Ekonomija
Tko tjera,moj sine,da ideš,ostanii sjedi gdje jesi!
Sve oÄitija pojaÄana aktivnost najvažnijih aktera na hrvatskoj politiÄkoj sceni i sadržaj poruka koje se pri tome upućuju javnosti bile bi doista komiÄne kad ne bi zapravo u prvom redu bile tragiÄne. Ti akteri zapoÄeli su intenzivniju fazu predizborne kampanje za parlamentarne izbore te im je, Äini se, jedina briga kako Å¡to viÅ¡e uljepÅ¡ati svoju sliku i tako joÅ¡ jednom obmanuti Å¡to veći broj onih koji imaju pravo glasa na izborima.
Jedino stvarno važno tim politiÄkim akterima jest zadržavanje ili osvajanje vlasti i pratećih povlastica, koje su vjerojatno najvažniji motiv za to natjecanje. Premda je Äak devet ministara sadaÅ¡nje vladajuće Kukuriku koalicije uglavnom zbog neÄasnih razloga moralo prepustiti fotelje, a nipoÅ¡to nisu otiÅ¡li svi koji su to trebali uÄiniti, Äak ni oni s najvećim promaÅ¡ajima i podbaÄajima, glad za vlašću i povlasticama nimalo se ne utažuje, nego je dojam da postaje sve veća. Ta zauzimanja za postizanje Å¡to boljega rezultata na izborima, za koje se joÅ¡ i ne zna kad će biti, toliko su iscrpljujuća da se glavni politiÄki akteri uopće ne stignu baviti stvarnim sudbinskim pitanjima hrvatskih graÄ‘ana, Äak ni najavama rjeÅ¡avanja tih pitanja. Npr. rjeÅ¡avanje pitanja proraÄunskoga deficita, i to vjerojatno iskljuÄivo zbog pritiska Europske komisije, zbog nepostojanja politiÄke volje i nesposobnosti da se u Hrvatskoj stvarno zapoÄne toliko oÄekivani i prizivani zaokret, raÄ‘a novim opterećenjima gotovo svih graÄ‘ana koji tako umjesto predaha ili poboljÅ¡anja stanja doživljavaju novu dubinu krize. Formalna pak opozicija jedva u svojim javnim istupima tretira iÅ¡ta drugo od ponavljanja zahtjeva za raspisivanje izbora i podnoÅ¡enja ostavke sadaÅ¡nje Vlade. Sudbinska životna pitanja hrvatskih graÄ‘ana tih se politiÄkih aktera, bili formalno na vlasti ili u opoziciji, zapravo ne tiÄu.
U javnosti se nitko od tih aktera npr. nije oglasio na bolnu Äinjenicu da sve viÅ¡e mladih ljudi razmiÅ¡lja o odlasku iz Hrvatske, a kamoli da bi ponudio ikakvo rjeÅ¡enje toga gorućega pitanja. Ovih dana objavljeni su, naime, rezultati istraživanja »Mladi na tržiÅ¡tu rada« u sklopu projekta »Za rad spremni« u kojem je obuhvaćeno gotovo tri tisuće osoba izmeÄ‘u 18 i 30 godina, od Äega oko 77 posto žena i 23 posto muÅ¡karaca, koje je otkrilo da viÅ¡e od trećine mladih uÄestalo razmiÅ¡lja o preseljenju u inozemstvo, a Äak 53 posto mladih ponekad razmiÅ¡lja o tome. Od obuhvaćenih tim istraživanjem 65 posto mladih je nezaposleno, 60 posto od ispitanih zaposlenih imaju plaću ispod hrvatskoga prosjeka, a samo 35 posto ispitanika radi na ugovor na neodreÄ‘eno vrijeme pa viÅ¡e od 60 posto osjeća nesigurnost, a Äak 75 posto zabrinutost. Naravno da su s time tijesno povezane velike bojazni mladih za mogućnost financijskoga osamostaljenja i osnivanje obitelji. Drugim rijeÄima (ne)djelovanje politiÄara uspjelo je mladima oduzeti perspektivu, možda Äak i nadu u bolju budućnost u svojoj zemlji.
Svi politiÄari, koji su vodili Hrvatsku od mirne reintegracije do sada, nikako se ne mogu osloboditi odgovornosti za sadaÅ¡nje nepodnoÅ¡ljivo stanje posebno za mlade, ali i za gotovo sve druge graÄ‘ane, jer da su oni poÅ¡teno, primjereno i sa stvarnom voljom služenja općemu dobru upravljali Hrvatskom, ona bi već davno stala na svoje noge i koristila se svojim komparativnim prednostima i bila daleko poželjnija i korisnija Älanica meÄ‘unarodne zajednice. Sramotno je za politiÄare Å¡to ni tako velike korake kao Å¡to su pristup Europskoj uniji i NATO-u nisu prepoznali kao kairos da bi pripremili struÄne timove i iskoristili sredstva koja su rezervirana, ali za koja treba pripremiti dobre projekte koji bi i mladim ljudima omogućili Äovjeka dostojan ne samo opstanak, nego i boljitak u domovini. Kad se gleda na sve vidljive propuste upravljaÄkih struktura u Hrvatskoj, nameće se stajaliÅ¡te da je i to projekt, smiÅ¡ljeno slabljenje i osiromaÅ¡ivanje i graÄ‘ana i Hrvatske. Npr. zaÅ¡to nitko od važnih aktera politiÄkoga života uopće ne želi ni komentirati tvrdnju struÄnjaka da bi model uporabe hrvatskih autocesta uz vinjete ili uz satelitsko praćenje, uz povećanje sigurnosti u prometu, omogućilo stvarno ukljuÄivanje tih putova u gospodarstvo (Å¡to se sada zbog previsoke cijene ne dogaÄ‘a) i oživljavanje cestovnih trasa novim, boljim ponudama jer bi bilo bitno viÅ¡e putnika?
Nitko se od tih aktera nije oglasio ni na zapanjujući fenomen da se medijski zapravo propagira i potiÄe mlade ljude na napuÅ¡tanje svoje zemlje. Zar nije viÅ¡e nego oÄita propaganda iseljavanja iz Hrvatske kad Jutarnji list velikim slovima poziva: »U NjemaÄkoj Hrvatima nude unosan posao; Plaća 150 eura dnevno, obilan ruÄak, slobodna nedjelja…« U tom Älanku govori se o sezonskom poslu te se uz ostalo navodi, na temelju podatka na internetskoj stranici HZZ-a, i sljedeće: »Hrvatski zavod za zapoÅ¡ljavanje posreduje bez naknade pri zapoÅ¡ljavanju u inozemstvu.« Hrvati ne smiju zaboraviti da su i u doba komunizma mnogi odlazili na tzv. privremeni rad u NjemaÄku i druge zemlje – i ostali do mirovina, a politika sve Äini da se ne vrate ni u mirovinu u svoju domovinu. SliÄnu je propagandu priredila i Hrvatska televizija u emisiji »Labirint«, emitiranoj u Äetvrtak 23. travnja, u kojoj je propagandistiÄki prikazan najnoviji egzodus mladih, osobito iz Slavonije, u Irsku i u kojoj su izabrani sugovornici govorili da i ne pomiÅ¡ljaju na povratak u domovinu. ÄŒak voditelj agencije za zapoÅ¡ljavanje hrvatskih graÄ‘ana u Irskoj u toj je emisiji rekao: »Nevjerojatno je Å¡to Hrvatska time gubi!« Nekomu je oÄito stalo da Hrvatska i na taj naÄin joÅ¡ viÅ¡e – izgubi.
tropolje.info