Stazama Orlova kuka nakon više od 50 godina

GodiÅ¡nji odmori su pri kraju. Za one, koji su kako se to danaÅ¡njim rječnikom kaže, „radili na sebi“ bit će zadovoljni svojim tjelesnim izgledom, a drugi će sa mrÅ¡tenjem gledati u brojčanik vage koji je debelo narastao. E, kako bi taj turbo banket prekinuli i malo poradili na sebi moja ekipa se odluči za planinarenje. Upravo zbog navedenog nismo mogli ostvariti dogovoreni uspon na Hajdučka vrata na ÄŒvrsnici kako smo to poodavna planirali, već smo se zadovoljili izlaskom na obližnje staze Orlova kuka. Iako kolovoÅ¡ko sunce jače grije od IlinÅ¡taka nije smetalo naÅ¡oj nakani niti odlučnosti da stazom koja vodi Krivim putem preko Stare lokve i dalje prema Seoničkoj planini ostvarimo zacrtani plan. Nakon polaska i prvog zastajkivanja na Gradini, ženski dio ekipe (dvi Ive, PeÅ¡ina i Milanova) raspričaÅ¡e se o svojim djevojačkim danima i tadaÅ¡njem pastirskom životu kuda su progonile i čuvale ovce. Kako takva priča uvijek povuče neku želju, promijenismo dogovoreni obilazak i uskladismo ga prema njihovim željama, pa ćemo umjesto u Seoničku planinu otići u Kosovac i dalje na Orlov kuk. Zapravo, ovo je bio Ivi (PeÅ¡inoj) prvi dolazak na Staru lokvu viÅ¡e od pedeset godina, kada je početkom sedamdesetih otiÅ¡la u daleku Australiju. Nama muÅ¡kima je bilo svejedno, jer mi često ovuda planinarimo, dok kod njih dviju izaziva posebnu sjetu. Svako malo imenjakinje zastajkuju da bi svojim jakim i prodornim glasom pastirski podukivale – čiji eho odzvanja duboko niz udoline i drage ove netaknute prirode, i koji nakratko uskovitla zamrlu tiÅ¡inu.
Nakon lagane okrijepe kod Stare lokve, da povratimo dušu, krenusmo blagom kosom prema Boždrovcu pri čemu nas lagani vjetar razgaljuje na ovoj Božjoj vrevi. Kratkim zastajkivanjem i osvrtom prema Duvanjskom polju, koji nam polagano izmiče, Iva (Milanova) još jednom poduknu, onako iz sve duše, a nekoliko preplašenih srna svojim hitrim trkom prijeđoše na drugu stranu drage prema Ornici, uz veliko naše iznenađenje pri čemu plijeniše našu pozornost. U ovom području tišine i obilja hrane ova plemenita divljač nađe svoje utočište, pitanje je lovačke časti za njen opstanak.

Ovaj događaj nakratko promjeni temu našeg razgovora dok se lagano uspinjemo kosom prema Boždrovcu. Šumarci polagano prekrivaju goleti a prijašnji putevi i puteljci zarastaju u šikaru tako da postaje sve neprohodnije u što smo se i sami uvjerili. Umjesto u Boždrovac zbog zaraslog puta spustimo se na vrata Kosovca. S pogledom niz kosovačku udolinu naviru uspomene. Lokve, Kavursko vrilo, Kosovska peća, Ravnice i Rupe raspliniše svekolika sjećanja i ne zna se koja se od Iva više prisjeća tog vremena.

Uz lagani razgovor spuštamo se u Kosovac. Lagani vjetar koji nas je cijelo vrijeme pratio i osvježavao nestade u ovoj zavjetrini. Pod usamljenim starim glogovim stablima, na sred Kosovca, pod kojim su se nekada ladovalo nađosmo toliko željeni hlad. Osjećamo malo umora što od žege što od hodnje na koju nismo naviknuli. Hladovalo i pričalo se dugo. Kako je poodavno prošlo podne napuštamo debelu hladovinu i za Milanom, koji nam je sad vodič, idemo prema vrhu Orlova kuka. Uz strmu kosinu nekako se brzo uspesmo do samog vrha.

Napokon, na vrhu smo Orlova kuka s kojeg puca divan pogled na Duvanjsko polje i dalje u krug prema dalekom obzorju Dalmacije i Bosne. Sad je lakÅ¡e. Cilj je ostvaren a mi ćemo lagano niz planinu do mobitelom dogovorene kave i hladne pive. Dok mi napuÅ¡tamo vrhove Orlova kuka iznad nas nadlijeću gospodari ovih visina – sokolovi i orlovi Å¡tekavci koje struje zraka lagano uzdižu u plavetnilo nebeskog prostranstva.

Bože Radoš/omolje.com