Sport je lijek i za dušu i za tijelo, ali uz određene uvjete!

Već godinama nam stručnjaci pružaju obilje dokaza da redovna tjelovježba može pomoći u održavanju tjelesne težine, u sprečavanju srčanih oboljenja, u razvijanju jasnog, pozitivnog pogleda na život itd.

Sudjelovanje u sportskim aktivnostima ujedno može biti i jedan od najzabavnijih načina za postizanje kondicije i zdravlja. Nadalje, sportovi pružaju priliku za razvoj ličnosti, ne samo u fizičkom, nego i u društvenom pogledu. Međutim, dok sportovi oduševljavaju i osvajaju mnoge ljude, oni istovremeno mnoge ljude i odbijaju. Zašto? Zbog toga što se često stavlja prevelik naglasak na natjecanje i zbog toga što su sudjelovanje i natjecanje, nažalost postali sinonimi. A ne bi trebali.

Mi znamo da u određenim trenucima natjecanje može pružiti dodatno uzbuđenje i dramatsku napetost koja može poboljšati rezultat nečije aktivnosti. Natjecanje također može omogućiti sudioniku da procijeni svoj napredak u izabranoj aktivnosti. Međutim, često se događa da su jedino natjecateljski rezultati važni, a isključuju se i zanemaruju veselje i radost sudjelovanja, duh suradnje i biološko i psihološko zdravlje sudionika. Ovakva natjecateljska pretjeranost i davanje prevelike važnosti natjecateljskim rezultatima posebno je destruktivno za početnike, koji bi trebali biti više zaokupljeni razvojem svojih vještina nego praćenjem svojih rezultata. Nažalost, mnogi početnici postaju toliko uplašeni i opsjednuti pritiskom i obvezom postizanja određenih rezultata da to sport pretvara u aktivnost bez veselja, praćenu zabrinutošću, tjeskobom i nemirom. Međutim, sve to može biti izbjegnuto. Razmotrimo malo pobliže neke slogane i misli koji nas prate u životu i možda ćemo uvidjeti, priznati, koliko smo postali opsjednuti uspjehom u natjecanju i kako možemo, izbjegavajući ovu opsjednutost, u biti uživati u sportu.

Pobjednici nikad ne odustaju?

“Pobjednici nikad ne odustaju, a oni koji odustaju nikad ne pobjeđuju” – stav je koji prevladava u društvu, a može se odnositi ne samo na sport, nego na bilo koju ljudsku djelatnost. Nitko ne želi da mu se prilijepi etiketa onog koji odustaje i svatko nastoji da ju pod svaku cijenu izbjegne. Smatra se da pobjednik mora ići naprijed usprkos svim preprekama. Tenisač može uganuti gležanj u prvom gemu prvog seta, ali on smatra da mora završiti meč. Mnogi će kazati: “Fantastično, kakva hrabrost, srce i upornost.” Međutim, nije tako. A što je s opasnostima od ozbiljnije povrede ako se nastavi s oštećenim tijelom? Nekada zaustavljanje može biti pozitivna odluka. Postati svjestan svojih stvarnih mogućnosti može biti uzbudljiv i lijep aspekt sporta. Stoga spomenuti slogan možemo izraziti na bolji način: „Pobjednici znaju kad treba odustati – gubitnici nikad ni ne pokušaju“.

Bez bola nema napretka?

U većini slučajeva bol i neugodnost su tjelesni signali koji javljaju da možda nešto nije u redu. Međutim, u kontekstu sporta, često nas hrabre i potiču da ignoriramo takve signale. Mnogi od nas su prihvatili, “kupili” premisu, da ako nas ne boli to znači da se dovoljno ne trudimo, da ne provjeravamo svoje krajnje mogućnosti (završili ste trku, a ne hvatate zrak s mukom i ne povraćate? To znači da ste mogli trčati još brže!) Smatra se da se ne može napredovati ako niste spremni doživjeti i pretrpjeti bol. Što je više bola, tim je više napretka na zalihi! Glupost! Naravno, bol i neugodnost su sastavni dio sporta, ali oni nisu ništa važniji od drugih sastavnih dijelova, a to su zanos, veselje, radost. Međutim, prihvatiti stupanj bola je veoma važno u razvoju nekog kao sportaša. Ali, usredotočiti se na bol kao na osnovni izazov kojeg treba slomiti i svladati je pogrešno. Taj slogan možda bi se mogao izreći na drugi način: “Učite na svojim bolovima i dopustite sebi da se osjećate dobro.”

Samo pobjeda dolazi u obzir?

To je temeljni izraz natjecateljske etike i u isto vrijeme krajnje opasan moto. Istina, profesionalni sportaši se ne igraju u sportu, oni rade u sportu. Oni su plaćeni da pobjeđuju. Zbog toga je jako loše i opasno ako se, na primjer, dijete, žena koja je početnik u sportu, sredovječni poslovni muškarac koji godinama nije trenirao, nalaze pod pritiskom takve orijentacije, koja se naprosto na njih ne odnosi. Prema tome, prisiljavati sportaša-rekreativca da se ravna po profesionalnim principima krajnje je nepravedno.

Za većinu od nas neprihvatljivo je da samo pobjeda dolazi u obzir; pobjeda je samo jedna od mogućnosti.

Vjerujte svojim osjetilima

Ipak, imati ponekad natjecanje u perspektivi može pomoći da uživamo u sportu. Važna zamka koju pri tome treba izbjeći je nagon da se svakako pobijedi, makar i po cijenu zdravlja.

Držite na umu dugoročne ciljeve. Dugoročni cilj, a to je dobro zdravlje i zadovoljstvo, katkada se sukobljava sa sadašnjom, kratkoročnom željom za natjecateljskim uspjehom. Nemojte nikada gubiti iz vida svoje dugoročne ciljeve, čak i kad ste uključeni u trenutnu natjecateljsku situaciju. Natjecanje je samo jedan od načina da se doda malo mirodije, začina procesu održavanja zdravlja.

Vjerujte svojim osjetilima. Ono što vidite, čujete, osjećate – vaši su vodiči u svladavanju vještina i u sprječavanju ozljeda. Ako u trenucima najžešćeg natjecanja opazite da ste počeli ignorirati ono što vam “javlja” vaše tijelo, a sve u cilju pobjede, onda vjerojatno činite više štete nego koristi.