Mnogi me pitaju kako je to biti pjesnik. Makar, osobno smatram da sam joÅ¡ daleko od toga. Mnogi pitaju i kako sam to nauÄio, kako sam uvježbao ‘klepanje’ stihova. Ali to se ne može uvježbati, to je jednostavno – dar. JoÅ¡ od najranijih Å¡kolskih dana, sjećam se pisanja po papirima, slaganja prvih rima… Kasnije, već pred srednju Å¡kolu to je postalo dosta ozbiljnije, da bi evo danas, u studentskim danima, doÅ¡lo na jednu totalnu drugu razinu.
Prije manje od dvije godine, nisam uopće planirao izaći u javnost sa svojim nekim stajaliÅ¡tima, pjesmama, tekstovima. Nisam želio izaći iz svoje sjene. Od upisa na fakultet do danas, dogodilo se puno toga. Jedan moj dobar prijatelj nagovorio me da izrecitiram svoju pjesmu ‘Prijatelju’. Isprve sam bio jako odbojan prema tome, ali sa vremenom sam odluÄio da želim. Iako su mi se noge odsjekle kad sam prvi put izaÅ¡ao na binu, i iako se ne sjećam apsolutno niÄega od straha, bilo mi je drago Å¡to sam krenuo nekim novim putem.
Malo po malo, skupljalo se svaÅ¡ta sve dok nisam odluÄio izdati svoju zbirku. ÄŒini se lagan posao, ali… Puno je toga u igri. Ne mislim na tehniÄke stvari, nego eto, otvaraÅ¡ sebe. Nije to viÅ¡e pisanje po Facebooku, po svojim bilježnicama i papirima, to je već ozbiljna stvar. Okupio sam ljude i krenuo u ovaj projekt. U prosincu imao sam tek ideju, a danas knjiga samo Å¡to nije krenula u tiskanje.
Nazvao sam je ‘Svijet mojim oÄima’. Naslov puno govori, ali zapravo jako malo. Kao pjesnik, vidiÅ¡ puno toga drukÄije. PrepustiÅ¡ se, uživaÅ¡, Å¡utiÅ¡, gledaÅ¡, piÅ¡eÅ¡. O svojim pjesmama jako malo govorim, jer na Äitatelju je da otkrije Å¡to sam mu sakrio izmeÄ‘u redova. Mnogi su me inspirirali kroz život. Ali pjesniÄka vojska iz mojih krajeva uzela je najveći dio moje tinte…
Osjećam se nekako prazan ovih dana. Sve ide svojim tokom, ali neÅ¡to u meni tinja. Rekao je Tin Ujević: ‘MuÄe me božanstva, muÄe me prostranstva.’ Da nije bilo Tina, nikada ne bih otkrio svoj dar pisanja, i gledanja svijeta nekim drugim oÄima, ali opet mojim. Jer duboko u temeljima, krije se puno toga Å¡to je ovaj Äovjek napisao.
Ali opet, osmijeh je na licu. Bilo kako bilo, moje pjesme ugledati će svijetlo dana. I to je ono što me uvijek razveseli; puki san postao je bliska realnost.
Ako se bojite izaći u svijet, ne bojte se. Niste sami, jer ima i drugih, koji nepoznati od vas žive vaÅ¡im životom. Svatko se zapitao barem jednom tko je i Å¡to je, i da li su samo oni sanjari Äiji pogled gasne u magli i memli. Mnogi su i pronaÅ¡li inspiraciju. Samo neka paze da ne idu maleni ispod zvijezda. Neki su Å¡utjeli, i htjeli živjeti mirno i spokojno. Ali nisu mogli Å¡utjeti. Život nam vraća samo ono Å¡to drugima dajemo. Krenite svojim putem, jer zapamtite; ono Å¡to nije zapisano, ne postoji. PiÅ¡ite,radite, crtajte, slikajte. Svatko ima svoj dar, samo ga treba otkriti. Tako sam i ja otkrio svijet svojim oÄima. Nekad surov i brutalan, nekad lijep i spokojan. Podajte se pijanom vjetru životu, nekad vas vije kuda želi. Jer bitno je misli idu svojim tokom, i sve dok rijeka teÄe, niÅ¡ta neće zaustaviti pjesmu naÅ¡ih života.
Nikola Vranjković
