Strani državljani kontroliraju Hrvatsku

Novi teroristički napad na EU sliči na onaj česti finale u filmovima kriminalističkog žanra, kada negativac počini jezovito ubojstvo i onda se onako zadovoljan i zadovoljen veselo preda policajcu, a gledatelj navija za još malo zla: upucaj kretena! Bitno je odabrati krajnju opciju.

Kao što to često naglašavam, prihvatljivo je ne biti fašist, kao što je obveza ne terorizirati bilo koga, a sve ostalo možemo gledati kao prikrivene oblike fašizma i terorizma. Kao što antifašisti kao društveni policajci proizvode fašizam zbog vlastitog uhljebljenja, društvene i političke dominacije i kontrole, antiterorizam donosi pojačanu policijsku kontrolu na svim razinama, opaku policijsku državu, i skupi imperijalistički reket zaštite. Oba procesa idu za preotimanjem tuđih resursa i porobljavanjem manjih nacija.

Eto smo u direktnom prijenosu gledali još jedan negativan scenarij naše besmislene budućnosti u asocijacijama NATO i EU. Hrvatska je po automatizmu u takozvanoj Antiterorističkoj koaliciji, i to će nas skupo koštati. Kao i prije 70 godina, uključeni smo u tuđe podjele, koje nismo prouzročili niti u jednom promilu, ali ćemo zato plaćati punu cijenu, do kraja svijeta. Gdje je ono formiran moderan koncentracijski kamp? U Slavonskom Brodu, niže Jasenovca. Najbolja propaganda za terorizam i antiterorizam su prividno antiteroristički mediji, koji uživo prenose pakao modernih podjela.

Novo zlo antiterorizma

 Kao što je antifašizam završni i najgori oblik fašizma, tako je i antiterorizam novi oblik terorizma, koji samo izgleda kao perpetum mobile, a zapravo će biti tragičan, skup, naporan i nepodnošljiv. I neiskorjenjiv! One zemlje koje su proizvele terorizam i na račun njegove prisutnosti uvele policijske države, šerife na svjetskoj razini, kreirale su novi kalifat i euroterorizam, sve dijelom zbog kontrole malog čovjeka i naftnih resursa, a uglavnom zato da bi izvozile skupu zaštitu. Teroristi sa eksplozivnim prslucima odrasli su tu među nama, i to nimalo ne mijenja njihovu odluku. Nema logike, nema istine, nema niti starog dobrog anarhizma. “To je moj izbor!” – kaže nam Neo (One, Alah) u besmrtnom “Matrixu”. Neo je na svoj način uzor modernom teroristu, čovjeku koji raznosi sebe i sve ostalo za svoj cilj, a taj cilj ne mora imati svoje racionalno opravdanje. Neo se budi u već razorenom svijetu, koji antiteroristi ne prepoznaju, jer su uvučeni u svoju lažnu matricu, živeći porobljeno, kao baterije na skupim priključcima. Nagonski bira plavu ili crvenu stranu. Svi se pozivaju na Alaha, a on je ipak nedodirljivi Promatrač, koji je vjerojatno od čovjeka odustao, priznajući pošteno da se čovjek potvrdio kao njegov loš proizvod, propali eksperiment – terorizam, antiterorizam i islam nose u sebi dogmu predestinacije, kakvu nalazimo i u protestantizmu. Alah je zapravo samo malo zanjihao pleromu, iako je znao što slijedi. Može to sebi dopustiti. Antiteroristi nas pokušavaju uvjeriti da su bolji ljudi od terorista, što je nemoguće.

Ovo je predivna situacija za opaki Labrador, da posije novo neprijateljstvo između Hrvata i islama. Teoriristi uništavaju turizam i u svojim zemljama. Njihova je logika da je turizam u krajnosti servis neprijatelja, koji se dolazi odmarati za sitnu cijenu, i još traži konkurentnost domaćina, pa se krasno obilaze zidine drevnih civilizacija, dok siroti momčić poslužuje zapadnjačkog pedofila, da bude zadovoljan i zadovoljen. Nagodba je tipično antifašistička i antiteroristička, upakirana u obmane potrošačkog društva: za cijeli dodvornički život domaćina na Jadranu, pedofil mu nudi najjeftiniji mercedes sa isteklom garancijom. Ideja Labradora razvijena je još za Jugoslavije, koja je hrvatske borce za slobodu prozivala kao teroriste koji postavljaju eksplozivne naprave u beogradska kina i beogradske dječje vrtiće. S druge strane, moderni terorizam ne ide protiv institucija nego protiv nedužnih civila, kao i protiv civlizacijskih simbola, rušeći i ostatke drevnih civilizacija, poput Nimruda, Ninive i Kartage. Takav terorizam pothranjuje vojne konglomerate neprijatelja, više od onog klasičnog terorizma ljevičarske Badder-Meinhof i Crvenih brigada, koji je uglavnom išao na vojne baze i ostale represivne objekte i sustave, potican i od komunističkih režima.

