KRIK TIŠINE
Tamo u kutku moje sobe
usna k’o šapat stidljivo trepne.
Savršen osmijeh klone u šutnju,
lome se želje sa malo strepnje.
Tamo na svodu plave boje
koloplet čežnje poklanjam kiši.
Dok ližem kaplju hrabrosti svoje
zagrljaj noći postaje tiši.
Tamo na staklu , u vrelom dahu
crtam obrise ledenog sna.
Dok mjesec svijetli puteve strahu
tišina stražari , a u njoj ja.
Tamo u kutku noćne tmine
crveni se obraz rasutih želja.
Tamo gdje parfem strasti miriše
venama putuje znatiželja.
Tamo u sobi kamenog sna
putujem u neispričana vremena,
al’ noćne tmine poput su zime
dok krik tišine šapuće tvoje ime –
– Čežnja.
Autor Ruža Rosi.
