Scena

Suze Drage Prgometa

Autor: Marko Ljubić

Prgomet bi htio zovom svoje duÅ¡ice ujediniti vatru i vodu, ideju koja je razarala i otimala Vukovar i one koji su umirali pod tim granatama u ime ideje slobode Vukovara i – Hrvatske. Ni prvi ni drugi se nisu nikada odrekli svojih ideja i ideala.

Prgomet poručuje da mu je dosta.

Suza suzu goni.

Pita se pred svojim narodom „kako smo uspjeli zaglibiti ovako duboko“, zatim „kojoj koloni pripadamo“, pa „jesmo li spremni postići minimum suglasja oko onih vrijednosti koje ne smiju biti upitne“, te završava strahom nad „političkom vjerodostojnosti“ pitanjem „hoćemo li imati dvije kolone za Dan državnosti“?

Stvar je jednostavna.

Sukobi nisu sadržaj vlasti i oporbe, jer su stanje realnih društvenih vrednota i sadržaja. To nisu sukobi koje može kreirati Stazić ili Tepeš, jer su oni posljedica tih sukoba. Te sukobe vrednuju ljudi, stotine tisuća ljudi koji zastupaju svoje vrijednosti i prepoznaju ljude koji ih simboliziraju. I, daju im povjerenje da nadvladaju one druge i istisnu njihove vrijednosti iz društva i javnog života. Doktor Prgomet bi treba pokazati da zna da je temperatura samo izvanjski oblik bolesti, a za dijagnozu su potrebni struka, znanje ali i poštenje.

Jer, ništa nema lošije od namjerno postavljene pogrješne dijagnoze.

Prgometov problem je što on misli da se vjerodostojnost postiže pitanjima. Da, ali ja ta pitanja postavljam jer ne upravljam državom i ne primam plaću za odgovore. Kao on.

On je plaćen i uživa društveni status jer ljudi od njega očekuju odgovore, a ne suze.

Koga predstavlja Drago Prgomet s ovakvim pitanjima i rijekom suza?

Loše dijagnostičare, kojima je namjerno pogrešna dijagnoza sredstvo modifikacije organizma, eksperiment iz kojega će izići mutacija nečega što će sličiti na ljude, na Hrvate, ali neće imati – um, dušu, svijest ni moć odlučivanja.

Točno to radi Prgomet iako kaže da – otvara dušu.

Prgomet govori o – vjerodostojnosti.

O majko Božja!

Na temelju čega, komu, s kojim pravom i na koncu s koliko prijezira prema ljudskom pamćenju?

Strašno.

Vući za sobom stotine vrlo ozbiljnih dvojbi ispod svoje znanstvene karijere, teške dvojbe oko svoje političke karijere, slike otvorene prijevare s Kotromanovićevoga balkona i govoriti o – vjerodostojnosti!?

I, pitati se „kako smo ovako zaglibili“?

Upravo zbog toga Prgomet. Upravo zbog toga.

Ti repovi, te javne poruke koje je Prgomet poslao i slao cijelim svojim putom, pa i ovo „otvaranje duše“ jedini su razlog upadanja u glib, zastranjivanja, preusmjeravanja društva i razaranja društvenih vrednota. To svaki pristojno razuman čovjek zna.

Na tim vrednotama, na tim nastranostima izrastaju ljudi u svim sferama, u svim strukturama, pronalaze se prirodnim putom, stvaraju saveze u obrani svojih vrednota i nastoje podčiniti one – drugačije.

Zbog toga imamo nesuglasje, jer bi suglasje s recimo Prgometovim političkim moralom, nizom indikacija iz znanstvene karijere, bilo pogubno. On recimo kategorički zastupa provedbu ovakvog prijedloga kurikula obrazovanja, usprkos potpunom otklonu njegovih nositelja od znanstvene procedure i metodologije u nužnoj fazi ocjenjivanja i kritike. To Prgomet političar, kao Prgomet znanstvenik, nikada ne bi smio uraditi.

Jer, ili vara politiku ili vara struku. U oba slučaja je varalica.

I, potpuno nevjerodostojan.

Zbog toga je za sada postojanje dviju kolona simbol života ovoga društva, dobrih vrednota i kakve takve nade da će jednoga dana ova zemlja, narod i država u konačnici biti drugačija od – Prgometa.

Kome Prgomet pripada jaučući nad vukovarskim kolonama?

Zar je stvarno Vukovar simbol ujedinjene Hrvatske?

Potpuno pogrješno. I, opet zlonamjerno.

Prgomet bi htio zovom svoje dušice ujediniti vatru i vodu, ideju koja je razarala i otimala Vukovar i one koji su umirali pod tim granatama u ime ideje slobode Vukovara i – Hrvatske. Ni prvi ni drugi se nisu nikada odrekli svojih ideja i ideala. Prgomet bi htio ujediniti u jednu kolonu one koji su svjedočili stradanju Vukovara, ljude koji imaju i mozak i razum i čast i obraz, s onima koji im to nastoje nasilno oduzeti.

I, Prgomet, trpajući sve u istu kolonu, a bez liječenja i rehabilitacije, zapravo ponovo ubija Vukovar.

Prgomet se boji da će se stvoriti dvije kolone za Dan državnosti.

E, to neće.

Jer kolona duša s kojima Prgomet namiguje i surađuje godinama otvoreno ili skriveno, a koje vrijednosno simbolizira svojom političkom karijerom te repovima iz znanstvene karijere, neće sudjelovati u obilježavanju Dana državnosti. A, ako mora radi prijevare, onda će sobom donijeti neku minu, kako bi ogadila i taj dan. Jer kolone u Hrvatskoj i postoje jer su jedni za hrvatsku državnost, drugi su joj smrtni neprijatelji, bili i ostali.

Dakle, tu kolona neće biti.

Kolone će postojati, i, dobro je da postoje dok su ovakvi odnosi snaga u zemlji, dok netko razuman i iskren u hrvatskoj politici ne osmisli i pokrene inicijativu povratka kompletnog hrvatskog naroda, gdje god bio, u državno-pravni poredak zemlje. Do tada će hrvatska kolona, istinska, s kršćanskom dušom i identitetom biti signal i simbol – života, a ne razjedinjenosti.

Jer razjedinjenost je nužna ako je jedina alternativa jedinstvu „otvaranje duša“ Prgometa i Mesića.

Jer, da ne zaboravim, i Mesić je ovih dana „otvorio dušu“.

S tim se nitko tko drži do Hrvatske ili bar snova, ne smije – ujediniti.

Exit mobile version