Kultura
Sridom u Sridu “Postizborno „miješanje karata“ i „proizvodnja pristanka“ u BiH
Kada i kako dugo Hrvate u RH zanima što se uopće zbiva u BiH?
Na dan izbora i možda par dana nakon toga. U doba velikih kriza – kakva je ova s migrantima koje je netko „otputio“ iz Sarajeva i uputio u pravcu Bihaća, a sutra već možda i nekih drugih mehkih točaka duge granice BiH sa RH. I tu prestaje interes prosječnog hrvatskog građanina i vlasti za zbivanja u najbližem susjedstvu.
Val migranata prema RH je samo jedna od poluga koju u rukama imaju međunarodna zajednica i bošnjačko političko vodstvo u Sarajevu. Dok se Hrvati budu bavili tim problemom, oni će čekati neku Čovićevu radikalniju izjavu kako bi mu mogli „presuditi“ i bez suđenja. Javnost se lagano priprema na takvo što. Evo samo nekih izjava i komentara koji daju naslutiti u kojem pravcu će se razvijati postizborno „miješanje karata“.
Isti oni koji svaku izjavu Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović etiketiraju kao „miješanje u unutarnje stvari BiH“, ne samo da komentiraju sadašnja i buduća događanja u BiH, nego manipuliraju izvrćući činjenice, zamagljujući rezultate izbora i na koncu prijete „sankcijama“, smjenama, zabranama i tomu slično.
Tako iz američkog veleposlanstva u Sarajevu poručuju: „Ostaje ključno važno da partneri u BiH rade na pronalaženju rješenja sukladno europskim i demokratskim normama koje jamče kako političku ravnopravnost tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini tako i jednakost svih građana BiH, uključujući i onih koji se svojom voljom ne identificiraju kao pripadnici nekog konstitutivnog naroda“. Lijepo, dajte to provedite kad su već u vašim rukama „i sukno i škare“. Zašto niste nametnuli nužnost izmjene izbornog zakona na vrijeme, prije izbora, pa ne bi imali potrebe za postizbornim intervencijama. Znali ste da će doći do možda najveće krize u funkcioniranju entitetske i državne vlasti a ipak ste dopustili svjesno planirano i provedeno kršenje duha i slova Daytonskog sporazuma.
Njemački „Der Spiegel“ ide još dalje, izmišlja priče o „trećem entitetu“ kojega ni jedan hrvatski političar uoči izbora nigdje nije spomenuo. Lažu, optužuju za „dizanje tenzija“ a zapravo sami bezobrazno i bezobzirno štite nelegalnog i nelegitimnog „člana Predsjedništva BiH“, Komšića koji po njima „igra na kartu razumijevanja“. Razumijevanja čega, koga???
Pročitajte i samo cijenite „objektivnost“ njemačkog „ogledalca“: “Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), vladajuća stranka u Zagrebu, miješa se u političke događaje etnički raskomadane Bosne i Hercegovine. Kako bi podržao bosanske Hrvate, HDZ sponzorira istoimenu stranku u susjednoj zemlji. Ona želi za bosanske Hrvate rezervirati dio BiH, tzv. treći entitet. To jasno predstavlja kršenje Dejtonskog sporazuma, čiju provedbu nadgleda EU – piše komentator Spiegela i optužuje političare HDZ-a BiH za „dizanje tenzija“: “Političari HDZ-a BiH u posljednjoj su izbornoj kampanji masovno podgrijavali etničke napetosti. Više puta su postavljali zastave Herceg-Bosne, što je nedvosmislena provokacija. Kasnije, kad početkom listopada nakon izbora za tročlano Predsjedništvo BiH, nije izabran kandidat HDZ-a, već predstavnik liberalnog Demokratskog fronta, koji igra na kartu razumijevanja, Zagreb ga je počeo politički demontirati. Ovi izbori nisu dobri za bosanske Hrvate, tvrdi premijer Plenković. On namjerava nastaviti podržavati smjer radikalnih nacionalista”, piše Der Spiegel.
