Kultura

Praunuk na”Pradidovu Grobu” Nikola Ljubić Na Grobu Svojih “Predaka Slavka i Ive LJubić”

Danas je poseban dan, ali ne mogu šutjeti dok mi duša place gledajući kako se ovo ostvaruje …..

Druga, ali PRAVA, strana ISTINE!!!

PROROČANSTVO pape Ivana Pavla II.

“Tko ima uši neka čuje!”

„Podsjetite one koje će se sastati u crkvi trećeg tisućljeća. Vidim Crkvu udarenu smrtnim ranama. Dubljim, bolnijim od onih ovog tisućljeća”, pozivajući se na rane komunizma, nacizma i totalitarizma koje je Crkva dobila u drugom tisućljeću (…) To se zove islamizam. Oni će napasti Europu, nastavio je dalje papa Ivan Pavao II. i rekao: ‘ Vidio sam horde koje dolaze na zapad s istoka, od Maroka, Libije Egipta. Oni će napasti Europu, Europa će biti podrum, stara relikvije, polusjena, paučina. Obitelj sjećanja.’

Sjetimo se danas u svojim molitvama kada budemo posjećivali naša drage pokojnike i naših branitelja, koji su svoj život dali za našu domovinu. Neka ih Gospodin po svome milosrđu pridruži mnoštvu anđela i svetih.

Kada vidis kamen na kojemu pise

da je ratnik pao i nema ga vise

nemoj samo proci k’o da ne postoji

tu su hrabro pali prijatelji moji

Slusaj kako grmi, kako more pjeni

pitaju te jesu li zaboravljeni

za njih se pomoli, nek’ mi braca znaju

heroji se nikad ne zaboravljaj

Branili su zemlju i rame uz rame

k’o ratnici svjetla stali protiv tame

zato zora svice, zato dan se budi

hvala im na svemu, slobodni smo ljudi.

U KRIŽU

Sutra je Vukovar

u križu

u suzi

invalidu

časniku

vojniku

majci

udovici

prolomit

će se vapaj

molitva

za kosti ne pronađene

sve ubijene

upaliti

lampioni

da rasvjetle noć

oni što

za njih znaju

k grobovima

će poći

ostali

u molitvi

plakat će

bol rezati

će im

ucviljenu grud

sutra je Vukovar

i trajati će

dok zadnja

duša

ne pronađe mir

i kosti smiraj svoj

…sutra je Vukovar

OSTANI

Postoje snovi koji se ispraćaju poljupcem

Bure, naše hercegovačke

samo zagrljajem možeš vezati.

Dani razodjeveni nekim sunčanim sjećanjem.

Postoje..

Kao i godine iza nas

kojima nismo još nadjenuli ime.

Pokoju sam tek

uokvirila u rime,

da zidovi prazni nezjape.

Opet si tu

iz stare čatrnje SJEĆANJA

dlanom mi vode

k usnama prinosiš

…gasiš žeđ

paleći stare

u vosak obrasle

nade i svijeće

…korak je samo do sreće

priđi bos

oslobođen od sebe

ovaj put

OSTANI!