Tjedni komentar… iznenadni susreti sa Kristinom i Lukom Madunić ostavljaju vječna prijateljstva.

Moram priznat  kad  sam se pozdravio s prijateljem  i njegovom užom obitelji, nekako postajem radosniji, zovu me sjećanja…  drago  mi što sam upoznao  Kristinu  Madunić i predivnog njenog  sina Luku  Madunića.

Dok  smo se kratko pozdravljali oni su cekali let za Njemačku sa našeg Mostarskog aerodroma.

Luki  sam ispričao  svoje zivotno iskustvo, jer znam kako svaka generacija to proživljava  u tuđem svijetu.

Momčino vjeruj  u Boga a radi najbolje što možeš i to  je najjaci  adut  u životu.   Djevojku za život i obitelj traži  na Misi i u Crkvi  a ne u disku. Nikad ne zaboravi…  najveći  prijatelji su ti otac i majka.

Bio je to susret koji se ne zaboravlja, pružena ruka  vječnog prijateljstva  ostavlja trag.

A Kristina  očito  sa životnim  iskustvom  poznavanja  tradicije i običaja  ljudi  prisjetila se našeg  zajedničkog  prijatelja  generala  Petra Barišića… takvog   Zapovjednika majka više ne rađa. A da sam mu najvjerniji vojnik  dokazao  sam tisuću puta.  Komentar  zadnji prije  pozdrava  dao  je  ratni  Zapovjednik iz  Imotske krajine… zajednički  prijatelj  mene i generala Barišića.

Velik pozdrav svima a posebno Kristini, kraljici Imotske krajine, do  sljedećeg  viđenja.

Autor objave:

Mladen Ljubić Vajta