Uncategorized
Sanijela Matković “ZNAŠ i ŽEljA”
ZNAŠ
ja nisam poetesa
dobrovoljna misao tvog pogleda ja sam
odjevena u sintagmu
ti,
ti si ja
otopljeno sunce moga
nepca
MI
mi smo
trenutak kad se rijeka
morem odijeva
zorom rasanjena
ŽEljA
HTJELA SAM MNOŠTVO BOJA
tri baklave
jedanaest tulipana
tog dana kad su
se satovi vraćali unatrag
do trenutka Postanka svijeta
jedna žena
na jednom peronu
vezivala je vagone
vlakova
da se ne pogube
u drugoj dimenziji
brojeći pejzaže
što su se gubili u daljinama
molitve su se skrivale
u rukama,
koljenima
i neki novi svijet počinjao je
slovom S
S kao svjetlost
S kao sunce
S kao srce
S kao ti
S kao ja
Čitav svemir je u jednom trenutku
slio se u jedan suglasnik
dok je jedan muškarac
na jednom peronu
grlio uvezane vagone
u istoj dimenziji
u kojoj ih je ispratila ljubav
na vrhu daleke planine
sjedio JE mudrac
pišući
veličanstveni SONET
I SVE je počelo ispočetka
u jednom suglasniku
…kojim započinje riječ SRCE!
Kiša suglasnika
Zalila je tulipane
…vagoni su pronašli svoju luku
Držiš me za ruku
I SVE JE DOBRO
Kao na početku Stvaranja
…i svijet je stvoren našim suglasnikom!
Continue Reading
