Ahh da..psiholozi govore da ako čovjek provede većinu svog vremena uspoređujući se s drugima njegov život propada i umjesto da krene popravljati , ispravljati ‘razrušeno’ on nastavlja gledati druge ljude i pita se: Zašto se kod mene sve ruši a kod njega je sve savršeno?..ako se nastavi takva usporedba jedino što se može razviti je ogroman bijes i zloba..
P.S. nema savršenih života isto kao što nema niti savršenih ljudi..i nije trava u tuđem dvorištu zelenija,osim ako tvoje nije zapusteno..ako imamo osjećaj da nas je netko bitan “izdao” prvo je dobro krenuti od sebe i zapitati se što sam ja učinio ili nisam a trebao sam pa se to dogodilo ili se dogodilo sve što nisam želio – čiji život sam tada kada sam čeznuo za nečim što nije moje živio i zašto sam tako živio?..zašto mislimo da je drugima lakše i zašto očekujemo da netko drugi osim nas samih može riješiti naše probleme?.., jer sve i da hoćemo , ne možemo u mnogočemu nikome pomoći,neke stvari moramo riješiti sami : samo mi i Bog zajedno.. prijatelji su tiha snaga,ljubav života oslonac i podrška – sigurna i zaštitnička ruka deblja ili mršavija,svejedno..naša su i lijepa..dok god je tuđa ruka ljepša od nama pružene – naše – sve će se oko nas u slijedovima,kontinuirano urušavati..to je sigurno!