Magazin
Strepnja
Uvijek sam volio kratke zapise koji pogađaju u bit, ali nikako da ih napišem. Uglavnom mi se tekstovi izduže (do dosade), pa hajde da malo skratim (dok me nisu skratili za pravo da uopće govorim).
Za Tomislavcity piše Marko Tokić
Da svijet nakon Brexita viÅ¡e nije isti vjerojatno nije potrebno previÅ¡e obrazlagati, da će se odnosi u svijetu joÅ¡ viÅ¡e usložnjavati postaje i viÅ¡e nego oÄito. A Trump dolazi.
Bio je dovoljan jedan intervju da se dosadaÅ¡nji prividi mira i stabilnosti uÄini upravo onim Å¡to jest; mir kojega mogu ostvariti ljudi: krhki privid stabilnosti koji se jednim udarom mijenja u kaos, nered i rat. Britanski izlazak, vjeÅ¡to ubacivanje migrantskog vala i oboljela Turska (u kojoj je viÅ¡e nego jasno da se Erodganova vlast ne može održati nego kao diktatura i privid demokracije: ne mogu tisuće zavrÅ¡iti u zatvoru bez druÅ¡tvenih posljedica; održavanja vlasti nasiljem i nametnutom tiÅ¡inom, no Å¡utnja je uvijek iskaz nezadovoljstva koje okuplja sve veći broj onih koji imaju potrebu druÅ¡tvene promjene). Nestabilnost Turske i njezina bolest vjerojatni su razlog svjetske zabrinutosti. Tursko poigravanje i koketiranje s Rusijom (velikim neprijateljem) iako je Älanicom NATO saveza nikoga ne ostavlja ravnoduÅ¡nim. Javljaju li se nova partnerstva, razvrgavaju li se stara. Å to Äini Britanija i kamo će Trump. MerkeliÄina Europa koja nije viÅ¡e Europa njezinih osnivaÄa (savez suverenih država, nego federacija bruseljske birokracije) od Britanaca je dobila Å¡up kartu, Trump je optužuje da je uspostavljena kako bi se sprijeÄila ameriÄka prevlast pa Äak i ugrozili njezini interesi; uzdrmana je i postavlja se priliÄno obranaÅ¡ki (ne bi me Äudilo da hrvatski Europejci budu najglasniji u obrani njezinih vrijednosti: da me ubijete ne znam nabrojati nijednu: vidim samo negaciju vlastite kršćanske tradicije i stalno uvjetovanje slabijih od sebe). U svemu tome NATO se Äini kao jedina Ävrsta karika Zapada. Ostaje vidjeti Å¡to će se i s njim dogaÄ‘ati. A trupe se gomilaju. I Zapad i Rusija se meÄ‘usobno optužuju za napadaÄke nakane.
A u svemu tome i bolesnik na Balkanu živi u nadi novoga rata. ÄŒetniÄka (dakle faÅ¡istiÄka), imperijalna velikosrpska vlast u Srbiji izigravajući svjetske žrtve i mirotvorce sanja osvetu i prireÄ‘uje provokacije. Hrvate svakodnevno bombardiraju verbalnom agresijom proglaÅ¡avajući ih, zamjenom teza, faÅ¡istima.
Zamislite samo da je u Hrvatskoj na vlasti neka desna opcija (da ne kažem s jajima i karakterom), ali kad fašistima nazivate Plenkovića, Jandrokovića, Petrova to zbilja djeluje uvjerljivo. Toliko uvjerljivo da nitko kao Srbi, pardon, njihova vlast (i hrvatski navodno nevladin sektor) ne rehabilitira hrvatski fašizam.
