aÅ¡e zakonodavstvo o obveznom mirovinskom osiguranju krije niz nelogiÄnosti za koje se lako može ustvrditi da su i nepravednosti. Prije svega ta kvalifikacija može se staviti na prava onih prijavljenih radnika, koji u svom ukupnom radnom stažu ne skupe dovoljan broj godina. Po starom i joÅ¡ uvijek aktualnom zakonu za umirovljenje trebate imati 20 godina uplaćenog staža, po novom je granica 15, ali ostaje veliko pitanje Å¡to je sa sredstvima ljudi ispod te granice, piÅ¡e Klix.ba.Â
Ako bismo raÄunali uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje na minimalnu osnovicu dobit ćemo iznos od 141,68 KM mjeseÄno, Å¡to za hipotetiÄkih deset godina staža prelazi uplaćeni iznos od 17.000 KM. Naravno, iznosi samo rastu ako predvidimo duže vremensko razdoblje i uplate na veće iznose od minimalne plaće. Ako uplaćeni staž osiguranika ne preÄ‘e po starom zakonu 20, a po novom koji je joÅ¡ u proceduri 15 godina, od tog novca Äovjek jednostavno nema niÅ¡ta. Ipak, miÅ¡ljenje iz Federalnog zavoda za MIO nije takvo.
“U naÅ¡oj javnosti se kada je u pitanju financiranje mirovinskog sustava, odnosno mirovina mijeÅ¡aju pojmovi. NaÅ¡ mirovinski sustav funkcionira na principu meÄ‘ugeneracijske solidarnosti, a to znaÄi da zaposlenici kojima se od bruto plaće odbija za MIO, ta sredstva ne Å¡tede za svoju mirovinu, već se isplaćuje onima koji su ranije svojim doprinosima isplaćivali mirovine prethodnim generacijama. Mirovinsko invalidsko osiguranje nije Å¡tednja, nego neka vrsta poreza za isplatu mirovina. Sukladno tome država zakonom propisuje kriterije za dobivanje prava na mirovine i naÄin izraÄuna visine mirovine, time i minimalan broj godina za ostvarivanje staža na ostvarivanje prava na mirovinu koji je po trenutnom važećem zakonu 20 godina, a po novom zakonu 15 godina staža osiguranja”, kazali su za Klix iz Federalnog zavoda MIO.
To su sredstva solidarnosti kažu iz MIO-a.
“Prema tome, sredstva koja se kao doprinosi za MIO obustave onima koji ne dostignu tu granicu, nisu njihova sredstva već su sredstva solidarnosti, naime postoji u svakoj generaciji tisuće ljudi koji mirovinu koriste po 30 pa Äak i 50 godina, koji od Fonda prime i viÅ¡e nego su uplaćivali kad su bili osiguranici. Naravno imate i situacije da osoba radi 40 godina i uplaćuje ali ne uživa mnogo u svojoj ostvarenoj mirovini. SliÄna, a Äesto i identiÄna je situacija u drugim EU zemljama, posebno u zemljama okruženja”, navode nadležni iz FZ MIO.
Što je sa solidarnošću prema onima koji su desetak godina bili solidarni za druge dok su uplaćivali doprinose, a bez dovoljno godina uplaćenog staža kasnije nemaju baš ništa, ne kažu u Federalnom zavodu.
Da se time krÅ¡e prava graÄ‘ana govori Marin Bago, iz Udruženja Futura, koje se bavi zaÅ¡titom prava potroÅ¡aÄa.
“NaÅ¡ mirovinski sustav zasniva se na meÄ‘ugeneracijskoj solidarnosti, a te solidarnosti nema ako osiguranik ne preÄ‘e odreÄ‘enu granicu godina staža i tu leži ta nepravednost. ÄŒovjek je neko vrijeme uredno punio sustav doprinosima i pridonosio meÄ‘ugeneracijskoj solidarnosti, a kada se on naÅ¡ao na drugoj strani sustava, nitko prema njemu nema ni simboliÄnu obvezu po ovom sustavu”, kaže Bago, koji napominje da su tako prekrÅ¡ena brojna prava od potroÅ¡aÄkih, do onih ljudskih i moralnih.