Tomislav Karamarko politiÄka je proÅ¡lost. Nije sluÅ¡ao dobronamjerne savjete i logiÄne procjene, već se upustio u rasturanje Vlade, a da nije znao može li sastaviti novu. Žrtvovao je kraljicu, a da nije znao koji mu je sljedeći potez.
Ovaj vitez tužna lica sve je stavio na jednu kartu i sve izgubio, prokockao je karijeru neviđenom brzinom. Slušao je samo svoju ambicioznu Helenu i skupinu karijernih poltrona koji ni samima sebi nisu vjerovali.
Zaista ih je zabavno gledati i sluÅ¡ati ovih dana. Svi su oni Ävrsto stajali uz svojega Å¡efa, odboravali svaku njegovu rijeÄ, uvjeravali javnost kako će nova vlada na Äelu sa Zdravkom Marićem (Å¡teta Å¡to potopiÅ¡e dobrog mladog struÄnjaka) dobiti povjerenje većine zastupnika i joÅ¡ viÅ¡e od te potrebne većine.
Samo je Milijan Brkić trezveno gledao realnosti u oÄi i ostao u manjini. Isusa je prije negoli su pijetli zapjevali tri puta zatajio samo jedan apostol. Tome su se odrekli svi njegovi apostoli, neki malo prije, a neki malo poslije negoli je pijetao zakukurijekao, svi osim jednoga.
Domagoj MiloÅ¡ević kaže da je Karamarku joÅ¡ prije predlagao da podnese ostavku, Darko Milinović misli kako će ostavka ponovno staviti HDZ u poziciju favorita, Josipa Rimac najavljuje novi poÄetak, Tomislav ToluÅ¡ić i Oleg Butković, zahtijevajući ostavku u trenutku kad je ona bila izvjesna, obećavaju da će ubuduće na sjednice dolaziti „sa svojom glavom“.
 I Ivan Å uker se hrabro zauzeo za Karamarkov odlazak u interesu stranke. Samo je Zlatko Hasanbegović izjavio: „Nikad ga se neću odreći.”
S Karamarkom je HDZ bio u izgubljenoj poziciji. Bez njega s Andrejem Plenkovićem ili Mirom KovaÄem (trećeg ne vidim) opet ima dobre izglede. Å kolovani su i već sa solidnim iskustvom. Njihovi su stavovi posve na tradicionalnoj crti HDZ-a (narodnjaÅ¡tvo, demokršćanstvo, pomirbenjaÅ¡tvo…) samo Å¡to im je retorika umivenija i europskija. I stoga mogu okupiti Å¡iri krug potencijalnih partnera, ali i Å¡ire povjerenje biraÄa.
Ima joÅ¡ jedan uvjet. S Karamarkom moraju otputovati svi njegovi lažni apostoli, svi kompromitirani i potroÅ¡eni pretplatnici na zastupniÄka i ministarska mjesta.
A ni konkurencija nije naroÄito jaka. Naprosto nije jasno kako neki graÄ‘anin ove zemlje s minimum nacionalnog osjećaja može dati glas Zoranu Milanoviću ako ne zbog dokazanih sposobnosti i pokazanih karakternih osobina, a ono zbog njegova, primjerice, stava da ga pjesma „Lijepa li si“ vrijeÄ‘a!