezika, te slavljenja i njegovanja jeziÄne i kulturne razliÄitosti i viÅ¡ejeziÄnosti. Pravo na materinski jezik je jedno od temeljnih ljudskih prava, potvrÄ‘eno i Deklaracijom o MeÄ‘unarodnom danu materinskoga jezika iz 1999. godine kojom se posebno naglaÅ¡ava znaÄaj i potreba edukacije na materinskom jeziku.
I dok cijeli slobodni svijet veliÄa ovaj dan i nastoji unaprijediti mogućnosti koriÅ¡tenja i Å¡kolovanja na materinskom jeziku, kod nas u BiH se dogaÄ‘aju upravo suprotni procesi. Većinski narod na svom podruÄju pokuÅ¡ava nametnuti jedan i jedini obrazovni program na svome jeziku, zanemarujući jeziÄne, kulturoloÅ¡ke i bilo kakve druge razlike polaznika Å¡kole i zajamÄena ljudska prava. Naravno, pri tome se iskazuje i izuzetna dvoliÄnost i politiÄka nemoralnost. Tako smo nedavno bili svjedoci dugotrajnih prosvjeda, zahtjeva (opravdanih!) pa Äak i donoÅ¡enja deklaracija u parlamentu, kako bi se uÄenicima boÅ¡njaÄke nacionalnosti u Republici Srpskoj (Konjević Polje i sliÄno) omogućilo Å¡kolovanje na njihovom jeziku. Istovremeno, ti isti BoÅ¡njaci koji se tako zduÅ¡no bore za prava svojih sunarodnjaka, na podruÄjima na kojima su većina, osporavaju drugima pravo Å¡kolovanja na njihovom materinskom jeziku. U Republici Srpskoj nema ni traga mogućnosti Å¡kolovanja na drugim jezicima.
Iz svih dostupnih podataka jasno je da se na većini podruÄja u BiH vrÅ¡i diskriminacija i krÅ¡e ljudska prava manjinskom narodu na odreÄ‘enom podruÄju, onemogućavanjem obrazovanje na materinskom jeziku. To se nažalost rijetko spominje u BH javnosti. Å kolovanje na materinskom jeziku je istinski jedino omogućeno na podruÄjima gdje postoje takozvane dvije Å¡kole pod jednim krovom. I Å¡to je najÄudnije, upravo te Å¡kole su se naÅ¡le na udaru sarajevskih patriota potpomognutih pripadnicima meÄ‘unarodne zajednice.
Posebno Äudi uloga meÄ‘unarodne zajednice i najbližeg im partnera, Federalno ministarstvo obrazovanja koje je Ustavni sud proglasio neustavnim, jer su upravo oni idejni tvorci dvije Å¡kole pod jednim krovom. Mora se priznati da su takve Å¡kole poluÄile odliÄne rezultate i omogućile Å¡kolovanje na materinskom jeziku povratnicima i pripadnicima manjinskog naroda na odreÄ‘enom podruÄju. TakoÄ‘er se mora reći da to nije najsretnije rjeÅ¡enje, ali iskustvo je pokazalo da je to jedino održivo rjeÅ¡enje. Svako drugo rjeÅ¡enje je brzo odbaÄeno, vrlo brzo su „većinci“ naÅ¡li argumente za gaÅ¡enje Å¡kolovanja na manjinskom jeziku (preskupo, nema profesora i sliÄno) i svi su bili prisiljeni Å¡kolovati se većinskom jeziku.
BoÅ¡njaÄka politika je optužila dvije Å¡kole pod jednim krovom i pripadajuće lokalne zajednice za segregaciju, vode agresivnu javnu kampanju i vrÅ¡e pritisak na pravosuÄ‘e da donesu presude za ukidanje takvih Å¡kola. Posljedica je neujednaÄena sudska praksa, pojedini sudovi su donosili presude da se radi o segregaciji i da takve Å¡kole treba ukinuti, dok su drugi donosili presude da nije u pitanju segregacija. Iz toga je jasno da ova materija nije dovoljno jasno normirana u domaćem zakonodavstvu i da to treba jasno i nedvosmisleno odrediti
Kao Å¡to je reÄeno, posebno je upitna uloga predstavnika tzv. meÄ‘unarodne zajednice. Oni su zagovarali i pomagali postojanje dvije Å¡kole pod jednim krovom s obrazloženjem da je to ostvarenje temeljnih ljudskih prava, prava na Å¡kolovanje na materinskom jeziku. Å to se u meÄ‘uvremenu promijenilo? OÄito je proces globalizacije doveo do toga da su ljudska prava postala nevažna, relativiziraju se, izmiÅ¡ljaju se nova a istinska se zapostavljaju. Važni postaju jedino politiÄki ciljevi. Dolaze drugorazredni Äinovnici iz razliÄitih zemalja i glume Å¡erife u BiH, drmaju zemljom, provode politiÄke ciljeve krÅ¡eći temeljna ljudskih prava, postavljaju se iznad ustava i zakona a za bilo Å¡to Å¡to Äine ne odgovaraju nikome. Većina je takva. Takav je ovaj trenutni Å¡to ne zna matematiku, kao i njegov zamjenik koji traži da se zakonom naloži da se ljudi izjaÅ¡njavaju kao državljani Bosne i Hercegovine, a ne kao pripadnici konstitutivnih naroda. Takav je onaj Å¡to manipulira djecom stavljajući im u ruke zastave susjednih zemalja, kao da nemamo svoju zastavu, svoje ime i svoj duboko ukorijenjeni, viÅ¡estoljetni identitet koje ne mijenjamo svako malo na nekakvim kongresima (sudeći po sluÄaju iz Jajca od proÅ¡log ljeta, vjerojatno se slaže sarajevskim patriotima koji ponavljaju da oni koji govore drugim jezikom i imaju drugo ime i kulturu trebaju ići u duge države). Takvi su oni koji su bez suda i dokaza masovno krÅ¡ili temeljna ljudska prava, oduzimajući osobama pravo na rad i pravo da bira i bude biran. A da i ne spominjemo najgoreg od njih, pljaÄkaÅ¡a banke u prugastoj koÅ¡uljici. Ti i takvi nama i naÅ¡oj djeci kroje sudbinu.
