SAVICU PROTRESAO DUH BOŽJI: Stotine u molitvi i pjesmi za StepinÄevu crkvuGospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni
U posljednje vrijeme svjedoÄimo zanimljivoj duhovnoj bitci koja je zahvatila zagrebaÄki kvart Savicu. Tamo bi trebala biti izgraÄ‘ena crkva blaženom Alojziju Stepincu, ali kao da je i danas živ oko njegova imena vode se bitke, protestira se i pokuÅ¡ava se sruÅ¡iti vjera tisuća ljudi koji godinama pohode svetu Misu u obližnjoj Å¡koli, jer crkve posvećene najvećem hrvatskom blaženuiku joÅ¡ uvijek nema! Bitka oko crkve ne staje a u ponedjeljak naveÄer ratnici Duha svetog pokazali su svoju snagu. Na stotine ljudi parku u zagrebaÄkom naselju Trnjanska Savica okupili sa zapaljenim svijećama te molili za planiranu izgradnju crkve bl. Alojzija Stepinca u parku.
Vjernici su u procesiji sa svijećama doÅ¡li u park nakon svete mise koja je na StepinÄev blagdan, 3. listopada, održana u Pastoralnom centru na Savici.
U parku ih je već Äekala grupa vjernika sa svijećama te su zajedno molili za proglaÅ¡enje svetim bl. Alojzija Stepinca i za izgradnju župne crkve u dijelu parka na Savici, pod StepinÄevim geslom: ‘Gospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni’. Osim molitve, pjesmom su slavili Boga. ‘Ova župna zajednica od 1999. godine Äeka svoju crkvu’, upozorio je župnik, veleÄasni Antun Vukmanić koji je naglasio da unatoÄ tome Å¡to se crkva okupljala u osnovnoj Å¡koli, ona diÅ¡e, raste i nije se osipala već se nadograÄ‘ivala’. Studentski kapelan don Damir Stojić rekao je da mi kršćani kad god molimo, vjerujemo da je Bog prisutan. Naglasio da je upravo to  živa Crkva, dakle, Crkva jest narod Božji.
‘Kad se okuplja, naravno, ta ista Crkva, narod Božji treba i mjesto okupljanja i zato uvijek gradimo crkve da se možemo okupljati. I tu smo da se molimo za više nakana – za hrvatski narod, za proglašenje svetim Alojzija Stepinca ali i da sve prođe po redu za izgradnju crkve na ovoj novoj lokaciji. Tu smo prvenstveno da Boga molimo’, rekao je don Stojić.
U molitvi i slavnjenju sudjelovala je zajednica mladih Božja pobjeda kao i  Duhovni KUTAK XI, vlÄ. Ljubo Vuković i Maja Blagdan.
Što drugo reći nego, Duh Sveti je protresao Savicu i pokazao svoju snagu a nesumnjivo bitka oko Crkve završit će na Božjoj strani, unutar Božje volje kakva god ona bila!
Misli jednog vjernika
Nakon bezbroj iznesenih razloga i objaÅ¡njenja zaÅ¡to se na ovom mjestu ne bi trebala graditi crkva, postoji samo jedan razlog zbog kojeg nam je ona potreb(n)a, a to smo – MI SAMI; jer On, kao i obiÄno, u tiÅ¡ini i na svoj naÄin pokazuje, dokazuje, prokazuje i uÄi.
SluÅ¡am tako razgovor nekoliko maliÅ¡ana koji me prvo užasava, a onda rastužuje. Djeca iz Äijih usta izlaze rijeÄi poput â€glupa crkvaâ€, â€nećemo crkvu, park je naÅ¡e djetinjstvoâ€, â€ne damo im naÅ¡ park†nisu viÅ¡e djeca jer oni tako ne žive i ne misle; njihovo djetinjstvo viÅ¡e nije djetinjstvo, mili glasovi ne idu ruku pod ruku s ovakvim teÅ¡kim rijeÄima.Toliko mali i nevini, a s toliko negativnih misli i razmiÅ¡ljanja. Jedni govore, a drugi Å¡ute: osuÄ‘uju i razdvajaju se ne znajući Å¡to Äine, ne shvaćajući da već sada ispisuju prve stranice svoga sutra; budućnosti koja ne postoji bez meÄ‘usobnog uvažanja, istinskog praÅ¡tanja i poniznosti. A to smo im mi uÄinili, nauÄili smo razdvajati one koji se raÄ‘aju Ävrsto držeći svaki prst koji im se pruži.
Ima li veće žalosti od ove?
Ima li veće žalosti od Äinjenice da se danas prosvjeduje protiv crkve, mjesta koje okuplja, smiruje i ulijeva nadu kraj toliko stvari koje su zaslužile naÅ¡ podignuti glas, koje su zaslužile i na kraju zahtijevaju naÅ¡e protivljenje i suprotstavljanje?
Kada su djeca zaboravila sanjariti i veseliti se jer će ih baÅ¡ ovdje, jednoga dana, njihovi oÄevi i majke ispratiti na put u neki novi život? Ovdje, par metara dalje od mjesta gdje su Äinili svoje prve korake… Ili danas djeci viÅ¡e nije dopuÅ¡teno sanjati?
Bog je moćan i velik uvijek i zauvijek, pitanje je samo kakvi smo mi bez njega. Crkva na Savici koja još niti nema svoje temelje, dala nam je odgovor na to pitanje. Toliko o Njemu nasuprot nas…