Kultura
Stazama Orlova kuka nakon više od 50 godina
GodiÅ¡nji odmori su pri kraju. Za one, koji su kako se to danaÅ¡njim rjeÄnikom kaže, „radili na sebi“ bit će zadovoljni svojim tjelesnim izgledom, a drugi će sa mrÅ¡tenjem gledati u brojÄanik vage koji je debelo narastao. E, kako bi taj turbo banket prekinuli i malo poradili na sebi moja ekipa se odluÄi za planinarenje. Upravo zbog navedenog nismo mogli ostvariti dogovoreni uspon na HajduÄka vrata na ÄŒvrsnici
kako smo to poodavna planirali, već smo se zadovoljili izlaskom na obližnje staze Orlova kuka. Iako kolovoÅ¡ko sunce jaÄe grije od IlinÅ¡taka nije smetalo naÅ¡oj nakani niti odluÄnosti da stazom koja vodi Krivim putem preko Stare lokve i dalje prema SeoniÄkoj planini ostvarimo zacrtani plan. Nakon polaska i prvog zastajkivanja na Gradini, ženski dio ekipe (dvi Ive, PeÅ¡ina i Milanova) raspriÄaÅ¡e se o svojim djevojaÄkim danima i tadaÅ¡njem pastirskom životu kuda su progonile i Äuvale ovce. Kako takva priÄa uvijek povuÄe neku želju, promijenismo dogovoreni obilazak i uskladismo ga prema njihovim željama, pa ćemo umjesto u SeoniÄku planinu otići u Kosovac i dalje na Orlov kuk. Zapravo, ovo je bio Ivi (PeÅ¡inoj) prvi dolazak na Staru lokvu viÅ¡e od pedeset godina, kada je poÄetkom sedamdesetih otiÅ¡la u daleku Australiju. Nama muÅ¡kima je bilo svejedno, jer mi Äesto ovuda planinarimo, dok kod njih dviju izaziva posebnu sjetu. Svako malo imenjakinje zastajkuju da bi svojim jakim i prodornim glasom pastirski podukivale – Äiji eho odzvanja duboko niz udoline i drage ove netaknute prirode, i koji nakratko uskovitla zamrlu tiÅ¡inu.
Nakon lagane okrijepe kod Stare lokve, da povratimo duÅ¡u, krenusmo blagom kosom prema Boždrovcu pri Äemu nas lagani vjetar razgaljuje na ovoj Božjoj vrevi. Kratkim zastajkivanjem i osvrtom prema Duvanjskom polju, koji nam polagano izmiÄe, Iva (Milanova) joÅ¡ jednom poduknu, onako iz sve duÅ¡e, a nekoliko preplaÅ¡enih srna svojim hitrim trkom prijeÄ‘oÅ¡e na drugu stranu drage prema Ornici, uz veliko naÅ¡e iznenaÄ‘enje pri Äemu plijeniÅ¡e naÅ¡u pozornost. U ovom podruÄju tiÅ¡ine i obilja hrane ova plemenita divljaÄ naÄ‘e svoje utoÄiÅ¡te, pitanje je lovaÄke Äasti za njen opstanak.
Ovaj dogaÄ‘aj nakratko promjeni temu naÅ¡eg razgovora dok se lagano uspinjemo kosom prema Boždrovcu. Å umarci polagano prekrivaju goleti a prijaÅ¡nji putevi i puteljci zarastaju u Å¡ikaru tako da postaje sve neprohodnije u Å¡to smo se i sami uvjerili. Umjesto u Boždrovac zbog zaraslog puta spustimo se na vrata Kosovca. S pogledom niz kosovaÄku udolinu naviru uspomene. Lokve, Kavursko vrilo, Kosovska peća, Ravnice i Rupe raspliniÅ¡e svekolika sjećanja i ne zna se koja se od Iva viÅ¡e prisjeća tog vremena.
Uz lagani razgovor spuÅ¡tamo se u Kosovac. Lagani vjetar koji nas je cijelo vrijeme pratio i osvježavao nestade u ovoj zavjetrini. Pod usamljenim starim glogovim stablima, na sred Kosovca, pod kojim su se nekada ladovalo naÄ‘osmo toliko željeni hlad. Osjećamo malo umora Å¡to od žege Å¡to od hodnje na koju nismo naviknuli. Hladovalo i priÄalo se dugo. Kako je poodavno proÅ¡lo podne napuÅ¡tamo debelu hladovinu i za Milanom, koji nam je sad vodiÄ, idemo prema vrhu Orlova kuka. Uz strmu kosinu nekako se brzo uspesmo do samog vrha.
Napokon, na vrhu smo Orlova kuka s kojeg puca divan pogled na Duvanjsko polje i dalje u krug prema dalekom obzorju Dalmacije i Bosne. Sad je lakÅ¡e. Cilj je ostvaren a mi ćemo lagano niz planinu do mobitelom dogovorene kave i hladne pive. Dok mi napuÅ¡tamo vrhove Orlova kuka iznad nas nadlijeću gospodari ovih visina – sokolovi i orlovi Å¡tekavci koje struje zraka lagano uzdižu u plavetnilo nebeskog prostranstva.