Slobodan čovjek postaje terorist

To je smisao svega. Glavna prijetnja za liberalni fašizam i antifašizam nisu teroristi, nego slobodan čovjek, koji u ovakvom svijetu nužno postaje društveni odmetnik. Konkretna slobodna i autonomna osoba je glavni neprijatelj svakog sustava, svakog kolektiviteta. Isto tako, teroristi umišljaju da su autonomne osobe, a stvarne autonomne osobe nužno se preusmjeravaju u potencijalne teroriste. Slobodan čovjek odbacuje korumpirani kolektivitet i tako nesvjesno bira pogubnu terorističku stranu, a terorist na kraju prihvaća sukob kolektiviteta i odbacuje svoju osobnu slobodu, ako je uopće posjeduje. Svaki kolektivitet gradi svoje tipske identitete i mitove, s kojima se narod poistovjećuje, omamljuje, dopingira. Durkheim je ubijen u prvoj terorističkoj eksploziji: nestaje razlika između mehaničke i organske solidarnosti. Sve je uklopljeno u šire civilizacijske deformacije, a kod nas najveća destabilizacija kreće od regionalnih “dinosaura”, koji se nikako ne osjećaju Hrvatima i koji se ne mire s tim da ova zemlja ostane Hrvatska, pa se izmišlja fašizam i priziva terorizam, kao opravdanje za život bez motike, kako se to veli. Imamo profesionalne borce za ljudska prava, koji to zapravo nisu, koji provode opaku društvenu destrukciju, koji prizivaju ili provode zlo, da bi za svoje zlo optužili druge.

Hrvatska je danas nepodnošljiv kaos neprihvatljivih identiteta i monstruoznih interesnih skupina. Strancima garantiramo dobit! Hrvata u Hrvatskoj zapravo baš i nema, i sve ih je manje. Oni su imaginarna projekcija, koju druge skupine koriste za zbijanje svojih redova. Nametnuta antifašistička i antiteroristička svijest o Hrvatima kao većinskoj opasnosti poticana je od fašizma i terorizma naših susjeda. Uvezena je na naše nacionalno tlo, ako se tako mogu izraziti, jer na kraju zemlja i zrak pripadaju svakome. Kod nas su se udomile prilično opake  skupine ne-Hrvata nametnika, pa i stranih državljana, koji kao nekakvi poligloti grabe vodeće funkcije. Hrvoje Šarinić preuzeo je komunikaciju sa Slobodanom Miloševićem kao poliglot koji je brzo mogao izvijesti zapadne centre moći što snuje regionalni Veliki brat. U odnosu na današnje totalne neznalice na čelu hrvatske države, Franjo Tuđman pokušavao je ostati u nekakvim strateškim okvirima. Dao je prednost Turskoj u odnosu na Sarajevo. Pustio je mudžahedine da ulaze u BiH i tako postanu problem Sarajeva a ne Zagreba. Veliko je pitanje u kakvim su pogodbama strani državljani Dragan Lozančić i Daniel Markić prihvaćeni u našoj obavještajnoj zaštiti, na visoke zapovjedne pozicije. U sklopu koje pogodbe imamo Tihomira Oreškovića za premijera? One zemlje koje stalno proizvode krize i ratove na Bliskom istoku i u svijetu, trebaju za to snositi posljedice.

Koje je nacionalnosti Ante Gotovina?