U Bosni i Hercegovini otvoreno najavljuju osamostaljenje (o Äemu sam viÅ¡ekratno pisao pa da se ne ponavljam). Slave i paradiraju i ne bi me Äudilo koliko sutra da održe referendum a moćni Inzko (kao i svi Visoki Predstavnici do sada u BiH) jedini problem vidi u Hrvatima. Nisu problem ni srpska imperijalna politika, ni boÅ¡njaÄki unitarizam (svih vrsta pa Äak ni islamski radikalizam) jedini su problem Hrvati koji nikako da se isele odjednom nego cure (cure li cure). I to malo Hrvata Å¡to ima sad se mora izjasniti. O Äemu? Oni s popisa koji su već u NjemaÄkoj, Austriji, Å vicarskoj, Irskoj (ili već gdje) ili samo oni koji stvarno uživaju u balgodatima Inzkova upravljanja zemljom. Posljednji Hrvati te mole Inzko ako nam već ne možeÅ¡ pomoći pusti nas da nestanemo u miru. Ako se tvoja uprava i ova BiH nastavi održavati ovako samo joÅ¡ dvadesetak godina snovi svih naÅ¡ih neprijatelja bit će ostvareni. Ne brini Inzko. Ako si već katolik, a vidio sam te u MeÄ‘ugorju, preporuÄam ovaj narod tvojoj molitvi. Pomoli se za njegov genocid i kulturocid i one koji ga Äine. Bit će to molitva i za tvoju duÅ¡u.
A u Srbiji je sve lijepo. Tamo je Kosovo još uvijek u Srbiji.
Ide voz. I na njem piše: Kosovo je Srbija.
Takav bratski poljubac, gle Äuda, nije s radošću prihvaćen. I Srbi se iÅ¡ÄuÄ‘uju kako i zaÅ¡to nitko ne voli njihove vozove i njihove Äokoladice. Ide voz. ProÅ¡o voz. Jedina nada u moguću srpsku pobjedu odavno je već poznata: nas i Rusa trista „miliona“. U to je potrebno uklopiti Britaniju koja je iziÅ¡la, Trumpa koji će stati na njezinu strani i opet juriÅ¡ na NjemaÄku (i njezine europske saveznice). Je li scenarij moguć? Srpski je. I oni mu se nadaju. Je li samo srpski. Doznat ćemo. Možda i na ružan naÄin.
U Hrvatskoj na sve moguće naÄina pokuÅ¡avaju oblatiti vlastitu predsjednicu jer je otiÅ¡la u Ameriku uspostaviti prijateljske odnose s ameriÄkom administracijom koja dolazi; jer Hrvatska je velesila s bezbroj prijatelja: Englezi, Rusi, Nijemci. Sve same i velike sile koje nas Å¡tite, brane i hrane. Å ta će nama Amerika? Kod tih i takvih prijatelja? A tu su i Srbi i Muslimani (pardon, BoÅ¡njaci).
Ima i većih Äuda neki je ministar navodno koristio opće znanje, Orepić joÅ¡ nije otkrio tko je nacrtao svastiku, Ranko Ostojić je preživio, za Milanovića se ne Äuje i Stipe se Mesić uÅ¡utio, Josipović je u potrazi za gujom, Vesna se sve viÅ¡e slaže s vlastitim bratom i njegovom strankom, a Martina Dalić ni sluÄajno ne će izdati hrvatske nacionalne interese (nije ona Karamarko – Pametno); ima toga toliko da u buci svega nema mjesta za Pernarov egzbicionizam, niti imam dovoljno vremena (a ni inspiracije) da navedem sve uspjehe naÅ¡eg Vjerodostojnog premijera; Äak se i Petrov uÅ¡utio (posluÅ¡ao je oj savjet pa nije viÅ¡e niÄija tuÄ‘a savjest a možda ga je sustigla njegova) i Bulja mi sve neÅ¡to žao naglo je krenuo ponesen domoljubnim zanosom a onda izgleda ustvrdio da ipak nije imao, niti ima, dovoljno informacija.
U BiH je sve uredu. Davno nam je reÄeno da ne brinemo – ima tko brine. Bit će rijeÅ¡eno.
Umro je Dubravko Lovrenović. Žao mi je da je otiÅ¡ao sa svijeta ispunjen gorÄinom tragedije koju je morao proživjeti (s posvojenim sinom); njegova odustajanja od vlastitog hrvatstva. Ali, hvala mu za prinos razumijevanju proÅ¡losti i njegovu govoru o njoj.