Bošnjaci veći od Bošnjaka
Ohrabreni ovakvim „ocjenama“ izbora, mainstream mediji u BiH, koji su uglavnom u rukama Bošnjaka, svakodnevno pronalaze osobe koje imaju hrvatsko ime i prezime, a nastupaju ili zbog osobnih frustracija ili zbog svoga stvarnog „građanskog raspoloženja“ kao Bošnjaci veći od Bošnjaka. Tako je glavni sugovornik Federalne TV, „dežurni Hrvat po dužnosti“, notorni, nepopravljivi komunist, profesor i drug, Slavo Kukić, uvijek spreman dati svoje „neovisno“ viđenje situacije. Nakon prvotne ushićenosti i velike (zlu)radosti zbog „pobjede“ njegova druga Komšića, Kukić mu daje besplatne savjete kako se on na mjestu Željka Komšića ”ne bi zalijetao s izjavama” poručivši da je puno pametnije pokušati uvjeriti ostale članove Predsjedništva da je neki potez u interesu Bosne i Hercegovine.
U zadnje vrijeme FTV ima sličnu sugovornicu, urednicu portala tačno.net, Šteficu Galić koja eto, usprkos rezultata izbora, zna i tvrdi kako „Čović u mahali nema nikakvu potporu“, te se pita zašto se „prebrojavaju krvna zrnca“ Komšiću i drugim građanskim Hrvatima.
Velikobošnjačka „građanska“, unitaristička politika ima svoje glasnogovornike i među bosanskim fratrima. Tako notorni fra Ivo Marković, s jedne strane pokazuje da je svjestan Komšićeve prijevare, navodeći kako se „čini da je SDA dala Komšiću glasove za koje su držali da bi mogli pripasti Bećireviću iz SDP-a. Tako je SDA s Komšićem skinuo najveću opasnost koja je prijetila da ugrozi pobjedu Džaferovića. Koliko je time Komšić kupljen i ograničen u političkim manevrima, vidjet će se“, dok s druge strane „prekorava“ Plenkovića i Hrvatsku zbog potpore HDZ-u BiH i Čoviću. Iako mu se sviđa izbor Željka Komšića, fra Marković, kao česti gost FTV i TV N1, ipak upozorava na opasnost jer „Komšić stvara histeriju koju ne želi razumjeti i smiriti, nego je čak provocira izjavama o tužbi Hrvatske zbog Pelješkog mosta. Propustio je ublažiti hrvatsku frustracije zato što uopće nije propagirao svoj izbor u zapadnoj Hercegovini, što s hrvatskim izbornim tijelom nije ni pokušao uspostaviti kontakt“.
Slično izborne rezultate komentira i druga rado viđena gošća na TV N1, Vesna Pusić. Koliko ne pozna aktualnu situaciju u BiH najbolje govori njezina izjava za radio Sarajevo: „Da su Hrvati u BiH apsolutno htjeli izabrati Čovića, izabrali bi ga. Očito oni to nisu htjeli, jer da jesu, onda bi izašli na birališta…Naprosto, ljudi su imali drukčiji stav“. Koji ljudi? „Staf“ o čemu? Ona ne zna ili ne želi znati da zbrojeni glasovi svih hrvatskih kandidata (Faletar, Lijanović, Zelenika,) ne bi bili dostatni za pobijediti Komšića. A i kada bi eventualno bili, Bošnjaci su mogli bez problema još par desetaka tisuća svojih glasova dodatno usmjeriti Komšiću, a da pri tomu ni malo ne bi umanjili šanse svom drugom kandidatu, Džaferoviću.
Uzalud ponavljaju Nino Raspudić, analitičar Ivan Vukoja i novinar Zoran Krešić, kada dobiju priliku progovoriti za te i takve medije, da oni priznaju Komšiću da je možda i „veći Hrvat od njih“, ali da ostaje problem jer ga nisu izabrali Hrvati, nego velikom većinom Bošnjaci.