Šušak, Šarinić, Gotovina, Lozančić, Markić, Oreškovići i slični povratnici iz Kanade, SAD-a i Francuske, slijedili su svoj interes i postavljene obavještajne okvire. Otuđeni mediji i dominantne interesne skupine sinkrono proizvode nacionalne mitove, koji zapravo idu za poništavanjem zdrave nacionalne samosvijesti. Pretjerana obrnuta diskriminacija u Hrvatskoj može se gledati kao lokalizirani terorizam, koji ima i tu nezgodnu labradorsku značajku da se terorist ne raznese sa eksplozivom, nego posije nered i onda nas ponovno komunjarski davi sa svojim glupostima. “Osamdeset posto najbogatijih Poljaka bili su doušnici komunističke tajne policije” – izjavio je Jaroslav Kaczynski, šef vladajuće stranke “Pravo i pravda”. To znači da je se kod nas isti postotak penje na devedeset. Ostatak kontrole pripada “povratnicima” kakve sam spomenuo. To je moguće samo u Hrvatskoj. Možda ste čuli za nekog Hrvata i/ili povratnika u Hrvatsku koji je došao samo zato da časno živi u svojoj Domovini ili da radi i zaradi, svoj na svome? A takve i njihov kapital najavili su spomenuti “povratnici”.

Vrijeme gazi sve. Hrvat zvan General bio je u imperijalističkoj francuskoj Legiji, pa u oslobodilačkoj hrvatskoj, a u borbi protiv modernog terorizma i moderne okupacije nema veliko iskustvo. Svejedno, Gotovina drži da je pozvan potvrditi kredibilitet Daniela Markića, zamjenika ravnatelja “naše” tajne službe POA, u smislu njegovog preuzimanja najviše pozicije u toj agenciji. Nakon što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na čelu POA-e zatražila smjenu Dragana Lozančića, državljanina SAD-a, hrvatski premijer Tihomir Orešković, kanadski državljanin iz izraelske korporacije, predlaže kao novog šefa obavještajaca Daniela Markića, francuskog državljanina. I još Markića neki optužuju za suradnju sa iranskom tajnom službom. Ne vjerujem da bi to Lozančić dozvolio bez suglasnosti Amera. “Poznajem ga iz 1991. Tada se kao mlad čovjek i student dragovoljno uključio u OS, u 1. brigadu ZNG-a (Tigrovi). Na zahtjev ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana da mu predložim nekog časnika za vezu koji vlada francuskim i engleskim jezikom, predložio sam Markića, koji kasnije i odlazi u HIS” – izjavio je Ante Gotovina. Dakle, Miro je u ovome komunikacijskom dobu, kao i njegov otac, birao poliglote. To uvijek donosi rizik obavještajnog prodora.

I ministar Vlaho Orepić pobjegao je pod okrilje Ante Gotovine. Ča bi se kazalo, smišno ga vidit uz rep Gotovine. Orepiću su kroz luku Ploče prolazili mudžahedini za Bosnu, ali nesretnik nikada nije ukopčao o čemu se tu radi. Nešto se pitam, zašto se Orepić očajnički zauzimao da preuzme MUP? Jer, to je već danas najneugodniji resor. Prije ili kasnije provući će se neki poznati terorist, pa će uslijediti šamaranje zapadnih centrala. Jeli u pitanju običan reket? Gotovina je praktično prisiljen podržati svog Orepića, jer bi se u protivnom zaista mogli pojaviti famozni topnički dnevnici. Vidite što se događa kada dopustimo bilo kakav kult ličnosti. Kako je krenulo, Nino Raspudić očekuje da se u novinama pojavi fotka Carle de Ponte kako pije kavu s Gotovinom, uz komentar: uvijek sam ga podržavala. Nacija je opsjednuta braniteljem koji je kao mladić od 17 godina otišao u francusku Legiju. Najprije se vratio u Livno, i to je okvir njegove zadaće, na francuskoj strateškoj razini. Neposredno prije Oluje, stigle su francuske postrojbe i stavili pod kontrolu prostor između Livna i Grahova na jednoj strani, i Bihaća i Banja Luke na drugoj. “Genijalne operacije Oluje” imaju svoju realnu francusku stranu – spašavanje Republike Srpske, kojoj se nakon Srebrenice spremalo grubo rasturanje. Na kraju balade gledamo kako Francuzi grade novi zagrebački aerodrom Frans Tudjman. Bila bi velika šteta da terorističke bombe eksplodiraju na starom i jeftinom zagrebačkom aerodromu, kad možemo plaćati preskupu zaštitu novog staklenika.

