„Vidim da si ružan bože me sakloni,jeli ovo Zona sumraka?“
Smijeh…“Nije ludice jedna nego bolnica.“
„A šta ja radim ovdje i onaj čovjek preko puta mene ko od majke rođen kao i ja?Haman je on mrtav.Šteta .Osto mu kes na licu.Ti si neki doktor ili sam ja u mrtvačnici pa me pripremaš na seciranje.“
„Jest ja sam doktor,šef intenzivne njege,a ti si na intenzivnoj i ne diraj te aparate.Živa si…Vidiš li sebe.“
„Pa vidim da sam gola,daj živ bio pokrij me.Sramota me.“Jasno sam vidjela da sam sva modra,svi kapilari po tijelu su popucali,ali dišem.Živa sam…
„Sjećaš li se čega Enisa?“
„Sjećam se da sam plivala i sjećam se divne izvedbe starogradske pjesme penzionera u jezeru u koje sam ušla da plivam.“
„Pluća su ti Enisa stradala mnogo.Dovukli su te malte ne mrtvu.“
„A ,Vi bezbeli jedva čekali da riknem,našli mi u novčaniku karticu donorske mreže.E,jesam Vas…“
„I jesi da znaš,čitav dan smo se borili da te vratimo u život. I eto ,probudila si se nakon tri dana.Znaš li ti ludice šta je koma?“
„Dobro lijepi moj doktore reci ti meni koliko ja ovdje svezana ovim cjevčicama moram ležati.“
„Dok ja ne kažem inače ćeš dobiti i flaster na usta.“
„Prije nego mi metneš taj flaster da te samo nešto pitam : Jeli ti gledaš one španske serije?“
„Ne gledam.“
„Sad si mi još ljepši doktore,ni ja ih ne gledam.A jeli gledaš budućnost?“
„E, to gledam.“
„Vidiš sad nisi lijep,što ćeš je gledati?Vidi mene?! Ne brini o budućnosti.S tim nećeš ništa postići sem teške glavobolje i kojeg kafetina.Vidiš ja bih tu brigu za budućnost usporedila sa tim španskim serijama.Sve ti je to relativno.Mislim hoću da ti kažem ,možda su pluća stradala ali mozak mi nije.Ja sam kukavica koja voli da živi.“
„Sad će doći pomoćno medicinsko osoblje i polako prvo pluća ponovo da vidim,pa ćeš redom sve do CT mozga“.
„Nema problema,samo mi odveži ruke,da mogu da se igram sa ovim krevetom i ovim pedalama na njemu.Gore-dole…Dole-gore…“