Sramota. Pronašli su tek sada originalni primjerak Daytonskog mirovnog sporazuma na engleskom jeziku, a koji nikada službeno nije dostavljen Predsjedništvu BiH i Ministarstvu vanjskih poslova BiH, a nitko od 1995., u BiH,  nije imao ni pojima gdje je jedan od najvažnijih povijesnih dokumenata. Pronađen je kod nekakvog Željka Kuntoša, nekadašnjeg pripadnika osiguranja i bliskog suradnika Dragana Kalinića, koji je nekada bio predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i Srpske demokratske stranke, dok je danas savjetnik predsjednika RS Milorada Dodika.
Dokument vjerojatno nikada ne bi bio ni pronađen da ga Kuntoš nije ponudio na- prodaju!
Sad se postavlja pitanje: kako je uopće moguće da takav „papir“ nestane, odnosno da uopće i ne stigne na adrese onih koji su ga trebali imati i Äuvati? Å to su sve vrijeme radile tajne i ine službe da ga nisu pronaÅ¡le? Vjerojatno su ga, kako to već ide, tražile tamo gdje ga nema, a bio je u njihovoj blizini, kod njihova „drugara“.
Zatim se treba upitati, ako je nestao Daytonski sporazum, koliko joÅ¡ važnih povijesnih dokumenta nema tamo gdje bi trebali biti, ili bolje reÄeno nalaze se kod pojedinaca, koji kao i taj KuntoÅ¡ samo Äekaju svoj trenutak da ih mogu dobro unovÄiti?
Kad je umro prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo TuÄ‘man navodno je i iz njegova ureda, ali i drugih prostorija nestala hrpa važnih dokumenata. U tome je, priÄaju, „kolo vodio“ njegov nasljednik, koji je navodno i dostavljao povjerljive dokumente Äak i sudu u Haagu.
Ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica DaÄić svojedobno je izjavio da „kad su hapsili Slobodana MiloÅ¡evića sve su dokumente opljaÄkali“.
Koliko ima istine u tome, najbolji je ovaj zadnji primjer, gdje Äovjek Äitavo vrijeme kod kuće drži originalni Daytonski sporazum, a nitko ga niÅ¡ta ne pita!
U Hrvatskoj su, kad je bio uhićen nevini general Ante Gotovina, pretraživali sve moguće kuće i samostane da pronaÄ‘u nekakve (nepostojeće) „topniÄke dnevnike“. Maltretirali su mnoge, a meÄ‘u njima i Äasnog Roku Mijića, brigadira, znamenitog zapovjednika hrvatskih postrojbi u Domovinskome ratu, kojemu su Äak zbog toga i sudili i koji se od toga joÅ¡ do danas nije oporavio.
Dakle, može li netko odgovoriti: koliko je važnih, povjerljivih dokumenata iz Domovinskoga rata otuđeno?
Trebalo bi i javno pozvati sve koji kod sebe imaju takve i sliÄne dokumente da ih vrate, kao Å¡to se vraća nedozvoljeno oružje iz rata.
A za onima koji su znali, a „nisu znali“ da im nedostaju važni i povjerljivi povijesni dokumenti pod hitno treba organizirati akciju – „locirati, uhititi, transferirati“ (zar ne gospodine Šeks?).
Mladen Pavković