Migovi teroristi

Opasnost terorizma redefinira sustav obrane. Nikakvi vojni zrakoplovi nisu mogli u utorak pomoći Bruxellesu. Zanimljivo, niti svi ti bezbrojni dronovi ne donose kvalitetnu zaštitu. Klasična vojska postala je preskupa i besmislena, jer se takva može lako formirati u slučaju direktne agresije na zemlju. Stoga je NATO nametnuo reket “čuvanja nacionalnog neba”. Moramo imati svoje borbeno zrakoplovstvo ili drugima plaćati zaštitu. Kao, doletjet će teroristi na otetim avionima i srušiti “naše” staklenike. A već nakon rušenja američkih Blizanaca znamo da informacija o otetom zrakoplovu stiže prekasno, i da naši migovi nikada neće uzletjeti zbog neke realne ugroze. Zašto ne lete za potrebe obuke pilota?

Hrvatska se otvara terorističkom djelovanju i antiterorističkoj zaštiti. Preuzimanje unosne zaštite našeg neba ključ je raskrinkavanja korupcije u nabavi i održavanju borbenih zrakoplova, koja traje od prvih dana RH. Kao i u slučaju arbitraže oko granica sa Slovenijom, naše su službe dobile gotove informacije. Progres je nezaustavljiv. Pustite priče Gorana Sesara, zastupnika Aerostara iz Rumunjske. Nakon preleta Rudolfa Perešina, sve vezano za naše zrakoplove odvija se u okvirima korupcije. Jozo Radoš je kao Račanov ministar popravljao migove u Rumunjskoj, a njegov kratki mandat pratile su brojne korupcijske afere, pa i jedna nevjerojatna veleizdaja zemlje. Kao i u Ukrajinu, groblje je otišlo i u Rumunjsku, i slično se groblje vratilo. Jeste li mogli zamisliti da će ispravnost nekog našeg zrakoplova ovisiti o dijelovima koji se na crno švercaju iz Republike Srpske?

Kao što se to već događalo kada dižemo glas u takozvanom Regionu, netko se dosjetio upoznati našu Javnost i naše opake susjede s neugodnom činjenicom da naše borbeno zrakoplovstvo praktično ne postoji. Remont i kupnja 15-20 vojnih zrakoplova Mig 21 od Ukrajine provedeni su na temelju ugovora iz srpnja 2013. Avioni “povratnici, prebjezi i strani državljani” preuzeti su u srpnju 2015. Bez ispravnih viza. Danas imamo samo tri ispravna borbena zrakoplova. Čak pet remontiranih zrakoplova povučeni su iz upotrebe, a na “novima” je naša VP ustanovila dobro poznati lopovluk – prekucani su brojevi na krameraju. Dobili smo zrakoplove penziće, koji se vraćaju umrijeti u Domovini, zrakoplove koje je odbio preuzeti Jemen, zbog lošeg remonta. Dakle, platili smo 140 milijuna kuna za rasturanje našeg borbenog zrakoplovstva, da uđemo u časno društvo potrošača zapadne vojne opreme i zaštite, što je osnovna zadaća vojnog saveza NATO. Nikoga ne smeta činjenica da ćemo tako ostati bez pilotske struke i pilotske tradicije. I još smo glede održavanja migova više puta odbili izraelsku firmu Elbit. Jako mudro!

Navodno, “hrvatski transformeri” sadrže francuske natpise, alžirska krila, bugarske trupove i dotrajale ruske rezervoare, proizvedene za Napoleonovih ratova. Nisu niti mogli preletjeti za Hrvatsku, pa su doveženi rastavljeni. Tako je stvorena dežurna para za ekonomsku krizu: dva miga rastavite i vozite po Hrvatskoj u kamionima, kao mošti Lazara ili Rastka. Jeftinije je, održavanje migova izostaje, a učinak je isti. I još zadaće obrazovanih i istreniranih pilota mogu obaviti polupismene kamiondžije. Prekucavanje brojeva šasija bila je zgodna mogućnost za nabavku ispravnih migova, ali se to koristilo suprotno, na našu štetu. Umjesto da stavimo u pravu funkciju naš Zrakoplovno tehnički zavod u Velikoj Gorici, za komunizma jako cijenjen u Ukrajini i u Rumunjskoj. Nego, imamo li kakva saznanja o tome kako su u uništavanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva umiješani maršali Mesić i Josipović? Krug korupcije uvijek je zatvoren. Možemo zaključiti da kod nas dugo i nesmetano djeluju snažni antiteroristički lanci.