Slučaj Lozančić se pretvara u reprizu slučaja Perković

Ne, ne mislim reći da je Loznačić udbaš, i da je naredio da se nekom zakuca sjekira u glavu. Mislim reći da lavež Milanovićevih režimlija u politici i medijima, koji su ustali u obranu druga kojem je ugrožena stolica a možda i sloboda, jako podsjeća na ono što se događalo kad je Perkovića trebalo izručiti Nijemcima.

Ali želim reći i da Perkovićevi duhovni nasljednici, odani partiji a ne državi, komunističkoj vlasti a ne naciji, i dalje drmaju obavještajnim sustavom u Hrvatskoj.

Zato me je šokiralo na koji način je HTV izvješćivala o cijeloj priči. Ne, nije me iznenadilo, ali me uvijek ponovo šokira. Jer, po onom kako je cijeli slučaj intoniran u mediju iz kojeg 90% birača vuče jedine informacije koje ima – što mislite, zašto umirovljenici uglavnom glasaju za SDP, dok kod svih drugih dobnih skupina pobjedu odnosi HDZ – ispada da se tu ne zna o čemu se uopće radi, i da nikom zapravo nije jasno zašto je Predsjednica odlučila maknuti Lozančića, ali ako već jest, zacijelo je ili jako osvetoljubiva, ili je to “reeevaaaanšiiiizaaaam”, ili je nešto mutila s Mamićem pa joj pravo budi. U Dnevniku XPT-a o smjeni Lozančića su se očitovali Gordan Bosanac , Jadranka Kosor, Ivo Josipović, a novinari se čudom čudezašto to predsjednica radi, jer za smijeniti nekog treba imati dokaze, kao na sudu!

Prisavlje je postalo gore od sjevernokorejske TV, samo im još nitko nije rekao da se vlada promijenila. Nekako očekujem da će svoje mišljenje o smjeni Lozančića, nakon Peđe Grbina i odvjetnika tajne policije u Hrvata Nobila, dati i ostali veleumovi i intelektualni divovi ljevice: Jelena Veljača, Goran Bare, i udovica i kćerka pokojnog Dina Dvornika (jer inače bi njega onako obrazovanog i pametnog pitali za mišljenje, a ovako novinari pitaju o svemu njegovu udovicu). Jer, u Hrvatskoj je dovoljno da budete slavni, makar i hereditarno, pa ste se time automatski kvalificirali za davanje mišljenja o svemu u što se inače ne razumijete. A ako ljude koji se ne razumiju u politiku pitate o politici, pa ako su još k tome iz narkomansko-alkoholičarsko-estradno-seksualnog  miljea, naravno da će udarati lijevom! Uostalom, njih i nije puno briga: oni znaju da je HDZ zlo, a SDP svjetlost, i to im je dovoljno da formiraju svoje mišljenje o svemu, i svemu ostalom. A mediji su tu da njihovo mišljenje učine relevantnim za tupavu i povodljivu amorfnu masu koja čini značajan dio biračkog tijela.

Vrhunac kretenizma dosegnuo je Domagoj Novokmet kad je u emisiji “Otvoreno” postavio pitanje gostu, vojnom analitičaru Cvrtili koji kao takav nije imao što raditi u emsiji jer SOA je striktno civilna agencija, “Je li predsjednica mogla pretpostaviti da će Zdravko Mamić biti praćen te ga izbjegavati?” U normalnim i uređenim sustavima ljudi se ravnaju prema provjerenim informacijama, a samo idioti se bave pretpostavkama. Treba li netko tko danas razgovara s Milanovićem pretpostaviti da će on danas-sutra biti strpan u zatvor? Odakle bi se to moglo znati? Čak ni Peđa Grbin se nije spuštao na tu razinu, rekavši
kako ne zna je li Zoran Milanović koristio Lozančića za svoje potrebe – a ako ima sumnje, kaže, to se treba utvrditi zakonom. Da, treba, ali nakon što ga se smijeni! Kad je tražena smjena Crnoje, nitko nije raspravljao o tome je li zakonom utvrđeno da je on uradio nešto nezakonito, jer bismo to čekali bar do kraja njegovog mandata! Kod nas se često zaboravlja da presumpcija nevinosti važi samo pred sudom, a u politici važi presumpcija krivnje: ako se za nekog političara ili državnog dužnosnika sumnja da je kršio zakone ili pravila službe, on prvo treba dati ostavku, a krivnja se na sudu utvrđuje kasnije!

