Nije ovo prvi sakrament Svete Pričesti u našoj obitelji kojeg smo primili nego četvrti. S ponosom uvijek kažem da nam je Bog dao četvero djece. Djece koje smo željeli i nisu se slučajno dogodili, ali zašto sam stavila baš ovaj naslov ima više razloga.
Jakov je naš najmlađi sin u svibnju će navršiti 10 godina. On nas je potakao da sve ovo doživimo na jedan drugačiji način, opušteniji, uz molitvu i njegov odlazak svaku večer na misu. Znala sam ga pitati zašto svaku večer ideš na misu? On meni fino odgovori idem se moliti za tebe i naše prijatelje. Kaže često razgovaram sa župnikom, kapelanom, sestrom i ostalim svećenicima i to me čini sretnim. Samu me je natjerao da razmislim o tome što je u životu bitno. Nekad smo zaokupljeni silnim poslovima, obvezama ali to je život, međutim život je i svaki trenutak kojeg provedemo prvo s Bogom, s obitelji i dragi nam prijateljima.
Da onda prijatelji koliko mi samo znače. Koliko sam sretna kad mi napišu poruku a nekad dobijem ne znam ni sama broj poruka na dan. Čini me sretnim činjenica da mislimo jedni na duge i da sam se ponovno ne znam po koji put uvjerila da ima prekrasnih ljudi. Ljudi s velikim srcem i dušom. Prijatelj uvijek i u dobru i u zlu , i u bolesti i u zdravlju i u radosti i tuzi. HVALA.
Današnje misno slavlje teško je opisati riječima. Nazočnost Duha Svetoga se toliko osjetila u zraku. Pozitivno ozračje, organizacija, pjesma zbora i svirača, solista i solistica, sestara i braće koji su bili prinositelji darova, kreativnost sestre Marinela Zeko svećenika na otaru, pobožnosti župljana, spremnosti prvopričesnika, okićenost i izgled crkve i puno puno emocija. Emocija ljubavi Uskrsloga Krista. Povezanosti s istim ciljem primiti Isusa u svoje malo otvoreno, čisto srce. IMA LI IŠTA LJEPŠE?
Žalosna sam jer zbog situacije moje sestre nisu mogle doći, ali sam toliko i radosna jer smo proslavili sve u jednom užem krugu rodbine i prijatelja. Čovjek se osjeća dobro kad je slobodan, kad te ništa ne sputava kada svi sve rade i kada smo svi jedna velika OBITELJ.
Hvala vam svima na svakom darovanom trenutku, na svakoj upućenoj pismenoj i usmenoj čestitki. Na molitvi i na tome što sam doživjela da dišemo svi istim plućima i da još u nama ima ljubavi za koju se isplati živjeti (Biljana Glibo)