Uncategorized
Renata Naletilić “Zadužio me ćaća
 |
|||
Zadužio me ćaća
Zadužio me ćaća
da zbrajam, oduzimam,
množim i dijelim;
zadužio me
da mislim, da radim,
da se šalim i veselim.
Zadužio me da biram
šta pred djecom pričam,
da im ne dam da previše uče,
da im ne stajem na put,
već da se neprimjetno sklonim;
zadužio me da tiho po kući hodam
i polako kroz život gazim;
zadužio me da na tuđe osjećaje pazim.
Zadužio me da sadim voćke,
da putujem i učim,
da ne mislim na bolest i smrt,
a da se čuvam.
Zadužio me da od šipurika čaj pijem,
vino zimi da malo ugrijem,
ruke često da rakijom mijem.
Zadužio me da rano lijegam
i rano ustajem;
zadužio me da putanju mijenjam,
al’ da ne odustajem.
Zadužio me da se ne jagmim za nasljedstvo,
već da zaradim za se;
da odgovorno raspolažem vlastitim novcem
i da ne dam na se.
Zadužio me da tek ponekad gledam televiziju,
a konstantno svoja posla;
da sama rješavam svoje probleme,
da se ne trošim na beskorisne teme,
da se ne upuštam u prepirke duge,
da s poštovanjem gledam i prirodu i ljude.
Zadužio me da s 80 klečeći
čupam travu po kupusu;
da namjerno posadim više krompira
pa djeci kažem:
rodili prikoviše ove godine,
nosite ja nemam gdje s njima.
Zadužio me
da unuku kriomice špagom
izmjerim duljinu tabana,
sjednem u autobus za Mostar,
obiđem sve trgovine i kupim tenisice
s uzorkom veselih boja;
zadužio me da ako treba mimosvit budem,
ali da budem svoja.
Naučio me ćaća da se cvrčku divim,
zadužio me ćaća da ko Čovjek živim.
