Širokobriježanin obranio prvi doktorat na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca

Danas je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu s najvišom ocjenom, summa cum laude, Širokobriježanin Hrvoje Mandić obranio doktorsku disertaciju s područja historiografije o temi “Hercegovačka franjevačka provincija u II. svjetskom ratu i poraću”.

Mentor disertacije je dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik. U povjerenstvu za obranu doktorskog rada bili su: prof. dr. sc. Josip Jurčević, kao predsjednik te članovi doc. dr. sc. Vlatka Vukelić i dr. sc. Zlatko Hasanbegović, znanstveni suradnik, prenosi Kamenjar.com.

Ovaj izvrstan rad proučava, kako i sam njegov naslov kaže, djelovanje hercegovačkih franjevaca tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, odnosno njihovu sudbinu u tim teškim vremenima. To je iznimno važan i nedovoljno istražen segment suvremene povijesti hrvatskih krajeva na području današnje BiH.

Odmičući se od isključive problematike crkvene povijesti, Mandić analizira događaje i stvara zaključke o povijesnim događajima u širem kontekstu objašnjavajući nedovoljno ili loše predstavljen historiografski narativ. U historiografiji, do ove disertacije, nije bila učinjena cjelovita sinteza o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu i poraću, iako je, posebice, u BiH kvalitetno postavljen istraživački temelj koji je iskoristiv za proučavanje povijesti Hercegovačke franjevačke provincije u razdoblju 1941. – 1945.

Razjasnio je odnos KPJ prema Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu i poraću, s posebnim osvrtom na ubojstvo 66 franjevaca koje su počinili jugokomunisti. Dokazao je da je djelatnost hercegovačkih franjevaca bila spašavanje ratnih žrtava, dušobrižništvo i humano preživljavanje u ratnim vremenima, a ne njihovo sudjelovanje u aktivnoj državnoj politici ili bilo kakvim ratnim sukobima.

Najznačajnije su dokazane tvrdnje kako likvidirani hercegovački franjevci u veljači 1945. nisu bili kolateralne žrtve ratnih operacija, nego su likvidirani prema unaprijed osmišljenu planu te kako su pojedini hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri i iz propagandno-političkih razloga. Disertacija je podijeljena u XVIII poglavlja.

Uvod ustvari predstavlja I. poglavlje objašnjavajući ustroj i djelovanje Hercegovačke franjevačke provincije do početka Drugog svjetskog rata. Nakon toga autor donosi dosadašnja istraživanja povijesti Hercegovačke franjevačke provincije za razdoblje 1941. – 1945. A III. poglavlje objašnjava kako su hercegovački franjevci iz spomenutog razdoblja opisani u historiografiji država Hrvatske i BiH. Nakon ovih poglavlja slijedi govor o položaju Hercegovačke franjevačke provincije u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Kao jedno nezaobilazno ime u tom razdoblju nametnuo se fra Radoslav Glavaš.

Tu je i djelovanje fra Justina Medića, o čemu se govori u VI. poglavlju. U inozemstvu je, u Vatikanu, djelovao fra Dominik Mandić kojemu je posvećeno VII. poglavlje. Sljedeće, VIII. poglavlje, zacijelo ima zanimljiv naslov: Hercegovački franjevci i spašavanje žrtava ustaških progona u Hercegovini 1941. – 1943.

Nakon toga pratimo odnos franjevaca prema imenovanju don Petra Čule mostarskim biskupom. U X. poglavlju, »Hercegovačka franjevačka provincija 1942.«, autor već polako uvodi u stradanja Provincije. »Odnos hercegovačkih franjevaca prema totalitarizmima u Drugom svjetskom ratu«, naslov je XI. poglavlja, a »Politička i vojna situacija u NDH 1944.«, obuhvaća XII. poglavlje. Sada dolazimo do veljače 1945. ili borbi za Široki Brijeg, o čemu se opširno govori u XIII. poglavlju, dok se u sljedećem poglavlju govori o borbama za Mostar. »Ubojstva hercegovačkih franjevaca na Bleiburgu i Križnom putu«, naslov je XV. poglavlja. Autora se sada ponovno vraća fra Radoslavu Glavašu i razlaže o njegovoj osudi i strijeljanju. U XVII. poglavlju govori, pak, o ubojstvu fra Valentina Zovke i fra Andrije Topića na Kočerinu. Slijede još Zaključna razmatranja koja obuhvaćaju XVIII. poglavlje.

O Autoru:

Hrvoje Mandić rođen je 1987. u Mostaru. Osnovnu školu i Gimnaziju fra Dominika Mandića završio je u Širokom Brijegu. Preddiplomski studij povijesti i pedagogije upisao je 2006. na Sveučilištu u Mostaru, gdje je 2009. stekao diplomu prvostupnika povijesti i pedagogije. Diplomski studij povijesti upisao je 2009. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekao naziv magistra povijesti 2011. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, 2014. upisao je poslijediplomski doktorski studij povijesti. Zaposlen je u Središnjem uredu za arhivsku građu Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je više stručnih radova i sudjelovao na više simpozija.