BrdaÅ¡ce Turbek na rubu maÄ‘arskog gradića Sigeta dugo vremena bilo je poznato samo po vinogradima i paÅ¡njacima. Ipak, turbulentna proÅ¡lost ovog mjesta poÄela je izlaziti na povrÅ¡inu, a istraživaÄi i turisti hrle na brdo na kojem su se odigrali dogaÄ‘aji koji su promijenili europsku povijest.
MaÄ‘arski i turski istraživaÄi koji rade na Turbeku vjeruju da su konaÄno pronaÅ¡li grobnicu sultana Sulejmana VeliÄanstvenog, najvećeg vladara Osmanskog carstva koji je umro u Sigetu 1566. godine, javlja Al Jazeera.
Sulejman je preminuo prirodnom smrću dva mjeseca prije svog 72. roÄ‘endana, i to samo nekoliko sati prije nego Å¡to je njegova vojska osvojila zamak Siget, Äemu je prethodila krvava bitka.
Kako bi sprijeÄili da vijest o sultanovoj smrti naruÅ¡i moral vojske, Sulejmanovi bliski suradnici odluÄili su njegovo tijelo prokrijumÄariti natrag u Konstantinopol, gdje je trebao biti pokopan.
MeÄ‘utim, vrijeme je bilo toplo, a put predugaÄak da bi se prenijelo tijelo mrtvaca, zbog Äega su, prema legendi, sultanovo srce i ostale organe izvadili i pohranili u zlatnom kovÄegu na mjestu gdje je preminuo.
U narednim godinama, podignuto je svetiÅ¡te oko kojeg se razvilo naselje Turbek – po turskoj rijeÄi “turbe†što znaÄi grobnica.
Kada su Habsburgovci osvojili to podruÄje 1680. godine, ovaj simbol osmanskog osvajanja sravnili su sa zemljom i tijekom stoljeća, lokacija Sulejmanove grobnice postala je predmetom nagaÄ‘anja i rasprava.
Profesor zemljopisa Norbert Pap sa SveuÄiliÅ¡ta u PeÄuhu, koji je pronaÅ¡ao lokaciju na kojoj se vrÅ¡e iskopavanja, kaže da je shvatio da se lokacija grobnice mora nalaziti na viÅ¡oj i udaljenijoj toÄki od zamka Siget, suprotno onome Å¡to navode drevni izvori.
Prije dvije godine napravljena je analiza terena koja je potvrdila teoriju profesora Papa.
– Lani su iskopani temelji Äetvrtaste graÄ‘evine koja je identificirana kao Sulejmanova grobnica. Ove godine iskopana je džamija i derviÅ¡ko svetiÅ¡te. PronaÄ‘ene kovanice, noževi, ostaci keramike, cijevi… sve potvrÄ‘uje dosadaÅ¡nju teoriju – kazao je profesor Ali Uzay Peker sa SveuÄiliÅ¡ta u Ankari.
To je prema Pekerovom mišljenju definitivan dokaz da se zaista radi o grobnici najvećeg turskog sultana, jer povijesni izvori u kojima je opisana spominju upravo da su se ova dva zdanja nalazila pored.
Opsada Sigeta
Opsada Sigeta trajala je od 6. kolovoza do 8. rujna, 1566. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika Nikole Å ubića Zrinskog i Äitave posade, koja se nije htjela predati Turcima – i svojom žilavom obranom spasila MaÄ‘arsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke.
1566., sultan Sulejman I. kreće s viÅ¡e od 100 000 vojnika i 300 topova na Å¡esti vojni pohod s ciljem da ovaj put osvoji BeÄ. Nikola Zrinski (tadaÅ¡nji gospodar MeÄ‘imurja i zapovjednik MaÄ‘arske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju posluÅ¡nost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim rijeÄima:
Wikicitati „â€Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veliÄanstvu, naÅ¡emu sjajnomu vladaru i naÅ¡oj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada ne ću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!â€â€
Nadmoćni Turci su nastojali opsadu okonÄati Å¡to prije, kako bi mogli udariti na BeÄu. Sa svojih 300 topova neprestano su tukli Siget, te su izvodili uzastopne pjeÅ¡aÄke napade na utvrdu. Na upit izmorenih suboraca o pomoći kojoj se mogu nadati, Nikola Zrinski je odgovorio “Bog je visoko, a kralj dalekoâ€. Nakon Å¡to su zadnjeg dana opsade napadaÄi uspjeli zapaliti tvrÄ‘avu koju malobrojni preživjeli branitelji nisu viÅ¡e mogli ugasiti, krenuo je Nikola Zrinski sa svojim vojnicima u proboj: u teÅ¡koj borbi s daleko nadmoćnijim neprijateljem skoro su svi izginuli.
Makar je posada Sigeta od 2.500 ljudi izginula praktiÄno do zadnjega (od Turaka su poslije otkupljena samo 4 zarobljenika), Turci su izgubili – raÄuna se – Äak do 30.000 ljudi. Tijekom opsade je umro i sam car Sulejman VeliÄanstveni, te je turska vojska odustala od plana da napadne BeÄ i time zagospodari Å¡irim europskim podruÄjem.
O Sigetu
Siget je gradić u južnoj MaÄ‘arskoj. Ime dolazi od maÄ‘arske rijeÄi za otok. Upravno je sjediÅ¡te Sigetske mikroregije u Baranjskoj županiji.
Grad je poznat kao mjesto sigetske bitke. Od 1833. se svake godine održavaju sveÄanosti u spomen na junaÅ¡tvo Nikole Å ubića Zrinskog i posade njegove tvrÄ‘ave.
Južno od grada prolazi željezniÄka pruga Velika Kaniža-PeÄuh u pravcu istok-zapad. 2007. je imao 11.103 stanovnika. MaÄ‘ari su Äinili 93,3%, Romi 2,0%, Hrvati 0,7%, Nijemci 0,7% te ostalih 6,6%.
U Sigetu djeluje hrvatska manjinska samouprava./tropolje.info