Kao što nije problem što će u Dom naroda biti izabrana kćer Fikreta Abdića, Elvira Abdić Jelenović, koja se izjasnila kao Hrvatica, jer si je jedino tako mogla osigurati put u Dom naroda Federacije BiH, a možda i Dom naroda BiH. Ne treba posebno ni naglašavati činjenicu da stranke s hrvatskim predznakom nisu mogle osigurati ni jedno mjestu Unsko-sanskom kantonu (za Federalni parlament su sve hrvatske stranke zajedno osvojile 0,6 % glasova u toj županiji?!), odakle će eto, zahvaljujući kršenju odredbi izbornog zakona, u Dom naroda biti lansirana Abdićka.
Slično stanje je u Tuzlanskoj županiji, gdje su SDP i DF izabrali po jednoga Hrvata u Skupštinu ove županije. Jedan od te dvojice će ići u Dom naroda FBiH kao hrvatski kadar. U Bosansko-podrinjskoj županiji bošnjačke stranke nisu bile revne, pa je Edim Fejzić koji je zadnje četiri godine sjedio u Klubu hrvatskih izaslanika završio na drugom mjestu i nije ušao u Skupštinu BPŽ-a. Iznad njega sa 17 glasova prednosti se nalazi Sejad Tatarin, ali on će navodno dati ostavku kako bi “Hrvat” Fejzić ušao u Skupštinu ove županije i kasnije kao hrvatski predstavnik otišao u Dom naroda Federacije BiH. Nekoliko bošnjačkih stranaka u Sarajevskoj županiji je izabralo svoje Hrvate, a jedan od njih će završiti također u Domu naroda. Bit će zanimljivo i u Zeničko-dobojskoj županiji, u kojoj su bošnjačke stranke izabrale čak šest Hrvata u Skupštinu ove županije. Ako tome pridodamo i tri mandata koje je osvojila koalicija stranaka Hrvatskog narodnog sabora, dobije se podatak kako u Skupštini ZDŽ-a ima čak devet Hrvata. Koja će dva završiti u Domu naroda još nije poznato.
Bošnjačke stranke će vjerojatno uspjeti u Dom naroda FBiH ubaciti još jednog svog izaslanika iz reda hrvatskog naroda iz Srednjobosanske županije, a lako moguće i iz Hercegbosanske županije (Livno – Tomislavgrad).
Dakle, moguće je da će bošnjačke stranke ovaj put osigurati jednu trećinu izaslanika u Klubu hrvatskih izaslanika i tako zavladati Federacijom BiH. To naravski ne bi bilo moguće da je provedena odluka Ustavnog suda u slučaju “Ljubić”, ali očito je kako je bošnjačka politika iznad odluka najviše sudske instance u državi i može raditi što želi. Uz šutnju i odobravanje iz američkog, njemačkog i drugih veleposlanstava, uz odobrenje Visokog predstavnika Inzka i njemu sličnih arhitekata nove, građanske, tzv. multietničke Bosne (bez Hercegovine). Međunarodna zajednica je „stvorila“ ovakvu nefunkcionalnu, neupravljivu i neodrživu BiH, ona će je, ovakvim ne-djelovanjem i dopuštanjem kršenja Aneksa 4 Daytonskog sporazuma, i dokrajčiti.
O tomu se ne govori u Hrvatskoj ni u Briselu. O tomu ne govore ni Hrvati tipa Kukića, fra Ive Markovića ili jadne urednice „građanskog portala“ tačno.net, Štefice Galić. Opet će američka veleposlanica u Sarajevu pozvati na „postizanje kompromisa u duhu tolerancije“, a u međuvremenu treba pripremiti javnost na nužnu smjenu ili novi kazneni progon Čovića, obezglaviti sve izabrane hrvatske političare na svim razinama vlasti, te po mogućnosti „kupiti“ još kojeg lojalnog Hrvata, kao što se u nekim ranijim izbornim ciklusima kupovalo današnje legitimne sudionike HNS-a, Ćanu Primorca, dr. Jurišića, K. Zubaka, Lijanoviće i njima slične. Od svih njih, nedavno na dvanaest godina osuđeni Jerko Ivanković – Lijanović (koji je usput bio i kandidat za člana Predsjedništva BiH?!) zaslužuje posebno sažalijevanje i posebnu analizu
