Scena
Tko je tko?
Ima ona publikacija, Who is Who? (Tko je tko), nastala u anglosaksonskom svijetu koja nastoji uprijeti prstom u naÅ¡e danaÅ¡nje veliÄine, ma Å¡to god to znaÄilo. OÄito po tom uzoru nedavno i Mirko Galić u VeÄernjem listu naÅ¡iroko se raspisa o Simoni Veil. Koliko sam razumio iz svega najveći joj je domet da je ženama u Francuskoj omogućila pravo na pobaÄaj.
O pravu djeteta na život ni rijeÄi. I veze li on veze. Na kraju se Äovjek upita po kojim to naÄelima dotiÄni nastoji razlikovati »tko je tko« zapravo? OÄito neka Äudna danaÅ¡nja naÄela nastala na temelju nema Boga, Äovjek je srediÅ¡te svijeta. Znamo, govorili su o tomu i govore raznorazne »veliÄine« u ova suvremena vremena. Neke i polude, kao Friedrich Nietsche. Nezgodno je Å¡to su zasuli tim govorom svo naÅ¡e okružje. Tko npr. zna za kršćanske veliÄine prvih stoljeća nakon Krista, tko zna za one kasnije? A takvi su razvili blagostanje danaÅ¡nje Europe. Hitler nije njihove nasljednike sluÄajno progonio. Prisjetimo se one poznate Noći dugih noževa. IzmeÄ‘u ostaloga Gestapo je uÅ¡ao u ured Ericha Klausenera, voÄ‘e KatoliÄke akcije, jer su se katolici suprotstavljali nacionalsocijalistiÄkom režimu. Zna se da su ga ubili, kao i mnoÅ¡tvo katolika poslije toga, iako socijalisti svih ogranaka nacionalsocijalizam neprestano guraju prema katolicima. Stjepan Mesić bi na to odmahnuo rukom, poput onoga kad odmahuje tom istom rukom na oÄite jugokomunistiÄke zloÄine. Drugi su Äinili nepodopÅ¡tine, oni nisu. ÄŒinjaÅ¡e tako i zabludjeli u Italiji, ali se i ona probudi. Tako u crvenoj, joÅ¡ i danas, pokrajini Emiliji biskup jasno reÄe da su partizani komunisti ubili don Umberta Pessinu. Hrabar Äin za mjesnog biskupa i jasan znak vjernicima tko je tko zapravo. Kad na taj naÄin Galići, Mesići i sliÄni budu razmiÅ¡ljali, bit će viÅ¡e ljudskih prava u naÅ¡oj sredini, a manje obiÄne služinÄadi zlih gospodara.
U isti koÅ¡ se gura i katoliÄka Å¡kola Sv. Ante u East Dulwichu u Engleskoj. SveÄano objavi da od sljedeće Å¡kolske godine Ä‘aci mogu doći u odjeći kakvoj žele, odnosno kako se osjećaju. Nastoje, naime, ispasti pomodni, rodno neutralni. Roditelji su poÄeli prosvjedovati pa ćemo vidjeti Å¡to će na kraju iz svega toga proizići. Nadajmo se da će uspjeti, Å¡to oÄekujemo i u poznatom sluÄaju malog Charlia Garda, takoÄ‘er u Engleskoj. JoÅ¡ mu nisu u bolnici iskljuÄili ureÄ‘aje koji ga održavaju na životu. A htjeli su. No, ustali roditelji, ustala javnost i za sada su se zaustavili. Za dotiÄne iz bolnice to je tehniÄko pitanje, dok je za ove druge to pitanje koliko zapravo vrijedi, i vrijedi li uopće, naÅ¡ život. Ako vrijedi, tko ima pravo prekinuti ga izuzev Boga? Ako ne vrijedi, idemo se prikloniti zakonima džungle pa tko preživi. Na tom tragu pomalo je Mark Zuckerberg. Izmislio Facebook i sada mu se uÄinilo da bi on mogao zamijeniti sve naÅ¡e odnose, Äak i Crkvu. Tu smo, zajedno smo na mreži, hajdemo biti jedno. Ali ne ide to tako jednostavno, moj Äovjek, osim ako se ne priklonimo laži. Nedavno to uÄini jedan portal, izmeÄ‘u ostalih, koji propitkuje stvaranje Novog svjetskog poretka. U usta papi Franji stavi da je rekao kako je odnos s Isusom opasan i Å¡tetan te da imaju video. Morao sam ga pogledati. Zahvaljujući poznavanju talijanskog shvatio sam odmah kako su debelo u krivu ili kako nam debelo lažu. Papa Franjo zapravo je samo govorio o tomu da se ne može doći i reći da nekomu ne treba Crkva, da on ima osobni odnos s Isusom. I onda je progovorio o znaÄenju KatoliÄke Crkve. NiÅ¡ta neuobiÄajeno, osim ako nismo pristalice uprijeti prstom u nekoga pa Å¡to kasnije bude. Poput onoga dogaÄ‘aja s kardinalom Pellom. OptužiÅ¡e ga da je prije viÅ¡e desetljeća spolno napastovao djecu. PokuÅ¡avali su to i prije, ali nisu uspjeli. Sad izgleda misle da mogu. No, kad bi sve to i bila istina, ne daj Bože, to ih opet ne oslobaÄ‘a od dužnosti da progovore o takvim gnusnim stvarima i meÄ‘u drugim staležima. Recimo, koliko ih ima meÄ‘u masonima, meÄ‘u filmaÅ¡ima u Hollywoodu, meÄ‘u Älanovima engleskog kraljevskog dvora, meÄ‘u uÄiteljima, meÄ‘u protestantskim službenicima, meÄ‘u… Zadnjih godina jedno istraživanje pokaza da je toga, hvala Bogu, najmanje u KatoliÄkoj Crkvi, mjereno postotcima. MeÄ‘utim, oni navalili samo na KatoliÄku Crkvu. Ne treba previÅ¡e pameti da bi se shvatilo da iza svega stoji odreÄ‘eni plan, Å¡to neki ne uspijevaju razumjeti. Dogodilo se tako prije nekoliko mjeseci da je u jednoj pravoslavnoj crkvi u Engleskoj jedan mladac prosvjedovao za vrijeme službe Božje. I svećenik »mudro« prosudi da treba skratiti propovijed na 5 minuta pa će to privući i mlade i obitelji ponovo u Crkvu. Ma ne treba, iako ne treba ni pretjeravati. Ljude u Crkvu privlaÄi svjedoÄanstvo vjere, a ne nikakvi ustupci ove ili one vrste. Povijest kršćanske duhovnosti davno je to dokazala, a i naÅ¡a osobna, nadam se.
UnatoÄ tomu Å¡to puno toga Äitam, rijetko naiÄ‘em na Älanak da nas pjesnici itekako mogu povesti prema Bogu. Dogodi mi se to na jednom engleskom katoliÄkom portalu. Za primjer navedoÅ¡e razne pjesnike, Äak i one koji nisu izrazito katolici, ali jesu razmiÅ¡ljali svojom glavom. ÄŒinimo li i mi to, ili jednostavno gutamo odgovore na pitanje Tko je tko? Kad smo proÄitali posljednju pjesmu, kad smo se pomolili posljednji put Bogu, kad smo posljednji put bili u crkvi… Ne će nam na to niÅ¡ta odgovoriti pitanja kad smo posljednji put bili na moru, kad smo posljednji put kupili odjeću po modi, kad smo posljednji put bili na obilnoj gozbi… Sve prolazi, ostaje samo duh i Äini nas velikima ili malima.
Miljenko Stojić