Fundamentalizam istočni i zapadni

Muslimanski fundamentalizam ratuje protiv civilizacije, on odsijeca glave, ruši spomenike i gradove, a ovaj lažno liberalni ratuje protiv Duha Svetoga, protiv ljudske prirode. I jedan i drugi svoje „vrijednosti“ nastoje nametnuti cijelom svijetu

Irak je, čini se, pred padom, a na drugom kraju svijeta pala je Irska. U toj, kako su je nazivali, “utvrdi katoličanstva” prošao je uvjerljivom većinom referendum o istospolnim brakovima. Sam dablinski biskup nazvao je to društvenom revolucijom i sam čini se spreman oportunistički se prilagoditi novim vjetrovima. Kaže, moramo se suočiti sa stvarnošću. K vragu i vjera, važnije su pune crkve. A ova pobjeda mora da je iznimno značajna kad su je spremno pozdravili najviši državnici zapadnoga svijeta. Tako je britanski premijer David Cameron uz srdačne čestitke primijetio kako su Irci osjećajni, hrabri i darežljivi. Potpredsjednik SAD-a Joe Biden konstatirao je kako su pobijedili ljubav i demokracija. I sam Obama je bio zadovoljan. Slavilo se i na ulicama, svjetski su mediji donijeli radosnu vijest o velikom koraku naprijed, a izrazima oduševljena pridružio se i Zoran Milanović, koji je zajedno s bivšim predsjednikom zdušno i neuspješno nagovarao hrvatske građane da odbiju definirati brak kao zajednicu muškarca i žene. Kaže Milanović kako će pozitivan ishod referenduma u Irskoj podići ugled zemlje. Šteta, eto, što i u Hrvatskoj nije prošlo kao u Irskoj pa bi onda sigurno porastao ugled i naše zemlje.

Istospolni su brakovi za sada priznati u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Norveškoj, Švedskoj, Portugalu, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i na Islandu, a izvan Europe u Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Argentini, Urugvaju, Meksiku, na Novom Zelandu i u 13 država SAD-a. Više zemalja zakonski su definirale istospolne zajednice, dok su brakovi zabranjeni ili definirani kao zajednica muškarca i žene u Mađarskoj, Bjelorusiji, Latviji, Litvi, Moldaviji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumunjskoj, Ukrajini, Albaniji, Bugarskoj i Srbiji, a u još dvadesetak zemlja nisu dopušteni nikakvi drugi oblici istospolnog partnerstva. Ali revolucija ide dalje i neće stati dok ne osvoji cijeli svijet, što će ići malo teže. Australija i Kina, da ne govorimo o muslimanskim zemljama, zabranjuju homoseksualne veze. Čak i Europska konvencija o ljudskim pravima u svom članku 12. kaže: „Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo sklapati i osnivati obitelj u skladu s domaćim zakonima“. U Hrvatskoj je izvršena prava protuustavna diverzija tako što je nakon referendumom usvojene odredbe kako je brak zajednica muškarca i žene donesen zakon o životnim partnerstvu kojim se praktički legalizira brak ljudi istog spola, s tim da takve zajednice jedino ne mogu usvajati djecu. Začudo nitko još nije pokrenuo pitanje ustavnosti ovoga zakona. U Hrvatskoj je sklopljeno već nekoliko gay kvazi-brakova, a službenici nemaju pravo na priziv savjesti. Zabilježeno je kako je prvi takav brak trajao samo šest mjeseci.

Impresivna je propaganda koja prati nastojanja za afirmacijom homoseksualnosti općenito, pa onda u krajnjoj liniji i za sklapanje brakova ljudi takve orijentacije. Više se ne govori o uvažavanju, toleranciji, nediskriminaciji i slično, već se takva orijentacija nameće kao nešto napredno, pa tko nije u tom kolu automatski je zaostao, homofoban, fašistoidan… Ističu se poznati homoseksualci među suvremenicima, poput Eltona Johna, ili oni među povijesnim ličnostima poput Petra Iljiča Čajkovskog, Isaaca Newtona i Leonarda da Vincija, kao da su bili genijalni baš zato što su bili homoseksualci. Protivljenje homoseksualnosti namjerno se povezuje isključivo uz Katoličku crkvu, koju se inače nastoji diskreditirati na razne načine, kao da se radi tek o vjerskom, a ne općenito o moralnom i zdravorazumskom pitanju. Čak je i jedna izjava pape Franje kako i homoseksualci zaslužuju Kristovu ljubav interpretirana kao njegov zagovor.