Radi li se u ovom sluÄaju o diskriminaciji i krÅ¡enju temeljnog ljudskog prava, prava na materinski jezik ili se radi o segregaciji? Å to je segregacija i Å¡to o tome kaže UN i druge relevantne institucije? To bi trebalo biti relevantno za sve pa i za sudove.
Segregacija je definirana od strane Europske komisije protiv rasizma i nesnoÅ¡ljivosti (ECRI) kao “Äin kojim (fiziÄka ili pravna) osoba razdvaja druge osobe na temelju jedne od nabrojanih osnova (rasa, boja, jezik, vjera, državljanstvo ili nacionalno ili etniÄko podrijetlo) bez objektivnog i razumnog opravdanja, u skladu s predloženom definicijom diskriminacije. Kao rezultat toga, dobrovoljni Äin odvajanja sebe od drugih osoba na temelju jedne od nabrojenih razloga ne predstavlja segregaciju“. [ECRI General Policy Recommendation N°7: National legislation to combat racism and racial discrimination Adopted by ECRI on 13 December 2002].
ÄŒinjenica je da se vrÅ¡i razdvajanje uÄenika ali je pitanje radi li se o „dobrovoljnom Äinu odvajanja“? Po dostupnim informacijama, nikada nije zabilježen sluÄaj prisilnog razdvajanja. UÄenici, odnosno njihovi roditelji, mogu odluÄiti po slobodnoj volji u koju Å¡kolu će se upisati. Dakle, po ovom kriteriju, to je Äin dobrovoljnog odvajanja i ne predstavlja segregaciju. Ako bi bilo drugaÄije, onda bi se segregacijom moglo proglasiti razdvajanje na gimnazijalce i ekonomiste. O razdvajanju u privatne Å¡kole da ne govorimo.
Prema UN foruma o manjinskim pitanjima, “Stvaranje i razvoj razreda i Å¡kola koje pružaju obrazovanje na manjinskim jezicima ne treba smatrati nedopustivom segregacijom, ako je rasporeÄ‘ivanje u takve razrede i Å¡kole dobrovoljne prirode.”. [UN HUMAN RIGHTS COUNCIL; A/HRC/10/11/Add.1; 5 March 2009; Promotion and protection of all human rights, civil, political, economic, social and cultural rights, including the right to development;]
Iz ovog je potpuno jasno da postojanje dvije Å¡kole pod jednim krovom ne predstavlja segregaciju. Naprotiv, dvije Å¡kole pod jednim krovom nude mogućnost izbora i omogućavaju ostvarenje zajamÄenog prava na Å¡kolovanje na materinskom jeziku. Država je dužna omogućiti Å¡kolovanje na materinskom jeziku a ne ostvarivanje toga predstavlja krÅ¡enje ljudskih prava i teÅ¡ki oblik diskriminacije.
Stoga, zahtijevamo od predstavnika međunarodne zajednice da, ako imaju i zeru svijesti o ljudskim pravima i slobodama, prestanu s kršenjem ljudskih prava, prestanu podupirati diskriminaciju i prestanu s lažnim optužbama o segregaciji.
Zahtijevamo od boÅ¡njaÄkih politiÄkih predstavnika da prestanu primjenjivati srpski hegemonistiÄki recept iz bivÅ¡e Jugoslavije, prestanu negirati jeziÄnu i kulturnu razliÄitost i prestanu nametati koncept jedan jezik, jedan narod.
Zahtijevamo od hrvatskih politiÄkih predstavnika da se bore za pravo svih jeziÄnih skupina na Å¡kolovanje na svom materinskom jeziku, inzistiraju na provoÄ‘enju presuda Ustavnog suda i ukinu protuustavno Federalno ministarstvo obrazovanja.
UO HKZ TROPLET