U stvari, reklo bi se da oko pola ili više (dez)informativnog programa na tzv. hrvatskoj TV radi stari, provjereni ekstremistički jugokadar, s Radmanom na čelu, a drugu polovicu kreira forum mladih SDP-a i ekipa s FFZG-a. Nije puno bolje niti drugdje: čak i u najčešće ozbiljnom i objektivnom Večernjaku može pročitati tekst stanovite Ivane Jakelić koja piše kako je u “toj aferi glavna “junakinja” predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja iz javno još uvijek nejasnih razloga, traži smjenu Dragana Lozančića, čelnog čovjeka SOA-e, za kojeg, budimo iskreni, javnost nije znala da postoji sve dok posljednjih dana nije dospio u središte afere.” Ah da, u podnaslovu piše “nalog za praćenje Z. Mamića izdao je zagrebački Županijski sud prema ZKP-u, kojemu ne piše da predsjednica države treba znati za provođenje tajnih izvida!”

Radi se o tome da novinarka, zajedno s Antom Nobilom na kog se poziva u tekstu, pokušava – kao i cijeli HTV uostalom – izvrnuti  činjenice i skrenuti pažnju na nešto što nije sporno i što nije bitno. Upitno je ne samo to zašto gospodin Lozančić, po službenoj dužnosti a ne po sudskom nalogu na kom to, naravno, niti piše niti treba pisati, nije obavijestio Predsjednicu da je kontaktirala s osobom koja je pod mjerama prisluškivanja, nego, puno važnije od toga – zašto je zloupotrijebio, kako se osnovano sumnja, sudski nalog za prisluškivanje Mamića kako bi de facto prisluškivao Predsjednicu, i onda transkripte davao Zoranu Milanoviću ne bi li on iz njih iskopao nešto kompromitirajuće? Je li se tajna služba uključila u izborni i politički proces, davši u javnost podatke o Raškoviću i pokušavši tako minirati koaliciju HDZ-Most? Je li tajna služba radila za SDP, a protiv HDZ-a, da skratimo? Jer ako jest, onda Lozančić treba na robiju, a mi raspravljamo treba li biti smijenjen! Koristiti tajnu službu za stranačke svrh bilo gdje u svijetu bi to bio skandal do neba, a Milanović bi već bio pred sudom. Ali isto tako bilo gdje u svijetu bratija “kulturnjaka” koja je sama sebi dijelila novac iz proračuna isto tako ne bi mogla prosvjedovati nego bi bili na robiji, pa zašto nas to sve skupa čudi? 

Kompromitirajuća za Predsjednicu je jasno i sama činjenica da se predsjednica nalazila s nekim tko je pod prismotrom, i zato su je tajne službe i trebale upozoriti na to. Ako nisu, to znači da nisu lojalne njoj niti slovu zakona niti republici, nego Zoranu Milanoviću osobno. Odnosno, znači da su to uradili da joj smjeste, i to je bitno, a ne jesu li to morale uraditi i po kojem zakonu. A to onda znači da opet imamo partijsku tajnu policiju umjesto državne tajne službe. I tu je upravo ta sličnost s UDBA-om i Perkovićem. I tada su mediji sustavno stvarali zabunu, i kao što se sad skreće temu na to je li se Predsjednica trebala susresti s Mamićem, tada se skretalo temu na to je li Đureković surađivao s njemačkom tajnom službom (naravno da jest, zašto ne bi, kao državljanin Njemačke) i je li okrao INA-u (a ubijen je u unajmljenoj garaži, dok je onaj radi kojeg je ubijen kupio sebi vilu na obali Ženevskog jezera i naftnu kompaniju u Švicarskoj koja opskrbljuje NATO pakt naftom – što mislite tko je od njih dvojice okrao INA-u?)

Koliko bedast čovjek mora biti da mu ne bude jasno da se tu radi o najgoroj mogućoj zloporabi vlasti? Jer, dok se javnost zabavlja distrakcijama oko toga pomaže li predsjednica time Mamiću (kako? Kakve veze smjena Lozančića ima s Mamićem, kad je taj slučaj davno već na DORH-u, a Mamić na uvjetnoj i nitko ga više ne prati?), promiče nam najvažnija stvar, a to je da se u  Hrvatskoj obavještajna infrastruktura oduvijek, još od vremena prve Jugoslavije, koristi za prikrivanje kriminala u vlasti i javnim službana, a ne za sigurnosti zemlje. Obavještajni podaci se skupljaju, kao i u vrijeme UDBA-e, da bi se ustanovilo koliko građani znaju o kriminalu, a ne u svrhu zaštite društva od kriminala i vanjskih opasnosti.