Došli smo tako u apsurdnu situacija dokazivanja onoga što je oduvijek bilo samorazumljivo. Homoseksualnost sama po sebi predstavlja već statističku devijaciju uvjetovanu greškama prirode. Spolni odnos ima svoju prirodnu funkciju produljenja vrste, u spolnom odnosu istih nema te funkcije. Brak je pak društveni ugovor smišljen upravo radi osiguranja brige o potomcima, inače ni brak raznospolnih ne bi imao smisla. I nitko tu nije diskriminiran. Svaki čovjek ima pravo na brak, ali je pravo društva definirati brak kao i druge društvene institucije u skladu s logikom stvari, društvenim potrebama, ćudorednim shvaćanjima, itd. Ideologija homoseksualnosti je samo uvod u potpuni programirani moralni kaos u kojega je već odavno zapalo zapadno društvo i koji se produbljuje legalizacijom pornografije, promiskuiteta, prostitucije, pobačaja, pedofilije, zoofilije, poligamije, stvaranja djece bez roditelja, i sličnih nastranosti, što se uostalom malo po malo nastoji progurati i kroz školske sustave. Zapanjujuća je moć manipulacije i masovnog pristajanja uz sulude ideje. Ali ni to nije ništa novo i čudno, sjetimo li se fašizma ili komunizma u kojima su milijuni postajali oduševljenim plijenom jeftinog zavođenja.

Muslimanski fundamentalizam ratuje protiv civilizacije, on odsijeca glave, ruši spomenike i gradove, ovaj lažno liberalni ratuje protiv Duha Svetoga, protiv ljudske prirode. I jedan i drugi svoje „vrijednosti“ nastoje nametnuti cijelom svijetu. Globalno i univerzalno nipošto nisu iste kategorije. Univerzalno je ono što pripada ili je svojstveno svim ljudima i što svi ljudi cijelog svijeta doživljavaju na isti ili sličan način. Univerzalna je ideja mira, dobra, poštenja, ljepote, ljubavi. Globalno, koje ima isti korijen, samo iz drugog jezika, kao i totalno, čitaj totalitarno, je određeni ideološki sustav parcijalnih interesa moćnih struktura koje se želi predstaviti kao nešto što je od općeg interesa. To je sasvim određeni oblik shvaćanja slobode koja je obično sloboda lova na tuđe, demokracije u ime koje se vode ratovi i postavljaju svoje vlade, te negativno određenih ljudskih prava koja su uvijek usmjerena protiv nekoga ili nečega.

Sada se već otvoreno kaže kako tradicionalni brak nije u skladu s potrebama suvremenog društva. To suvremeno društvo je društvo radikalnog individualizma, potrošnje, hedonizma, profita, moralnog relativizma, kontrole rađanja, a novi čovjek morao bi biti sveden na ulogu potrošača, ratnika i radnika. Radi se očito o jednom svjetskom projektu iza kojega stoje vladari svijeta, a kojemu smetaju nacije, države, obitelji, vjerske zajednice. Homoseksualizam i nije briga o pravima ljudi, već instrument u tom globalnom podzemnom ratu. Tko u ovim zapadnim krugovima računa na ozbiljniju političku karijeru nipošto ne smije izraziti bilo kakav negativan stav spram te ideologije. Mađarski konzervativni predsjednik Viktor Orban odavno je označen kao protivnik „europskih vrijednosti“, a sada se isto događa novoizabranom također konzervativnom predsjedniku Poljske Andrzeju Dudi, iako još nije ni sjeo u predsjedničku fotelju.